
Nataša Bekvalac, građanistički prezir i političke tajne
3 februara 2022Piše: Zoran Ćirjaković
„PROBALA sam život, veruj probala sam svašta“, poručila je prošle nedelje Srbiji i svetu Nataša Bekvalac, jedna od borbenih i vrednih, ali uporno klevetanih žena. Njoj slučajno srpske elite – kulturno kulturne, svezube i mega pismene – nisu želele da oproste ljubav prema životu. A možda ni lepotu. U pristojnijim izrazima građanističkog prezira, Bekvalac je „novosadska Barbika“.
Nažalost, oni koji veruju da su „posle Srebrenice“ lažirana, filmska „Aida“ i klečanje na livadi u Potočarima prava mera srpskog eskapizma ovde nisu jedini evrofili kojima bi pomoglo suočavanje sa opusom ove fatalne žene koja sada, iz stomaka, hrabro i neodoljivo feministički, peva „moje je prošlo“ i poručuje partneru „uzmi ili ostavi“.
Ne znam koliko je mračnih i sjajnih tajni skriveno u Nataši Bekvalac, mada verujem da tu nije potrebna pokvarena mašta kako nam sugerišu stihovi pesme „Tajne“, koja nosi zavodljivu auru ispovesti. Ali čini mi se da se u „Tajnama“ krije nešto od onoga s čim ne želi da se suoči trust zapadnoljubivih mozgova, koji se Srbiji i svetu obratio dva dana pre Nataše i zatražio „suočavanja sa nasleđem naprednjačke vladavine“.
„Malo je reći da je srpsko društvo pred potpunim kolapsom… Moralno posrnuće, političko i prirodno zagađenje, upropašćavanje kulturnog nasleđa i veličanje neukusa manifestacije su društva duboko ogrezlog u sveopštoj korupciji“, poručio je skup autističnih političkih dinosaurusa, koji veruju da njihovo u Srbiji nikad neće proći.
Pojavi se s vremena na vreme „neukus“ u koji je lako učitati obične, svakodnevne snove i lamente generacija, pesma koja poveže zagubljene niti naših malih života, onih koje ne vodi misionarski kompleks. Posle mladosti, kada se namnože sede i nagomila iskustvo, ume da nam se osladi melanholija, koja priziva omamu sećanja i zaborava.
Bekvalac nam je isporučuje bez pardona i kalkulacija. Ali svaka moćna, opojna pesma, koliko god na prvo slušanje zvučala obično i nepretenciozno, nosi različite poruke. Nalik glavici luka, otkrivaće vam se onoliko koliko ste joj se posvetili, sloj po sloj. Parafraziraću jedan stih. Možda ne baš „sve ono što ne znaš“ o Srbiji ali dosta toga važnog ume da se sakrije u pesmama koje su namrgođeni građanisti skloni da otpišu kao „neukus“.
U „Tajnama“, koje vešto flertuju sa patetikom i sudbinom zvezde na zalasku karijere, prosedi balkanski izabranik nije u stanju da uđe u Natašinu glavu i upozna njenu drugu stranu. Nažalost, naša otuđena, elitistička opozicija i njeni nestranački pastiri uporno odbijaju da uđu u glave Natašine publike i uvaže ljudsku, životnu stranu slabosti i strasti koje caruju unutra.
U ljubavi važi „istina je nekad gora i od laži“, ali ne i u politici. Zato me ne čudi da sva strategija opozicije – za koju je teško reći da li je više rastrojena Aleksandrom Vučićem ili Srbima – staje u slogan koji bi mogao da glasi „Stani – Promeni“. Bez ideja i nesuočeni sa Srbijom kojoj peva Nataša Bekvalac, nisam siguran da umeju išta bolje.
(Novosti)
Pale says:
Jel to misliš da njena pesma "najgora" ima veze sa vladajućom partijom !???
persida says:
Ne zna sta je hteo da kaze, a napisao tekst.
Ciki says:
Šta nam ispriča ovaj sa cvikama 😂??? Jel on imigrant? Po izgledu reklo bi se jes, a i srpski mu malo čudan!!!
persida says:
Lici na Sirijca iz Vuckovog kampa.
Zapadnjak says:
A boga mi Perso ti po kevtanju ličiš na ogromnog kojota koji celi svoj život juri Pticu trkačicu ili svoj rep svestan da ih nikada neće uhvatiti.
persida says:
Tebe ne jurim jer ako te uhvatim moracu da se razocaram.
Mika says:
Šta ste napali na čoveka?! Ako vi ne razumete šta je hteo da kaže, ne znači da pametniji ne razumeju. Mnoge pesme imaju u sebi tajne i javne poruke. Bora Čorba je bio u zatvoru zbog takvih. Onaj ko ih piše može slobodno da se izrazi nezavisno za koga piše pesmu. Možda i Bekvlačevkina pesma ima takav sadržaj. Njene pesme uglavnom o vama pljuvačima pevaju.
persida says:
Ovaj na slici se zalagao za vakcine, tresao se od straha. Pametnom dosta.