MORALNO POSRNUĆE TONIJA BLERA – Čoveka koji je dao moralni pečat bombardovanju Jugoslavije

MORALNO POSRNUĆE TONIJA BLERA – Čoveka koji je dao moralni pečat bombardovanju Jugoslavije

1 marta 2014

British Prime Minister Tony Blair addresses the European Parliament in BrusselsKoliko politički položaj može da bude dobra odskočna daska za neko buduće materijalno snalaženje potvrdilo se ovog puta na slučaju Tonija Blera. Nekadašnji britanski premijer je po odlasku iz Dauning strita zgrnuo pravo bogatstvo, a metodi koje je na tom putu koristio u ostrvskoj štampi pribavili su mu epitet „političke sramote”.

Najnoviji u nizu primera iskrsnuo je prošle nedelje na suđenju urednici tabloida „Njuz ov d vrld” Rebeki Bruks koja se suočava sa optužbama za prisluškivanje. U istražnom postupku se pojavio i-mejl koji je ona, dan nakon gašenja tabloida, poslala svom tadašnjem šefu Džejmsu Merdoku: „Razgovarala sam sat vremena sa Tonijem Blerom. Rekao je da budemo jaki, da će proći… Dostupan je tebi, Rupertu Merdoku i meni kao nezvanični savetnik, ali to mora da ostane među nama.”

Nije teško pogoditi koji je uslov da svojevremeno jedan od najmoćnijih ljudi na svetu upregne svoje veze i poznanstva za pomoć prebogatom tajkunu.

„Od 2007 (što je i godina njegovog odlaska sa premijerskog položaja), kada je nastupio težak period za većinu Britanaca, Bler je sve više delovao kao da se oseća prijatno u društvu ’onih sa novcem’ i da je čak jedan od njih”, piše „Gardijan”.

Na listi unosnih poslova bivšeg premijera, koji uglavnom podrazumevaju konsultantske usluge, britanskoj javnosti oči naročito bode njegovo prihvatanje položaja savetnika u američkoj investicionoj banci Džej Pi Morgan, i to baš 2008. kada su bankari u očima običnog sveta doživljavani kao glavni negativci u ekonomskoj krizi. Prema podacima „Fajnenšel tajmsa”, za svoj angažman je plaćen dva i po miliona funti godišnje, a savetničke usluge je počeo da pruža i naftom bogatom Kazahstanu, na čijem čelu se nalazi režim koji po zapadnim merilima nikako ne bi mogao da prođe kao demokratski. „Tamo je mučenje opšte mesto”, naveo je u svom izveštaju „Amnesti internešenel”.

Skici za Blerov portret treba dodati i podatak koji je obelodanio uzbunjivač Edvard Snouden da je za vreme njegove vladavine Britanija dala saglasnost da američka Nacionalna bezbednosna agencija (NSA) skladišti i analizira telefonske listinge, i-mejlove i podatke pretraživanjima na internetu britanskih državljana. „Odlični odnosi” sa SAD, koje bivši premijer često navodi kao veliki uspeh svog vođenja zemlje, zbog poslušničkog odnosa prema Beloj kući pribavili su mu nadimak „Bušova pudlica”.

U svemu ovome ne bi bilo ništa više od klasičnog primera korupcije, na koji nije imun nijedan politički sistem u svetu, da nije reč o čoveku koji je upravo na krilima morala i pravde krojio sudbine miliona ljudi širom sveta. Baš Bler je dao moralni pečat nezakonitom bombardovanju Jugoslavije, a njegovi naknadni javni istupi su pokazali da on, ne da se ne kaje već se „divi” ulozi koju je odigrao u toj akciji. Prema dnevniku njegovog savetnika za medije, Alistera Kembela, Bler je tokom bombardovanja Srbije 1999. bio najvatreniji zagovornik kopnene intervencije i u tom je pravcu ohrabrivao Bila Klintona, Žaka Širaka i Gerharda Šredera. U svojoj knjizi je celo jedno poglavlje naslovio „Kosovo”, gde se podičio svojom ulogom u bombardovanju.

Vesti o mutnim poslovima bivšeg premijera dolaze nedugo posle izveštaja o moralnom posrnuću još jednog člana njegovog kabineta Denisa Mekšejna. Nekadašnji ministar za Evropu je, istina, „pao” na mnogo mizernijim sumama (osuđen je na pola godine zatvora zbog lažiranja putnih troškova od oko 13.000 funti), ali sa Blerom deli isti sentiment kad su u pitanju dešavanja na Balkanu. Za razliku od šefa, njegovi dometi su znatno skučeniji i nije mogao značajno da utiče na kreiranje politike međunarodne zajednice na ovim terenima, ali je umesto toga pribegao „intelektualnoj borbi”.

Nametnuvši se kao poznavalac prilika na Balkanu u svojim tekstovima i javnim nastupima je kao ekskluzivne krivce za sve nedaće krivio Srbe. Ovde ga posebno pamte po žestokoj kritici izveštaja koji je o trgovini ljudskim organima ma Kosovu i Albaniji sačinio Dik Marti. Mekšejn je izjavio da takav dokument predstavlja sramotu za Savet Evrope, jer je prepun propagande i bez ikakvih dokaza.

Ni Bler ni Mekšejn nisu jedini koji su naneli sramotu britanskoj Laburističkoj partiji, a po statistici njenih mračnih poglavlja najniže je za sada pao nekadašnji premijer Remzi Mekdonald koji je po optužbama za izdaju izbačen iz partije.

Postoji međutim jedna bitna razlika između dva posrnula političara. Bler je očigledno igrač mnogo višeg kalibra od Mekšejna koji je izgubio kredibilitet zbog nekoliko hiljada funti. Njegovo bogatstvo se, sa druge strane, procenjuje na oko 70 miliona funti, a ne jenjava mu ni apetit za uključivanje u rešavanja problema na različitim svetskim žarištima, pa je bio jedan od vodećih „jastrebova” koji su zagovarali vazdušni udar na Siriju. Ljubav prema novcu i odlučivanju u svetskim tokovima koje su ga vinuli tako visoko ironično su i glavni faktori u njegovom posrnuću.

(Politika)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Voja says:

    Pa on je odavno sazreo za dilkarnicu ali to je stvarnost nasilne demokratije

  2. vemi says:

    Svi ce oni doci pred sud istorije. Mislim da gorih ljudi od Blera&Co nije bilo u ljudskoj istoriji, racunajuci na nivo civilizacije ( koji vic!) u kome se nalazimo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *