Ništa

Ništa

26 oktobra 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Nismo uzeli strane konzultante za PR i potrošili na njih nekoliko milijuna eura kako bi nam oni odradili kampanju za monetizaciju. Možda smo i trebali – to je premijer Zoran Milanović izjavio u jednom od intervjua ovih dana. I točno je, bolje da Vlada nije trošila lovu na PR-ovce. Umjesto toga, trebala je samo bolje odraditi tajming za taj projekt. Pokazati interes. Reagirati. Informirati.

Nažalost, tek kad su sindikati i udruge počeli prikupljati potpise za novi referendum, u Banskim dvorima sjetili su se tumačiti o čemu je zapravo riječ i zašto bi za Hrvatsku to (možda) i bilo dobro rješenje. Tek kad je postalo jasno da se potpisi sakupljaju tolikom brzinom da bi ih moglo biti i dvostruko više od potrebnih 400-tinjak tisuća, Milanović se sjetio tumačiti što je monetizacija.

A prije toga dogodila se još jedna stvar – ministar prometa Siniša Hajdaš-Dončić već je posvuda davao izjave da će dati ostavku ako monetizacija ne prođe.

Premijer je, kad je resorni ministar i sam iskazao slabost javno se ograđujući, na neki način, od trenutno najvažnijeg projekta, Hajdaša pozvao na »ribanje« te poduzeo svoju akciju i sada javnom kampanjom pokušava tumačiti stavove Vlade.

No, sada je kasno. Sve se naprosto odbija od ušiju razočaranih građana, koji više ne vjeruju da ova Vlada bilo što može ispravno učiniti.

Tim je tužnije što je Milanović doista u pravu kad tvrdi da je monetizacija nužna. Naime, EU priječi davanje novih državnih jamstava za nove kredite kojima bi se servisirale postojeće obveze HAC-a i ARZ-a.

U proceduri prekomjernog deficita Hrvatska je ionako u velikom problemu. Čak i ako se ne »riješi« autocesta i njihovih obveza, za dva tjedna nakon Ministarskog vijeća mogla bi se naći doslovce pod sankcijama EK-a. Realno, prijeti opasnost da nam EU stopira korištenje europskih strukturnih fondova.

Monetizacijom bi se barem iskazala spremnost prema očekivanjima EU da se to riješi. Jer u svim drugim preporukama također smo više-manje podbacili.

I drugo, ideja je da se u monetizaciju uključe hrvatski mirovinski fondovi. Dakle, postoji opcija da hrvatski građani kao vlasnici kapitala u tim fondovima monetizacijom i zarade na duge staze, a i postanu suvlasnici autocesta u većoj mjeri nego su to danas – kad su ceste praktički u vlasništvu banaka. To je ključ – da hrvatski građani dobiju priliku upravljati hrvatskim cestama.

Tu postoje ograničenja. Fondovi po zakonu imaju neke limite za ulaganja i ne bi bili jedini koncesionari, jasno, već dio većih mješovitih konzorcija. No, to je informacija koju javnost praktički ne zna, ili prolazi nezapaženo. A bez nje – svatko će na ulici potpisati referendum protiv.

To je, objektivno, ogroman komunikacijski propust ove Vlade. Umjesto da naglasak stavi na »hrvatsku lisnicu za hrvatsku cestu«, Vlada i premijer bore se s bučnim sindikatima, oporbenim zanovijetalima i općenito nezadovoljnim građanima koji bi sada već na ulici potpisivali bilo što što je upereno protiv aktualne vlasti.

Projekt je loše prezentiran, zakašnjeo i na kraju bi mogao postati neuspješan, potpuno propasti, jer su u Banskim dvorima već poslovnično zaboravili na vrijeme reagirati. Tako je bilo i sa outsourcingom, spin-offom, pa uostalom i građanskim odgojem i drugim projektima, od kojih se odustajalo ili ih se prolongiralo.

Građani jednostavno nisu dovoljno dobro informirani o tome što Vlada čini, i zašto. Zbog te jednostavne činjenice SDP bi mogao izgubiti sljedeće izbore.

(Novi list -Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *