Nas neprestano nešto izvodi na ulicu

Nas neprestano nešto izvodi na ulicu

26 aprila 2013

Emir_KusturicaPiše: Emir Kusturica

Brinu me stvari koje ne nalazim na Vikiliksu. Otkako je Putin proterao USAID iz Rusije ostaju velike količine novca koje nisu iskorišćene za rušenje ruskog predsednika. Molim Boga da zaobiđu našu teritoriju, pravdoljupce, humaniste, sindikaliste, pučiste i, što je najvažnije, levičare bogataše. Nekada je Moskva upravljala levičarima i oni su živeli od ideala. Danas su levičari najveći bogataši i vole Stejt department!

Kada je osamdesetih krenuo raspad Jugoslavije sve je bilo protiv moje volje. Najteže mi je padalo što su se u meni borila dvojica. Prvi je bio praški đak koji se naslušao hegelijanskih ideja. Čista nemačka filozofija! Među njima najvažnija ona da čovečanstvu ne trebaju revolucije nego nauka i da ona počinje tamo gde staje revolucija! Onaj drugi u meni, gorički mangup, nemirni gorštak, jedva je čekao neku pravdu da se za nju pobije, ako treba i da izgine! Taman kada sam pomislio bolje je ovako kako Zapad kaže, pusti tuču, dosta su krvi prosipali naši preci, mladi Crnogorci izađoše na ulicu. Žuta greda 1989! Šta god da su rušili (tu je u meni prevladao onaj drugi) meni je srce zaigralo. Dugo posle Titove smrti naš narod nije poverovao da je on mrtav. Tek su mladi Crnogorci najavili tu realnost. „Nemoj samo da mi ulica menja život, lepo brate u parlament pa tamo fino demokratski da se sve reši“, govorila je civilizovana gospoda. Tada sam već predavao na Kolumbiji i pripremao „Arizonu drim“. Putovanja u Ameriku i nazad. Kada sam se vratio da primim Avnojevu nagradu, izbi revolucija u Rumuniji! Da li je izvedena od strane lokalnih producenata ili je to bila koprodukcija? Otac mi kaže: „Bogami, Emire, ti ko da nisi Hercegovac! Kako je to moglo biti bez ovih sa strane?!“

Kasnije se desilo šta se desilo. Raspala se naša zemlja, došao je rat. U tom ratu smo svi pokazali kakvi smo magarci, to nije prvi put. Kako mi se čini, opet ćemo. Iako nam je Zapad darovao filozofe koji su se borili protiv revolucionarnih tradicija, stizale su revolucije, jedna za drugom. Izgleda da je moj otac bio u pravu. Nema prave savremene revolucije bez efikasnih obaveštajaca. Onaj Hegel je mislio na sređene zapadne zemlje kada je govorio da nauka počne kada utihnu topovi. Nije mislio na nas. Producenti prve revolucije u Rumuniji su provalili do koje mere mi Sloveni volimo promene i kolika je naša sklonost ka žurci. Posle Rumunije došlo je do serije malih revolucija.

Od Rumunije daleke 1991, pa preko narandžaste Ukrajine, Beograda, Gruzije, arapskog proleća u Egiptu, Libije, Sirije… Posle tih revolucija nikome nije bilo bolje, ali demokratija živi. Pitaš Rumuna posle – pa šta bi? Kažu – ovi ne mogu da okreče ono što je Čaušesku izidao. Isto pitaš Ukrajinca, i on nezadovoljan. Narod kuka, ali demokratija je srećna. I što je najgore, ti narodi samo piče promene. Jednu za drugom. Nas neprestano nešto izvodi na ulicu. Čak i kada nema stranih producenata. Ipak, najbrojnije su one revolucije u kojima ko ovce krenemo za pastirom obaveštajcem! Onog 27. marta 1941. pohrlio narod na ulicu protiv pakta sa Nemcima. „Bolje grob, nego rob“, vikali su naši ljudi! Na ulice ih je izvela pravdoljubivost, ali ih je povela, pre svega, engleska obaveštajna služba!

Zato me i brine ova priča oko USAID-a! Gde će oni sa tolikim parama koje su predvideli za Rusiju, a tamo im je, svi znamo, uskraćeno gostoprimstvo! Samo da ih ne iskoriste za promene. Dosta ih je bilo! Živeo nemački filozof Georg Vilhelm Fridrih Hegel! Vreme je za nauku, a ne revoluciju! Volođa je u Rusiji uspeo da pobedi revolucionare! Da li će i nama tako nešto poći za rukom?

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *