„Niko nije jači od države“

„Niko nije jači od države“

16 novembra 2013

milorad-vucelicPiše: Milorad Vučelić

Često se može čuti da „niko nije jači od države“.

To su najbolje na svojoj koži osetili oni koji su očekivali da će država na dostojan način obeležiti 200-godišnjicu Njegoševog rođenja. Država ih je potukla do nogu.

Naravno, današnja srpska država nije pobedila Njegoša zato što to ne može biti. Brukanje Njegoša i nije u njenoj kompetenciji, ali je zato svojom snagom i nebrigom obrukala današnje generacije i utisnula im na čelo žig poniženja. Jer niko za koju deceniju neće znati ko je u Srbiji tada, odnosno sada, bio ministar kulture i prosvete ili premijer, ali će znati da su se svi oni koji su tada živeli, a to smo mi, obrukali i osramotili. Isto se dogodilo i sa Stefanom Nemanjom i njegovim jubilejom. I sećanje na njega je država prećutala, pa tako uverljivo pobedila.

Oni koji malo bolje poznaju ovu „materiju“ znaju da je to deo projekta „Izgradnja nasleđa“. Reč je o konferenciji o radu međunarodnih krivičnih sudova koja se održava u Nirnbergu, u kojoj je aktivno i u ime beogradskog režima učestvovao i naš nadaleko čuveni državni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. On je u nirnberškoj Sudnici 600, u kojoj je suđeno nacistima, na čelu sa Hermanom Geringom, izjavio kako je, prema njegovim saznanjima, u Beogradu „na slobodi još najmanje 300 lica koja bi mogla biti osumnjičena za ratne zločine i protiv kojih prikupljamo informacije kako bismo ih priveli pravdi“. Sažeto u naslov : „Beogradom šeta oko 300 zločinaca!“

Šta bi nekadašnja Austrougarska dala da je imala ovakvog državnog tužioca? Nema tog Srbina i nema tog pripadnika Narodne odbrane i Mlade Bosne koji bi njemu promakao i izvukao se, niti bi Princip i drugovi onako jeftino prošli. Njemu bi i Nikola Pašić, kralj Petar i prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, a ne samo Apis i svi crnorukci, bili, po komandnoj odgovornosti, odmah 1914. utamničeni. Ne bi se njemu provukao mladobosanac Ivo Andrić, sa onih godinu i po robije. Da ga je zapalo, ne bi se on libio da optuži Njegoša za istragu poturica. A možda bi se u ovoj državi, koliko je snažna, i to moglo retroaktivno desiti. Zato u „Izgradnji nasleđa“, u kojoj učestvuje evroatlantska Srbija, za Njegoša i one nalik njemu nema mesta. Kada već ne dopadoše u ruke Vukčeviću i Hagu, neka počivaju u miru.

Tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc kaže da je „delimično i sam kriv što postupak protiv Šešelja traje tako dugo“, ali srpski tužilac za ratne zločine, kao simbol i čvrst oslonac današnje vlasti, baš kao i prethodne, ne oseća se ni zbog čega krivim i odgovornim, sem zbog toga što po Srbiji šetaju hiljade ratnih zločinaca. Kažemo hiljade, jer ako ih je samo u Beogradu 300, onda ih u Srbiji mora biti na hiljade.

Država ubedljivo pokazuje da je jača od Ustava Srbije i toliko je jaka i najjača da tretira svoj Ustav kao običnu laž i potpuno neobavezujući papir. Stvara se na vlasti i oko vlasti u Srbiji široka antiustavna koalicija ili, još preciznije, protivustavni blok i poredak. Pored vladajućih stranaka, tu je sada i LDP Čede Jovanovića, ligaši Nenada Čanka, svi autonomaši, bilo da su vojvođanski, bilo da su sandžački, ili preševski, zatim Građanska inicijativa, Žene u crnom, sav veštačkim disanjem od strane vlasti oživljeni politički otpad žutog kartela, partije nacionalnih manjina na čelu sa Ištvanom Pastorom i Rizom Haljimijem, novi poslanički klubovi koji se pretvaraju u stranke, Helsinški odbor, tušta i tma nevladinih organizacija, pa i onih za rehabilitaciju folksdojčera i hortijevaca i sličnih. Posebno se u ovom bloku uočavaju figure najistaknutijih drugosrbijanskih intelektualnih perjanica – kao starih ulizica i novih miljenika, i najvećih uzdanica današnjeg režima. Današnja vlast u Srbiji je potpuno i neskriveno opčinjena i fascinirana ovom vrstom politike, vrednosti i ljudi. Neka im je nazdravlje!

Država je jača i od Ustavnog suda, i to je toliko poznata, notorna i dokazana činjenica da je ne treba posebno obrazlagati.
Država je ubedljivo pobedila i Rezoluciju 1244. Saveta bezbednosti UN o Kosovu.

Na vest da je, pripremajući se za suđenje Srbiji za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Zagreb ojačao pravni tim, naša država je, pokazujući svoju nadmoć i superiornost, velikodušno tom timu pridružila i Sonju Biserko, jednu od ideoloških utemeljivačica novog evroatlantskog protivustavnog poretka u Srbiji. Ona će biti krunski svedok koji treba da dokaže genocidnost srpskog naroda pred MSP u Hagu. Da bi je podržali na tom zadatku, ona će u narednim mesecima imati punu medijsku podršku u Srbiji, pre svega preko Javnog servisa i B92, ali se ipak najviše očekuje od Vladimira Vukčevića koji bi takođe mogao biti svedok optužbe protiv Srbije.

Država je nastavila sa demonstracijom svoje sile i superiornosti i ojačala svoj tim u MSP, pa i onaj za kontratužbu protiv Hrvatske i pokazala da i mi konja za trku imamo, i to u vidu „golišave savetnice“, mlade socijalistkinje Vanje Hadžović. Pred nama je jedno potpuno novo viđenje veštine diplomatije sa kojom inače hronično imamo problema. Konačno, za diplomatiju, dobijamo prave i školovane kadrove. Tu se potencijalno krije i neka naša Mata Hari. Već smo imali prilike da na fotkama objavljenim u tabloidima spazimo takva pojačanja u vidu raznih nogatanja članica kabineta, visokih činovnica Ministarstva unutrašnjih poslova, a posebno šefice marketinga „Dunav osiguranja“, kompanije koja se poslednjih godinu dana sistematski uništava. Neke neverne Tome bi možda rekle da je državna služba pomešana sa poslovnom pratnjom, ali to samo svedoči o njihovom nepoverenju u evroatlantski put Srbije i njenu modernizaciju.

Država je vidno jača od svog ćiriličkog pisma i svog jezika. Naši najviđeniji jezički stručnjaci sa obiljem argumenata pokazuju da je danas državna snaga i sila dovela dotle da se srpski jezik nalazi u pretpravopisnom i predgramatičkom dobu te da se suočavamo sa stvaranjem nekog jezičkog mutanta, novojezika i novogovora.

Kao što vidimo, državnim pobedama nema kraja. Nebrojeni su dokazi da niko nema šanse u borbi protiv države. Ipak, ima polja i područja na kojima država, zauzeta pobedama u velikim bitkama, ne prolazi dobro u odmeravanju snaga.

Tako, recimo, državu porazi epidemija šuge i tuberkuloze. Država u saradnji sa svojim zapadnim prijateljima prikrije činjenicu da smo bombardovani osiromašenim uranijumom a onda je demantuju porazne epidemije leukemije i karcinoma. Vlasti podrže NATO mladež Srbije u širokoj propagandnoj akciji za učlanjenje u Zapadnu vojnu alijansu ali se onda pojave neki mladići iz SKOJ-a i prekinu, osujete i ometu ovu akciju. Vlada širom otvori vrata i podrži USAID, odgovara joj što ova organizacija finansira njenog pridruženog koalicionog partnera Deretu iz LDP.

Država odlučno krene u rešavanje problema očuvanja zdravlja stanovništva. Onako principijelno, u nekim bolnicama i domovima zdravlja, umesto da se pacijentima zakaže specijalistički pregled, zakazuje im se datum kada treba ponovo da se jave i tada saznaju kada će ih lekar primiti! Kolosalno rešenje! Oni koji su teško bolesni, čekajući na specijalistu, možda će i umreti i tako državu lišiti uzaludnih troškova. Kod onih koji su nešto manje bolesni bolest će se razviti tako da se neće morati lutati u dijagnostici i nepotrebno izlagati troškovima. Što manje bude pacijenata pregledano to će manje lekova biti prepisano i eto opet uštede. Što se bude manje lekova trošilo mnogo će se manje primećivati njihova nestašica i niko neće ponovo potezati pitanje Galenike… Ali narod se buni i država se sada koleba.

Lako je pobediti one protivnike sa početka ovog teksta ali kako država da izađe na kraj sa Đoletom Slinavim iz Lazarevca i svim onim narkodilerima koje je Udruženje građana Sveti Sava iz ovog grada stavilo na svoj sajt da bi u odsustvu delovanja policije zaštitilo decu od droge i kriminala. Najbolje je tu državnu muku objasnio jedan predstavnik policije koji je izjavio da im to što rade građani i koristi i šteti jer oni to već godinama drže pod kontrolom i sada postoji velika opasnost da neki od narkodilera prestane sa radom i izvuče se ispod te specifične opservatorske kontrole policije. Kako im, sve ove godine, ne pade na pamet da nekog od tih dilera droge uhapse i kako to da u svakom manjem gradu nešto tako važno svi znaju, a samo policija ne zna?

Ni u vezi sa genetski modifikovanom hranom stvari ne idu baš najbolje. Država i njen ministar odlučno krenu sa podrškom GMO, ali onda se opet pojave oni koji su spremni da nam podmeću klipove u točkove. Država zastane, ali se sprema za odlučujuću pobedu: „Pa nećemo valjda dopustiti da nas to omete u pretkandidaturi za kandidaturu za kandidata za EU, radi čega ćemo ući u NATO, što nam je cilj koji više i ne krijemo, o čemu jasno govori politika onih sa kojima smo u protivustavnom poretku koji se dograđuje“!

S huliganima na stadionima se snage odmeravaju periodično. U mandatu ovog ministra unutrašnjih poslova, to je već peti put. Rezultat je više nego vidljiv. Muftija Zukorlić gradi šta hoće i gde hoće, i bez ikakve dozvole i to javno saopštava. Ne može mu niko ništa pa ni država. Neka agencija SIEPA se danima bori sa vladom Srbije. Država oličena u ovom sastavu vlade ne sme ni da zametne kavgu, ne sme ni da pomene ogroman broj potpuno besmislenih agencija koje se finansiraju iz budžeta. Pre će se prodati Telekom i EPS nego što će neko podići prst na tu čudovišnu mrežu agencija i komisija, a u cilju kresanja javnih rashoda.

Političar pred nosom Agencije za borbu protiv korupcije ne prijavljuje dve plate od po deset hiljada evra koje mu daje država. A „Čankov poslanik je za dve godine spiskao 11,5 miliona dinara“. Država je i tu nemoćna. Možda državni vrh ne može ni da stigne do toga jer je bio potpuno preokupiran hvatanjem beleški na predavanju Džefrija Saksa od čijih se „reformi“ i privatizacija Rusija još uvek oporavlja. Hoće tu da nauče kako će ekonomski spasiti Srbiju. U istoj školi čiji su učenici već gotovo uništili Srbiju reformama i privatizacijom posle 2001. godine.

Sve ove pobede i predasi odvijaju se u jednoj velikoj neizvesnosti koja muči celu srpsku javnost. Svi su u toj zvaničnoj i ne samo zvaničnoj javnosti u jednom velikom očekivanju mogućeg poljupca ministarke energetike Zorane Mihajlović i svemoćnog direktora Srbijagasa Dušana Bajatovića. Ministarka je direktoru Bajatoviću uskratila pravo da je poljubi ali je i poručila:

„Poljubiću Duleta posle reforme Srbijagasa!“ U iščekivanju smo. Nekako se osećamo počastvovani tom privilegijom da živimo u nekom novom mitu magičnog poljupca iz Trnoružice i Snežane i sedam patuljaka. Možda će se i za Zoranu i Duleta naći mesto u novim bajkama koje će ići od usta do usta i prenositi se sa kolena na koleno.

Neko će nam možda zameriti da smo pobrkali pojmove države, režima, vlasti i vlade, i da se nismo precizno držali nijansi i razgraničenja. Greh na našu dušu.

Car Dušan i njegov Zakonik su najubedljiviji simboli naše države. Car silni, car osvajač, car pobednik, car vojskovođa, car kovač novca, car državnik koji je rešio da obuzda svoju svemoć zakonikom i zaštiti i reguliše slobodu čoveka i državljanina. Dušanovim zakonikom.  Zakonik u njegovim rukama je simbol države, i on na slici našeg fotoreportera gori. Vreme je da se ozbiljno zapitamo otkud taj plamen i na čiju dušu ide taj greh.

(Pecat.co.rs)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Miško says:

    Istina. Znači, propali smo definitivno sa ovom novom "najboljom vladom", najboljim reformama, naj naj naj..... Mučno je koliko smo sami sebi neprijatelji. Čuvajmo se naših! Bog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagrešenja. Naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti, jedan drugom vadit oči žive; zabaciše vladu i državu, za pravilo ludost izabraše. ..... ... O Miloše , ko ti ne zavidi.

  2. Pingback: Svud se čuje jeka i grmljava | Pogledi

  3. Pingback: Uskoro će u Srbiji biti zanimljivije nego ikada. A dosadno nikad nije bilo

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *