Najdraži gost

Najdraži gost

14 октобра 2014

Milorad Vucelic 7836Piše: Milorad Vučelić

Predsednik Rusije Vladimir Vladimirovič Putin dolazi u zvaničnu posetu Srbiji da zajedno sa nama proslavi sedamdesetu godišnjicu oslobođenja Beograda. U našoj prestonici, posle mnogo godina, biće održana vojna parada.

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić uručiće mu najveće srpsko državno odlikovanje. Kažu, biće i vedar, sunčan dan. „Ima li šta lepše od toga“, kaže moj prijatelj, čitaocima već poznati Mašan Purov, i insistira da mu dopustim da i pred čitaocima nastavi svoju misao. Slab na svog gimnazijskog druga, pogotovo u ovakvim posebnim prilikama (a i zbog toga što mi je uglavnom milo to što piše) dajem mu i sada reč:

„Danima već slušam kako se ova naša žuta alijansa, sastavljena od raznih političkih derivata i ostataka žutog kartela, kako ti ispravno kažeš, okuplja i ujedinjuje protiv Putinovog dolaska i naše vojne parade na 70-godišnjicu oslobođenja od fašizma. Ne čudim im se ništa jer oni odavno ni stida ni srama nemaju i oduvek su bili najgore svaštočinje. Oni su ti sada u poziciji da tragaju za sponzorima i prizivaju političku arbitražu iz Vašingtona ili Brisela jer oni niti mogu danas niti su nekada dolazili na vlast bez nekakve i nečije strane odluke.

Iskren da budem, ne smeta mi to previše, ali mi poviše smeta kada čujem mnozinu naših ministara kako pričaju da poseta Putina nije ništa naročito, da od toga ne treba praviti nikakvu priču, kako je to nešto krajnje nedramatično, kako bi oni isto tako voleli da im dođu Obama i Kameron, kako je to idi mi − dođi mi, kako tu nema nikakvih poruka jer će on posle toga na nekakav sastanak u Milano sa ovima iz Evrope i tome slično. Stičem utisak da se nekome izvinjavaju i unapred pravdaju, a znamo i kome, i da na taj način pokušavaju da umanje značaj našega najdražeg i najvećeg gosta. Ne gledaju oni na Srbiju, ni na Putina, ne gledaju ni na Vučića, nego već sada procenjuju gde će naći svoje mesto u novim kombinacijama kada sve ovo današnje utihne.

I iskreno me obradova kada danas čuh kako naš predsednik vlade Aleksandar Vučić reče otvoreno da je ‚ponosan na naše goste‘ s kojima ćemo zajedno proslavit 16. oktobar. To mi se, i ne samo meni, u to budi uveren, veoma dopalo. I ne samo to nego i ono o stranim ambasadorima koji ‚ispod žita‘ diriguju medijima. I ono što je kazao o pravosuđu koje je razorio žuti kartel i od čega zadugo nema oporavka. I još ponešto mi se dopalo ili manje dopalo, ali neka sada o tome. Biće vremena.

Najviše ti ovo pišem da se ne bi kojim slučajem i ovom svečanom prilikom i ti rasplinjavao i ulazio u neke digresije. Znam koliko ti je, i svim tvojima u ‚Pečatu‘, milo to oko Putina, i to oko ‚Južnog toka‘, ali se pomalo pribojavam da i ti sada ne počneš da pričaš kako je nama tu najvažniji ekonomski interes, izvoz poljoprivrednih proizvoda i automobila, cena i protok gasa, ‚Petrohemija‘, jer, tobože, da nečega od toga nema, nama ne bi Putin bio toliko mio a Rusija bi nam bila daleko od srca. Ima, stari moj druže, ko to da piše i ko da ga pita, ne moraš ti i to sada pred njegov dolazak i paradu. Imaš kad, ako ti je već volja, a i nemoj nikada ako baš ne moraš.

I ne brini, ne dolazi Vladimir Vladimirovič praznih ruku. Ne dolazi se u goste kod onih koje voliš i poštuješ praznih ruku. A i darežljiv je Putin po prirodi.

