Naopaka kampanja

Naopaka kampanja

18 novembra 2014

Josip jovicPiše: Josip Jović

Predizborna kampanja za izbor predsjednika države već mjesecima uveliko traje, a da još nije službeno počela niti se zna kada će uopće izbori biti održani. Ta igra s datumima jedan je od načina pomaganja aktualnom predsjedniku.

Dok nema službene kampanje, on nastupa kao predsjednik i sve njegove aktivnosti javna televizija i ostali mediji opravdavaju obvezom praćenja predsjedničkih aktivnosti. Kad se službeno otvori izborna utrka, i predsjednik je samo predsjednički kandidat, a svi kandidati onda moraju imati ravnopran tretman. I datum izbora nastoji se prilagoditi procjenama i potrebama sadašnjeg šefa Pantovčaka.

Izbori bi, barem tako računaju vladajući, trebali biti održani što dalje od Božića kad tzv. gastarbajteri, skloniji HDZ-u, odu od svojih kuća u zemlje zaposlenja, gdje su im, kao i biračima u BiH, mogućnosti glasovanja ogranične brojem birališta koja se otvaraju isključivo u diplomatskim predstavništvima.

Pri tome se riskira čak i kršenja Ustava i zakona, koji jasno kažu da će se izbori obaviti (dakle, okončati, dovršiti, završiti) trideset dana prije isteka mandata aktualnog predsjednika. Mandat istječe 18. veljače, a to znači da eventualni drugi krug, ako prvi, kako se namjerava, bude 11. siječnja, već duboko zadire u taj rok od trideset dana.

Ali ništa zato, uvijek će se naći političari, novinari i ustavno-pravni stručnjaci koji će više nego jasno napisane propise protumačiti prema svojim prohtjevima, kao i u slučaju potrebnog broja potpisa za raspisivanje referenduma.

Tri kandidata i ostali

Isprofilirala su se tri ozbiljna kandidata dok su ostali tu tek da nekome pomrse račune, kako bi rekao Ivan Grubišić, jedan od tih ostalih. Odličan dojam svojim nastupima i jasnoćom stavova ostavlja Milan Kujundžić. Iako proglašen autsajderom, nipošto nije bez šansi. Kolinda Grabar-Kitarović je mnoge s “desnice“ u početku razočarala svojom neodređenošću u nekim pitanjima.

Dojam je, međutim, bitno popravila predstavljajući ovoga tjedna svoj program pred dvije tisuće simpatizera. Vidjeli smo jednu ambicioznu, pomalo vehementnu ženu s očito istreniranim nastupom, koji je podsjetio na stil američkih kandidata. Poput Obame, koji je najviše govorio o nadi prije nego je prvi put osvojio Bijelu kuću, Kolinda je puna optimizma i zajedništva.

Grabar-Kitarović i Milan Kujundžić su, izgleda, izabrali taktiku nenapadanja. Oboje su fokusirani na Ivu Josipovića, ukazujući na njegova „ideološka zastranjenja“ o „regionu“ i crvenoj zvijezdi te posebice na prazninu koju ostavlja iza sebe.

Očita je strategija HDZ-ove kandidatkinje što više povezati Josipovića uz sadašnju Vladu u koju gotovo nitko više u ovoj zemlji nema povjerenja. Te je slabosti svjestan i Josipović, objektivno ne može se distancirati od Milanovićeva kabineta i SDP-a kao stanke iz koje je pročedio, kao što se ne može ni osloboditi odgovornosti za gospodarsko i socijalno stanje.

Kandidati s desnice pozivaju se na Domovinski rat i Franju Tuđmana kao ishodište svoje političke orijentacije, ne bi dali Srbiji bjanko potpis za pristup Europskoj uniji prije nego što ona ispuni neke svoje obveze prema Hrvatskoj i prije nego se riješe granična pitanja.

Naglašeno je njihovo zanimanje za branitelje, za Hrvate u BiH, kao i za dijasporu u cjelini, za demografsko propadanje i novi val iseljavanja, gospodarski oporavak itd. A sve to ih značajno razlikuje od Ive Josipovića i donosi im nesumnjivu prednost. Uza sve to velika je prednost Kolinde Grabar što iza nje stoji velika i organizirana stranka.

Iako, sudeći po anketama, Ivo Josipović još uvijek ima značajnu prednost od nekih desetak posto i iako je po istim tim anketama i dalje najomiljenija politička osoba, on sam nekako djeluje zbunjeno i sve nesigurnije.

Njegovo, u stilu Kim Il Sunga, pojavljivanje na svim mogućim i nemogućim mjestima, u kazalištima, na trgovima, igralištima i festivalima, među siromasima, braniteljima, djecom i starcima, uvijek u pratnji kamera i samo radi njih, izjave o svemu i svačemu koje obično ništa ne govore, ta njegova utrka sa samim sobom, počela je iritirati gledatelje te je postala kontraproduktivnom.

Uzdrmani predsjednik

Dosljednost mu nije baš vrlina. Iz SAD-a se vratio sav ozaren nakon razgovora s tamošnjim naftašima kojima je ponudio iskorištavanje jadranskog podmorja, a onda je, kako bi dobio potporu “zelenih”, odustao od tih projekata. Uporno je godinama branio dignitet Haaškog suda da bi sada priznao kako je taj sud pravna sramota. Inicijative za promjenu izbornog zakona i Ustava pet prije dvanaest pokazuju se kao dio promidžbe bez stvarnog značenja.

Namještena sigurnost, superiornost i uzvišenost rastopila se pod naletima kritika i neugodnih činjenica. Otuda i sve češći nesuvisli odgovori u stilu Zorana Milanovića. Na Kolindino spočitavanje jugoslavenstva on će uzvratiti: ona je licemjerna, ta ona je članica Trilateralne komisije!? Dvojicu svojih ponajžešćih kritičara proglasio je idiotima i bolesnicima. A druga dvojica su ostala bez kolumni. Projekt „Barbika“ nastao u njegovu krugu najniži je oblik diskreditacije protivnika.

Glavni mediji su mu i dalje, ali ne zadugo, naklonjeni. Dok Kolindu Grabar razapinju zbog toga što je zatajila da je ugovor s NATO-om zamrzla, a ne definitivno raskinula, kao da je to nešto jako važno, baš se i ne inzistira i ne analizira Josipovićevo mimo Vlade dogovaranje sa srbijanskim veleposlanikom o povlačenju tužbe za genocid, njegove sumnjive transakcije s Komercijalnom bankom, pogodovanje ZAMP-a, sudioništvo u donošenju tzv. „lex Perković“, itd.

Anketama je nemoguće vjerovati već zbog činjenice da su vlasnici agencija koje ih provode u poslovnim vezama s državnim firmama, ministarstvima, pa i sa samim Uredom predsjednika.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *