
Napad na Dodika kao uvod u rušenje Republike Srpske
11 маја 2013Nakon okupacije RSK 1995. godine SAD i NATO pakt su zajedno sa svojim satelitima izvršili agresiju na Republiku Srpsku u nastojanju da je unište. Pre toga je njihova agentura otrovala i zamalo ubila đenerala Ratka Mladića, važnu kariku u odbrani srpskog naroda. NATO je ovu operaciju u kojoj je bezdušno bombardovao civile osiromašenim uranijumom nazvao „Namerna sila“. U godinama koje su sledile, 800 Srba iz Hadžića uključujući i veliki broj dece umrlo je u najgorim mukama od posledica NATO bombardovanja. Iako je bio suočen sa višestruko nadmoćnijim protivnikom srpski narod je pomoću svoje Vojske Republike Srpske, policije i hrabrih dobrovoljaca uspeo da se odbrani i sačuva Republiku Srpsku. Od tada do danas traju pokušaji razbijanja RS od strane Sarajeva, Zapada i nekih muslimanskih zemalja, koji su na svu sreću bezuspešni. Međutim, Zapad je u novim vlastodršcima u Beogradu, našao saveznike kakve nikad ranije nije imao, koji su spremni da nakon ukidanja srpske državnosti na KiM, prihvate i utapanje RS u BiH i sprovedu do kraja NATO operaciju „Namerna sila“.
Nedavno je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik izneo upozorenje da međunarodni predstavnici posle rešenja pitanja Kosova i Metohije imaju plan slabljenja RS. Prema njegovim rečima, taj plan podrazumeva njegovu medijsku satanizaciju, ali ovoga puta putem srpskih medija. „Taj plan podrazumeva da sarajevski, bošnjački, muslimanski mediji prestanu bilo kakvu polemiku sa mojim politikama, a da se nađu neki mediji u Srbiji, u srpskom narodu, koji će to činiti na istim postulatima na kojima su to samo nekoliko godina ranije činili muslimanski mediji putem onih famoznih ’60 minuta'“, upozorava Dodik. Komentarišući situaciju posle potpisivanja briselskog sporazuma o KiM, predsednik RS je otvoreno kritikovao naprednjake, istakavši da su sporazum „veoma lako“ potpisali oni u Srbiji „koji su ranije bili spremni da otpočnu rat da odbrane Kosovo“. Prema njegovim rečima, oni koji su ranije „pokazivali patriotizam“, sada su dobro došli strancima da preko njih i pod plaštom „velike priče o integracijama“ umanje značaj RS. Dodik je poručio da sve dok postoji Dejtonski sporazum, položaj RS neće biti ugrožen.
I zaista u rešavanju „srpskog pitanja“ pojedini prozapadni mediji poput «Blica»dobili su zadatak da napadaju SPC zbog njenog stava prema KiM, dok je drugim kao što je Kurir naloženo da satanizuju Milorda Dodika. Da je (novi) «Kurir»blizak američkoj ambasadi nije tajna. Bivši ambasador SAD Meri Vorlik je svojevremeno dala javnu podršku tom listu i pohvalila njegove akcije. U januaru, na zvaničnom sajtu Ambasade SAD u Beogradu objavljena je pohvala «Kuriru»kao jednom od „najtiražnijih listova koji prepoznaje veliki doprinos Sjedinjenih država Srbiji“! Međutim, u medijskim izveštajima mogu da se nađu podaci da iza plana za smenu Dodika i slabljenje RS stoji Aleksandar Vučić. „Srpski Eliot Nes“ Aleksandar Vučić ima nameru da obori Vladu RS i „zbriše Dodika“ kako sa oduševljenjem javljaju muslimanski listovi. „Veliki borac protiv kriminala“ u Srbiji, u kojoj su narkotici na ulici najjeftiniji u Evropi i mogu se naći u izobilju, otvoreno preti predsedniku Republike Srpske i sa njim ne želi da razgovara jer je ovaj za još uvek nevinog Miroslava Miškovića izjavio da je pomagao RS. Izgleda da Dodik nije shvatio da su svi koje uhapsi Vučić unapred krivi, jer je to važno za imidž i ego lidera naprednjaka. Naravno iz ovog korpusa je izuzet narko diler, terorista i trgovac ljudskim organima – pravosnažno osuđeni Hašim Tači.
Da pravi cilj napada nije Milorad Dodik već srpski narod u RS i sama Srpska, pokazuje i uvredljiva izjava Tomislava Nikolića da Srbe u BiH smatra za Bosance iako su Srbi u RS ginuli da bi imali pravo da se zovu Srbima i da ne bi završili kao njihovi sunarodnici iz RSK. Nikolićevo izvinjenje muslimanima koji su u okolini Srebrenice ubili više od 3000 srpske dece, žena, staraca i vojnika, a kojima će se „on pokloniti jer su oni žrtve srpskog genocida“ takođe predstavlja udarac za RS, istinu i međunarodno pravo. Predsednik Srbije je dao ovu izjavu iako je nedavno za italijanski časopis „Korijere dela sera“ izjavio da nije bilo genocida nad muslimanima u Srebrenici.
Međutim pravi razlozi za napad na Milorada Dodika i RS, kriju se u strategiji prekookeanskih gospodara iz SAD, a ne u nezgrapnim potezima njihovih marioneta u Beogradu. Ministar spljonih poslova Britanije Vilijam Hejg je još 2008. godine napisao da kao najveću opasnost na Balkanu vidi Srbe i Rusiju, te da Srpsku treba utopiti u BiH. On je na svom blogu u tekstu „Moramo da reagujemo kako bi sprečili da Bosna postane pala država“ napisao sledeće: „Vođstvo entiteta Republika Srpska nastavlja sa insistiranjem na svojoj autonomiji i poziva na moguću secesiju od BiH. U isto vreme Rusija svojim resursima pomaže ovim liderima. Rusija je u Republiku Srpsku dovela tri svoje naftne kompanije i takođe iznela predlog da tuda prođe deo gasovoda Južni tok. Na taj način Moskva podržava secesionizam za koji su mnogi u EU mislili da je nestao…“. Ova izjava predstavlja vrhunac cinizma jer je upravo Zapad razbijao SFRJ koristeći separatističke pokrete, ali je tačna u delu u kojem se navodi da Južni tok jača Srpsku. Hejg nastavlja dalje upozoravajući da Srbi i Rusi zajedno rade kako bi ukinuli Kancelariju visokog predstavnika u BiH. Podsetimo se da je to ona kancelarija kojom je rukovodio Pedi Ešdaun bivši agent britanske obaveštajne službe i funkcioner koga je Džozef Bodanski optužio da podržava terorizma i muslimanski ekstremizam u BiH. Dakle Hejg bi voleo da vidi Republiku Srpsku bez nafte i gasa, bez Rusa i verovatno bez Srba. Ali on ne staje na tom mestu. U svom tekstu Vilijam Hejg dalje piše: „Ukoliko EU prihvati secesionizam u Bosni to će imati posledice i na druge delove Balkana kao što su Sanjak, Vojvodina, Preševo u Južnoj Srbiji, kao i na Sever Kosova, da ne pominjemo Južnu Osetiju i Abhaziju.“ Ova reč „Sanjak“ se odnosi na Sandžak, jer „veliki“ engleski stručnjak za Balkan ne zna ni srpski ni turski naziv za Rašku oblast. Hejg na kraju ističe da „ukoliko Srbija želi da postane kandidat za članstvo u EU, mora da se odrekne Bosne…“
Poput njega i ambasador SAD u Beogradu Majkl Kirbi izjavljuje da SAD neće na KiM dozvoliti pojavu nove RS ukazujući na to da je Srpska trn u oku Vašingtonu i da je treba ukinuti.[14] Poslušni predstavnici vlade u Beogradu su požurili da uvere Amerikanca da ne stvaraju novu RS na KiM. Kao što vidimo pravi razlozi za napad na Milorada Dodika su razbijanje RS i ruskog uticaja na Balkanu. Zapad dobro zna da slabljenjem srpskog naroda, RS i Srbije, iščezavaju i mogućnosti za ozbiljniju strategiju Moskve u ovom delu sveta.
Tokom 2011. godine Dodik se sastao sa tadašnjim premijerom Rusije Vladimirom Putinom koji je pružio punu podršku Republici Srpskoj i očuvanju Dejtonskog sporazuma. Dvojica lidera su kritikovala rad Kancelarije visokog predstavnika u BiH preko koje Zapad nameće svoja rešenja. Dodik je izjavio da se protivi članstvu BiH u NATO i da će se to pitanje u krajnjem slučaju izneti na referendum u RS, koji ne bi uspeo jer su Srbi protiv NATO pakta. Ovu izjavu Zapad neće oprostiti Dodiku. Pored toga, Vlada RS je strateškom megaprojektu Južni tok, pre vlasti u Beogradu dodelila status nacionalnog projekta i za razliku od Vučićevog i Dačićevog kabineta pruža mu potpunu podršku. Ni ovaj potez SAD i EU nisu oprostili Dodiku.
Pored toga predsednik RS je izjavio da KiM ne mogu biti slučaj za sebe i da bi i RS mogla da krene tim putem. Nakon ove izjave Dodika, nežniji ministri sa Zapada, bliski sa Vučićem, poput Hejga i Vestervelea pali su u nesvest.
Za razliku od poslušnih političara u Beogradu, Milorad Dodik se usudio da napadne šefa britanske diplomatije Vilijama Hejga, upozorivši ga da se stranci previše mešaju u poslove BiH i istakavši da Englez glumi siledžiju.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik je svojevremeno izražavajući svoju ljubav prema Srbiji, javno izjavio da bira Beograd, a ne Sarajevo. Međutim u zvaničnom Beogradu vladaju oni koji su izabrali EU, SAD i NATO umesto Srbije – političari koji pomažu Zapadu da izbriše srpske tragove na KiM i u RS. U ovakvoj situaciji dodatno angažovanje Moskve daje nadu za opstanak Srpske, ali i celog srpskog naroda.
(Fondsk.ru)