Ne kažem, nikako, da ekonomija nije važna, znam ja da bez ekonomske snage i suverenosti nema ni državne suverenosti. A samo suverena država svojom suverenom odlukom odlučuje o svojoj neutralnosti. Samo suverena država može doneti skupštinsku rezoluciju ili deklaraciju o vojnoj neutralnosti, što je, kao što i sam znaš, i učinjeno u vreme vladavine Vojislava Koštunice. Tako neutralni, i baš zbog toga, mi imamo i zaštitu Rusije u Savetu bezbednosti UN.

Uzgred budi rečeno, gledao sam pre neki dan na jednoj televiziji neko istraživanje o tome koliko je procenata građana Srbije za EU i Zapad, a koliko za Rusiju i Istok. Pobediše čak i kod tih istraživača i na toj televiziji, a ti sigurno znaš na koju mislim, oni koji su za Rusiju. Kao što zamišljaš, bio sam zadovoljan tom pobedom, ali bi mi to nekako malo, ubedljivo jeste, ali premala je to razlika. I onda vidim da je negde oko pedeset odsto građana za neutralnost Srbije, a među njima mora biti i dosta evroskeptika, a to novinar ni da pomene. Ni reč o tome da je najveći deo Srba za neutralnost. Izgleda da mnogima baš smeta ta neutralnost pa bi oni, izgleda mi, da je onako sve suverenistički promene.

Imao bih ti ja još ponešto reći. Sve pratim otkako sam u penziju. A i pre sam, ali pomanje. Dobro si neko veče rekao na televiziji ono o advokatima koji se ne pobuniše u vreme ‚Sablje‘ i Malovićke i Homena, kada je potpuno rastureno pravosuđe i kada su prekršena sva moguća ljudska prava, nego se sada okuražiše i oglasiše. Isto bi se moglo reći i za veliki broj novinara koji su ne samo ćutali na velika nepočinstva minulih režima nego su otvoreno hajkali i pozivali na pogrom svojih kolega, a sada postaše zatočnici borbe za slobodu. Da se ne pojaviše ovi studentski protesti, ne bih ni znao da postoji već pet ispitnih rokova i da sada zahtevaju i šesti. A ja sve mislio da ima samo ona tri koja smo i mi, kao i svi oni pre nas, imali kada smo studirali. Nije mi nimalo čudno što sve proteste i štrajkove podržava na početku pomenuta žuta alijansa. Oni ti vazda imaju neki entuzijazam da sve upropaste i razviju destruktivni potencijal pa se ne bih začudio da su njihovi prsti u svemu ovome i od samog početka.

Dakle, da zaključim, nemoj da se upuštaš u ove digresije u koje sam se ja, izgleda mi, upustio. Nego lepo da u ovom broju objavite što više možete o velikom Vladimiru Putinu i pripremi parade. Vazda sam ti bio slab na junake i oružje. A na Rusiju, da ti ne govorim. To ionako znaš a imalo mi je po kome doć!

Znam da ti je problem što je poseta Putina i održavanje parade 16. oktobra a to je u četvrtak. A ti završavaš ‚Pečat‘ u sredu u noć i u tom broju ne možeš imati izveštaj sa te, već znam, veličanstvene svečanosti. Ja sam ti već u sredu uveče u Beogradu. Već uveliko se pripremam. Neću svraćati do tebe jer znam da si tada zauzet. Noćivaću kod rodbine. A ujutro ću poranit da zauzmem što bolje mesto da vidim paradu i Putina. Najbolje je da i ti poraniš pa da se tamo, ko ljudi, nađemo.“

(Pečat)

KOMENTARI



2 коментара

  1. Alvega says:

    jas sum Makedonec koj redovno gi prati novinite na intermagazin no ovaa tatija ja odvojuvam kako posebno mila i draga , statija koja mi pobuduva solzi vo ocite i mi dava nades deka mozebi eden den vo idnina celiot ovoj nas pravoslaven narod ke se sooedini vo edno celo i sve toa blagodarenie na Putin , bideiki bez nego vo ova temno vreme , nie pravoslavcite sme totalno zagubeni i u unisteni od imperjalistickite katolicki psihopatni umovi koj sakaat da vladeat vo celost so celiot svet a posebno koj sakaat da ne iskorenat ednas za sekogas nas pravoslavcite koj so vekovi sme im trn vo oko ... Putin gospod i nasata pravoslavna vera , samo toa e nasata svetla idnina , pozdrav braka Srbi .

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u