Научио српски уз песме Томе Здравковића

Naučio srpski uz pesme Tome Zdravkovića

18 marta 2017

10 Mouamar-Dinis-Sequeira- petar (1)_620x0

ON je nezaposleni profesor književnosti, u najboljim godinama. Radi kao sezonac – leti na beogradskoj Adi Ciganliji, zimi na Kopaoniku. Priča o njemu ne razlikuje se mnogo od priča o njegovim vršnjacima u Srbiji. Osim po jednom – reč je o srpskom zetu, poreklom iz Gvineje Bisao, koji se posle završenih studija portugalskog jezika u Brazilu oženio Srpkinjom Anom i pre dve godine došao da živi u Srbiji. Voli rakiju i pečenje, i kune se u svog tasta Vladu, koji drži najbolju kafanu u Čačku.

Mouamar Diniz Sekueira trenutno radi u „Jarmu“, kafiću na Kopaoniku, gde je tek nedavno video i „omirisao“ sneg. Sa Mouamarom razgovaramo na srpskom, dok ponosno pokazuje kako je naučio da skija. Jezik svoje supruge, kaže, naučio je uz pesme Tome Zdravkovića.

– Omiljena mi je „Kafana je moja sudbina“. Uz Tomine pesme sam naučio vaš jezik, mada, sa svojom suprugom pričam isključivo na portugalskom – smeje se Mouamar. – Upoznali smo se u Brazilu, gde sam ja završavao fakultet, a ona došla službeno. Problem je bio što ja nisam govorio engleski, a ona nije znala ni reč portugalskog, pa smo se sporazumevali kucajući poruke i prevodeći ih preko interneta. Sad je lakše. Ona je naučila portugalski, pa sada tako razgovaramo. Još sa njom ne mogu da pričam na srpskom. Moram još bolje da ga naučim.

Pitamo ga kako su ga prihvatili Anini roditelji, tradicionalni Srbi iz Čačka.

– Anina majka je od početka znala za nas. Čuli smo se i preko „Skajpa“, znala je ko sam i kako izgledam. Od oca smo to tajili sve do pred venčanje – smeje se Mouamar. – Dobro me je prihvatio kada smo se upoznali. On peče najbolju rakiju, uz njega sam i naučio da je pijem. Sećam se, prvi put sam vaše piće pio na slavi na koju sam otišao sa Anom. Celo veče sam pio samo rakiju, svidela mi se, ali nisam znao da bi trebalo i malo vode da popijem u međuvremenu. Bila je to teška lekcija…

Mouamar voli i srpsku kuhinju, naročito pečenje, kaže, i opet najviše ono koje peče njegov tast. A veliki je obožavalac Novaka Đokovića.

– Mnogo volim Noleta. Išao sam na neke njegove teniske mečeve u inostranstvu. Kada sam pošao u Srbiju da se oženim, prijatelji su rekli: „Ideš da upoznaš Noleta“. Jednom je Nole došao na Kopaonik. Istrčao sam da se upoznam sa njim. Rekao sam mu: „Mnogo te volim, Nole“. On me je upoznao sa svojim bratom i roditeljima i slikali smo se zajedno – pokazuje nam Mouamar fotografiju na mobilnom telefonu.

Za dve nedelje vraća se u Beograd, gde živi sa suprugom. Na pitanje šta će tamo da radi, sleže ramenima.

– Nisam srećan jedino što nemam pravi posao. Ovde ne mogu da radim kao profesor portugalskog jezika. Retko se uči – kaže Mouamar, koji bije bitku mnogih mladih obrazovanih ljudi u našoj zemlji.

GOSTI GA TRAŽE

DOK razgovaramo, devojčica u skijaškoj opremi vrzma se u blizini, želi i nju da slikamo. Odvlači Mouamara i „pomaže“ mu da gostima donese račun za jelo i piće. I gosti žele da ih baš Mouamar usluži.

– Gosti traže da od mene naruče, pa mi se dešava da su neki konobari malo ljubomorni – kaže on.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Miloš says:

    Užas.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *