NOVA HRVATSKA PARANOJA I GLUPOST: Srbe smo ili oterali ili istrebili, ali tu su Jugosloveni i rat se nikad neće završiti

NOVA HRVATSKA PARANOJA I GLUPOST: Srbe smo ili oterali ili istrebili, ali tu su Jugosloveni i rat se nikad neće završiti

6 novembra 2014

bgdegre23-600x450Piše: Sandi Blagonić

Snaga Jugoslavena je u njegovoj neodredivosti. On nema, kao Židov, karakterističan profil po kojem će ga se prepoznati. Osim ako je Židov. I to onaj koji ima karakterističan profil. Jugoslaven se može biti od rođenja, tako što se biva rođen kao Srbin. 

Ništa bolje ne manifestira potrebu za ratom skupine koja protestira ispred zgrade Ministarstva branitelja od ondje zataknutog transparenta: „Godine 1991. protiv Jugoslavije, godine 2014. protiv Jugoslavena“.

Da bi simulacija rata bila potpuna očito nisu dovoljni „stožeri“, logorska vatra, vojne uniforme, borbeni pokliči i pjesme što, na platou ispred Savske 66, slave smrt.

Iz potrebe za permanentnim ratom trebalo je, od suprotstavljene strane, oličene ponajprije u ministru branitelja, napraviti mrskog neprijatelja, da bi se, u godinama prizivanom ambijentu, tražila njegova simbolička ministarska, a onda i stvarna jugoslavenska glava.

Uz povike „Ubij ga“, protest se pretvara u insceniranu prvu liniju fronte na kojoj će, herojskom smrću, u epskoj borbi Dobra i Zla, pasti i i prva žrtva, Nevenka Topalušić. U danima što slijede, kako to i priliči ratnim izvještajima, prve minute Dnevnika rezervirane su komemoriranju smrti hrvatske heroine i najnovijim vijestima o zdravstvenom stanju branitelja.

Da bi se udovoljilo militarističkoj opsesiji, i put do Sabora, zahvaljujući (para)vojnim uniformama, borbenim pokličima i pjesmama, poprima strukturu vojnog pohoda, pri čemu je susret u Parlamentu samo finale pobjedonosnog marša, još jedna prilika da se ponizi neprijatelj tako što će mu se po tko zna koji put izdiktirati zahtjevi i okrenuti leđa.

U tom uprizorenju rata što traje već dva desetljeća Jugoslaven je idealan neprijatelj. Jugoslaven, za razliku od Srbina, može biti svatko. Bojan Glavašević je Jugoslaven. Predrag Matvejević je Jugoslaven. Jugoslavenska je LGBT povorka. Jugoslavenski je Feral Tribune. Velika je vjerojatnost da je onaj kome se postavi pitanje o tome gdje je bio 1991. Jugoslaven.

Svatko tko postavlja nezgodno pitanje onome tko posjeduje monopol na tumačenje hrvatstva na putu je da bude proglašen Jugoslavenom. Jugoslavenka je Severina svaki put kada pjeva publici koja nije“ naša“. Jugoslaven je Miljenko Jergović kada napiše „tačka“. Jugoslaven je Zoran Pusić i kada napiše „točka“.

Nazvati drugoga Jugoslavenom znači poručiti mu da šuti

Nazvati nekoga Jugoslavenom znači ekonomski se odnositi prema govoru. Dok deklarirati sebe Hrvatom znači samo to, prokazati drugog Jugoslavenom znači ujedno sebe deklarirati Hrvatom. Ne samo stoga što riječ Jugoslaven postoji ponajprije u rječniku hrvatskog nacionalista, već zato što je riječ Jugoslaven ujedno i psovka.

Više od toga, proglasiti nekoga Jugoslavenom, znači aktivirati čitav jedan simbolički kapital sa svim povlasticama koje stoje iza njega; pokazati, dakle, vlastitu etničku „crvenu knjižicu“ kojom se ovjerava pravovjerna ideološka pozicija i privilegirano mjesto koje iz njezina posjedovanja proizlazi. Riječju, nazvati drugoga Jugoslavenom znači poručiti mu da šuti.

Stoga što se koristi kao etiketa, kao prvi i posljednji, presudni argument, jugoslavenstvo se najčešće nalazi u sferi iracionalnog. Jugoslavenstvo nalazimo u diskursu zasićenom reduciranim brojem fraza.

Preplavljen sintagmama koje do besvijesti troše prefiks jugo-, njime se ne može misliti ništa drugo izvan onoga što je dano da se, kao nacionalistička dogma, misli. Odatle su iskazi tumača hrvatstva toliko tupi. Ući u dužu polemiku za njih znači dovesti se u pogibelj da iskaz zvuči poput pokvarene ploče.

Zato se na svaki iskaz Bojana Glavaševića odgovara uvijek istom, starom zvučnom kulisom o izjednačavanju žrtve i agresora. Ući u polemiku s njima znači dovesti se u opasnost da i najobičniji formalni izraz uljudnosti kojim se želi dobar dan bude razobličen kao iskaz gaženja dostojanstva.

Onaj tko nije za HDZ jest Jugoslaven

Jugoslavene zatičemo eksploatirane u govoru jeftinog binarizma. Na jednoj strani je Hrvat, a na drugoj sve ostalo. Onaj tko nije za HDZ jest Jugoslaven. Onaj tko je protiv Tuđmana, taj, jugoslavenski, podržava Miloševića.

Govor u kojem zatičemo Jugoslavena ne zna za nijanse. Svijet, dalek i uznemirujuć, u takvom govoru postaje razumljiv, jednostavan poput novčića s pripadajućim glavom i pismom.

Takav je binarizam nužno autoritaran. Sukob se ne rješava kompromisom; iz njega se izlazi ILI „podignute“ ILI „pognute glave“. Kompromis je slabost izjednačena s izdajom. Zato zahtjev za smjenom Ministra može biti dan jedino kao ultimatum. Zato toliko izdajica u govoru o Jugoslavenima, ponosu i dignitetu.

Snaga Jugoslavena je u njegovoj neodredivosti. On nema, kao Židov, karakterističan profil po kojem će ga se prepoznati. Osim ako je Židov. I to onaj koji ima karakterističan profil. Jugoslaven se može biti od rođenja, tako što se biva rođen kao Srbin.

Ali, Jugoslavenom se i postaje. Onako kako se to postaje feministicom. Obzirom da se sami ne deklariraju kao Jugoslaveni, njih valja prokazivati kao Jugoslavene. Čak je i hrvatski zatvorenik jugoslavenskih logora, Predrag Matić – Jugoslaven.

Zato, da ne bismo jednog dana, sami sebe zaskočili kao Jugoslaveni, poput mantre koja ne smije stati, valja stalno upozoravati na Jugoslavene. Time se ujedno markira prostor između svetog i profanog. Svako tko dovede u pitanje sveto, na putu je da počini blasfemiju i da postane Jugoslaven. Zato je hrvatstvo branitelja u Savskoj 66 religija, a oni i njezini mučenici i apostoli.

Hrvatski predsednik je YUsipović

I hrvatski predsjednik je Jugoslaven. Stoga mu ime, po internetskim forumima, valja pisati kao YUsipović. Hrvatski građani su izabrali YUsipovića. Pisati ga tako, to je podsjetnik da su Jugoslaveni među nama.

YUsipović, to je simbol izdaje u državi koja je trebala biti ispunjena čistim etničkim monolitom. To je novi udarac hrvatskom dostojanstvu. Ali ono i mora biti zgaženo da bi se imalo za što boriti.

Dok su Srbi otišli, „kao da ih nikada nije ni bilo“, Jugoslaven je – obzirom da prebiva u fantaziji – uvijek tu, spreman da zadovolji potrebu za gaženjem hrvatskog dostojanstva. Jugoslaven, to je obećanje stalnog rata, izvjesnost braniteljskog marširanja strojevim korakom, rame uz rame, u prvim minutama Dnevnika i na novinskim naslovnicama, kao utjelovljenja zdravog tkiva nacije.

Jugoslaven je obećanje da rat nikad neće završiti, pa makar kao velebna fantazija u kojoj će se zgrada Ministarstva zamišljati kao SAO Krajina.

Zato što ne postoji bez neprijatelja, pravi Hrvat Jugoslavenu duguje vlastiti identitet. Utješno je i istovremeno užasavajuće: bez Tuđmana ne bi bilo Hrvatske, bez Jugoslavena ne bi bilo Hrvata.

(Index)

KOMENTARI



7 komentara

  1. Ranko-Banja Luka says:

    Hrvati su bili i ostali glupe ustaše. Oni ne mogu protiv svoje životinjske naravi, to je jače od njih. Ko je mržnjom zadojen, tu istu mržnju kroz život i živi.

  2. milan says:

    Svako mora da ima nešto. Cigani imaju kolo, Šiptari imaju keče, Srbi i imaju Ruse itd. Javlja mi se misao da bi se moglo, na nakom od novo stvorenih privatnih fakulteta, doktorira na tome pitanju, naravno ako se to pitanje pravilno postavi! Imali smo takovih "novootvorenih pitanja" na Balkanu koliko hočeš u devedesetim godinama devetnaestoga stoleca! Šta imaju Hrvati?! Imaju sada vec i genetsku šizofreniju. Zna se da su to 90 posto pokatoličeni Srbi, ostalo su Italijani i to ne u daljnoj istoriji. Koliko jučer su se pokrštavali Srbi zarad mira kako u porodici tako i zarad opstanka na poslu, zarad života na delu Balkana na kome su im rodjeni pradedovi. Mladje generacije su uspešno podučene o svojoj izuzetnosti, koja je ustvari kondicionalna. Ako si Katolik i pišeš se Hrvatom tada si izuzetan. To što je to nacion koji je stvoren u laboratorijama Vatikana, nesmije se javno promišljati a kamoli izgovoriti. Valjda to što su umetni, im daje tu izuzetnost, nešto kao surogat za naciju!

  3. Zapadnjak says:

    U nekoliko navrata sam upozoravao putem otvorenih portala i ostalih medija da će se nešto slično događali na ulicama Hrvatske.Moramo znati da Hrvati nikada i nisu imali pametnija posla nego se molili bogu i mrzili sve druge,posebno Srbe i Židove.Zašto je to tako,zato da posakrivaju,kao zmija noge svoj dokazani identitet.Pazite,to nisu trućanja nacionalističkih luđaka,to su ozbiljne studije,ozbiljnih naučnika.Kako sada u Hrvatskoj polagano ponestaje Srba(proterani,pokatoličeni,učutkani na bilo koji način),tako na tapet dolaze Jugoslaveni.Pa tako sada g-din Josipović postaje Jugoslove,Milanović,Matić,Jergović,Glavašević i cela jedna paleta slobodnomislećih ljudi.Populacija koja ih proziva i sramoti celu državu,u biti raspolaže samo masom,tu nema mnogo intelekta,pojma demokratije,tolerancije,tu stanuje samo gruba,primitivna sila.Ako svetski stručnjaci za ekonomiju ustanove da je Hrvatska na dnu dna,ako svetske prosvetne i humanitarne organizacije izjave da je Hrvatska jedna od najklaustofobičnijih država na svetu,ne u regionu,ne u evropi,nego na kugli zemaljskoj.Šta mogu obrazovani,mladi ljudi očekivati u toj zemlji,samo to da ih teraju da mrze drugačije ljude i da svoju visoku akademsku znanost previše ne istiću pred primitivcima koji u Zagrebu kao protestiraju.Sve je to unapred smišljena igranka,danas smo proterali Srbe,sutra Židove,preksutra Italijane i Mađare,za par godina Muslimane i šiptare,tko ostaje u toj državi,tko će je voditi u pravom smeru,šaćica primitivaca sa masom iza sebe,ceh kao i obično plačaju,verovali ili ne....Srbi.

  4. hm says:

    Potpuno podržavam ovaj članak i u svaki njegov deo bih samo premetnuo reč Srbin umesto Hrvat. Srbi i hvrati će da uvek imaju svoje linje razgraničenja , da se ako treba a ne treba često borimo za svoju otadžbinu/domovinu za granicu šta je čije i to je i časno i pošteno.Dok će Židovi i jugoslaveni unutar naših država da vode borbu kradući , pljačkajući, trujući donoseći takve zakone , sprovodeći takvu politiku.

  5. onyx says:

    još jedan jako dobar tekst, bravo intermagazin

  6. ralence says:

    Kao I Ukrajinci I Hrvati grade svoju drzavnost na mrznji.Ovi prvi prema Rusima a drugi prema Srbima.Njima treba takva politika da se dokazuju I politicki pravdaju svoje postojanje kao nacije.Obe zemlje su stvorene sa ciljem prodora Vatikanskog Katolickog prodora na Istok I Balkan protiv sizmatika Pravoslavne I Muhamedanske Vere.Asimilacija I prelazak u katolicku veru je bila I bice jedina politicka misao koja se podrzava od politicke elite u tim drzavama.

  7. sudbina says:

    Jos prije 25 godina nekim mojim bivshim prijateljima sam rekao,,sada vam je kriv Beograd,,sutra ce vam biti kriv Zagreb..ali konacni zavrsetak ce biti kad se budete poklali izmedju sebe.Sve ide ka tome.To je neizbjezno jer ljudi sa tih prostora nose veliku mrznju u sebi i drze se one Hitlerove "Ko nije sa nama protiv nas je"..Tu istu umotvorinu je koristio kao svoju bivshi predsjednik SAD.Svijet je poludio sve manje je normalnih ljudi.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *