NATO je na Kosovu i Metohiji samo prividno okupator, oni su tamo da bi obezbedili privrednu eksploataciju Pokrajine

NATO je na Kosovu i Metohiji samo prividno okupator, oni su tamo da bi obezbedili privrednu eksploataciju Pokrajine

8 маја 2013

prizren02Piše: Branko Žujović

Čemu zamerke Andersu Fog Rasmusenu, kada premijer Ivica Dačić tvrdi da je NATO pakt uz EU garant briselskog sporazuma?

Kada je u ponedeljak, odgovarajući grčkom poslaniku Evropskog parlamenta, generalni sekretar NATO pakta, Andres Fog Rasmusen, rekao da NATO pakt na Kosovu i Metohiji nije okupator i da ima mandat UN, setio sam se tužnog poređenja poznatog vizantijskog mislioca, Nićifora Grigore, koje je potpuno primenjivo na današnju Srbiju. Grigora, svedok dramatičnog slabljenja Vizantije, rekao je da vlada u Carigradu postupa kao neko ko želi da stekne prijateljstvo vuka, a pritom seče sopstvene vene i daje vucima da sisaju krv, kako bi se zasitili.

Dežurne patriote Srbije bes i nemoć ponovo isporučuju na pogrešnu adresu. Anders Fog Rasmunsen savršeno je u pravu: NATO pakt nije okupator. Razume se, ako čitavu stvar posmatramo u koordinatnom sistemu vrednosti Brisela, čija je tačka, dobrovoljno, postala i Srbija.

NATO pakt je okupirao Kosovo i Metohiju, da bi obezbedio geostratešku i ekonomsku poziciju. Dugoročno, taj savez obezbeđuje nesmetanu eksploataciju pokrajine. Nametnuto okruženje te pljačke i pozicioniranja je albanska paradržava u Prištini. Njen „mir“, ali isključivo u skladu sa interesima obezbeđenja pomenute geostrateške i ekonomske pozicije, održavaju NATO snage.

Formalno, te trupe imaju pokriće u UN za prisustvo na jugu Srbije, ali Beograd je odavno pitanje KiM izmestio sa Ist rivera u Brisel i teško da može više valjanost te misije da preispituje. Čemu onda zamerke Andersu Fog Rasmusenu, kada sam premijer Ivica Dačić tvrdi da je NATO pakt uz EU garant briselskog sporazuma?

Podsetimo, srpski premijer izjavio je to 23. aprila ove godine. Tada je rekao da je od šefice evropske diplomatije, Ketrin Ešton i Andersa Fog Rasmusena dobio „garancije da kosovska vojska neće dolaziti na sever pokrajine“. Osim toga, i potpredsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić, u decembru je, razgovarajući sa Leonom Panetom, američkim sekretarom odbrane, insistirao da snage KFOR-a ostanu na Kosovu i Metohiji.

Rasmusenu se, međutim, može zameriti čitav niz drugih stvari. Na primer, licemeran stav prema javnosti, kada je Euleks u pitanju. Dok je u ponedeljak, u Evropskom parlamentu, govorio o „odličnoj koordinaciji“ sa Euleksom, u prošlim izjavama je tvrdio da je Euleks nesposoban. Kakav to bezbednosni okviru nude EU i NATO na Kosovu i Metohiji, ako je postojao ili još uvek postoji nipodašatavajući odnos među njima?

Osim toga, Rasmusen je odličan ilustrator ambijenta, u koji Srbija tako olako hrli. On više od godinu dana, od zasedanja do zasedanja svih mogućih tela NATO pakta, naprosto vapi i moli evropske članice, ophrvane ekonomskom krizom, da povećaju izdatke za „odbranu“, dodajući da one zbog toga postaju sve zavisnije od SAD, koje nose nesrazmeran deo tereta finansiranja alijanse.

Dugoročno prisustvo NATO snaga na Kosovu iMetohiji, samo uz formalno odobrenje UN i uz očigledno nepoštovanje Rezolucije 1244, ne doprinosi održivoj bezbednosti Srba. Tim pre što je NATO veoma očigledno podržavao etničko čišćenje u Hrvatskoj, delovima BiH i na Kosovu i Metohiji. Snage KFOR-a mogu da spreče trenutno nasilje nad Srbima i drugim nealbancima, ali zaštitu Srba i nealbanaca NATO nikada neće pretpostaviti vlastitom dugoročnom interesu.

Dugim rečima, Srbi na Kosovu i Metohiji ne mogu da računaju na apsolutno izvesnu zaštitu NATO pakta. Moguća intervencija naoružanih snaga vlade u Prištini na severu pokrajine, lako bi u štabu KFOR-a mogla da bude proglašena za legitimnu i čak podržana, pod uslovom da bude izvedena sa što manje nasilja i što brže.

Ukoliko do takve situacije dođe, biće to pravi trenutak da Anders Fof Rasmusen ponovo objasni detalje mandata KFOR-a, a Ivica Dačić postojanost garancija EU i NATO pakta. Uostalom, mogućnost albanskog napada ne isključuje ni sam Dačić. Podsetimo, pre samo koji dan izjavio je da bi albanske snage zaista mogle da upadnu na sever Kosova i da Srbija tada ne bi mogla ništa tim povodom da učini, čak ni uz garncije koje je prethodno pominjao.

I zašto bi, kada se Srbija odavno odrekla ambicije da se brani? Njena javnost nije čula ni jednu izjavu zvaničnika o razmeštanju 525. borbeno-izviđačke brigade vojske SAD na Kosovu i Metohiji, poznate po okrutnosti i mučenju pritvorenika. Ta javnost ne zna ništa o namerama sopstvene vlade, kada su prirodna i industrijska bogatstva Kosova i Metohije u pitanju, ali zna da će EU i NATO garantovati bezbednost Srba.

Možda su srednjovekovna poređenja Nićifora Grigore suviše gruba za moderan srpski senzibilitet. Stoga ovaj tekst, možda, vredi završiti izrekom Bila Kozbija, komičara kog većina Srba sigurno voli. On je rekao, pročitah to negde ovih dana, da ne zna recept za uspeh, ali da je ključ za neuspeh kada pokušavamo da zadovoljimo svakoga.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u