Možda, odlučno

Možda, odlučno

19 jula 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

IDS je prošle godine jedini učinio ispravnu stvar – lokalne jedinice zabranile su prikupljanje potpisa za referendum o ćirilici na svojim javnim površinama jer je Istra, obrazloženo je, »već dosegla visoke standarde zaštite manjinskih prava, i u Istri se dvojezičnost smatra civilizacijskim dostignućem i standardom ispod kojeg se ne ide«. Referendumsko pitanje o ćirilici koje je ne samo tendenciozno, već i van zdravog razuma s pretpostavkom da manjinski jezik ili pismo mogu biti korišteni samo ako manjina ima preko 50 posto pripadnika (što je naravno čini većinom), otpočetka je »pozivalo« na zabranu. Demokracija ponekad traži restrikcije, ako je riječ o temeljnim ljudskim pravima. Ali to nije učinjeno. Ostavilo se ulici da prikupi čak 630.000 potpisa i sad demokracija ne zna što da učini s voljom naroda – koja je uperena protiv naroda. Naravno da se mora tražiti barem ocjena ustavnosti.

Tako Hrvatska dobiva još jednu političko-ustavnu krizu, koja će desnici izvrsno poslužiti da se dodatno poveže i mobilizira u predizbornoj godini. A sve zato jer državna i lokalna vlast nisu na vrijeme reagirale.

Jednako kao što Vlada nije provela ni osnovne reforme koje su bile conditio sine qua non izlaska iz krize – u prvom redu, racionalizaciju javne uprave, uključujući i lokalnu samoupravu. Sada od građana traže novi mandat, jer navodno napokon znaju što treba učiniti. No, opet ostaje otvoreno pitanje – hoće li biti političke volje i hrabrosti za takve poteze i nakon 2015. godine, čak i ako se mandat ponovno dobije. Ova Vlada, naime, pretjerano pati od straha od javnosti. U ime vlastite popularnosti odbija vući neugodne poteze. Stalno postoji panika od toga kako će reagirati »stakeholderi« – a oni nisu ništa drugo nego čelnici svojih interesnih grupacija. Šefovi sindikata, predstavnici poslodavaca, čak i NGO-a uglavnom se bore za svoje vodeće pozicije unutar grupe koju predstavljaju, i njihovi javni istupi češće su motivirani internim konstelacijama nego stvarnim interesima društvenih grupacija koje predstavljaju. Kad brod tone, odluke se brzo moraju donositi. Ugađanje željama raznih društvenih skupina tada postaje bespredmetno, besmisleno – jer će u suprotnome svi potonuti. To je tako jednostavna logika. Osim ako se na umu ima politička popularnost ili rejting stranke; ako prevagne kratkoročno političko sljepilo koje za cilj ima, budimo iskreni, samo vlastiti ostanak na vlasti.

Paradoksalno je međutim da će zbog te neodlučnosti, da se eufemistički izrazimo, SDP-ova Vlada na kraju vjerojatno izgubiti vlast. Iako nijedan građanin ili birač ne želi ostati bez svojih prava ili beneficija, svi u Hrvatskoj vide da je reforma i rezova u Hrvatskoj trebalo biti (barem u određenoj mjeri, ne onako kako je u Srbiji, također slijepo, predlagao ministar financija koji je na kraju sam otišao) – i upravo će to koštati SDP podrške na idućim izborima.

»Ovi nisu napravili ništa«, najčešća je kritika aktualne Vlade.    Nekada davno, kad je lijevu vladu vodio Ivica Račan, znalo se reći da je to politika »odlučno možda«. Ako doista žele zadržati vlast, SDP-ovci bi sada mogli razmisliti o – možda, ipak, odlučno. Ako nije kasno.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *