NOVOROSIJA I SRPSKA KRAJINA: Da li Putin pravi Miloševićeve greške?

NOVOROSIJA I SRPSKA KRAJINA: Da li Putin pravi Miloševićeve greške?

23 jula 2014

putin-milosevic-Piše: Đorđe Vukadinović

Srbija i Rusija! Milošević i Putin! To je ta „jeretička“ asocijacija koja se, s jedne strane, prosto nameće i od koje se, istovremeno, gotovo panično beži i otklanja. To je poređenje koje svih ovih meseci, od izbijanja ukrajinske krize, neprestano prave zajednički srpski i ruski neprijatelji. Ali takođe i mnogi dobronamerni posmatrači, zabrinuti da bi Putin i Rusija na kraju mogli podeliti žalosnu sudbinu Srbije i Miloševića.

Najlakše je, ali i najpovršnije, reći: ma, nema to nikakve veze, drugo je vreme, drugi su akteri, uostalom, pogledajte samo koliko je Rusija – uprkos svemu – velika i moćna, a koliko je Srbija beznačajna i mala.

Međutim, kada pogledamo regionalne proporcije i odnose, a posebno kada pogledamo tretman koji još od pripajanja Krima, a naročito poslednjih dana, posle pada malezijskog aviona na istoku Ukrajine, u tzv. svetskom (čitaj, zapadnom) javnom mnjenju imaju Rusija i njen lider, asocijacija je neizbežna. Pri čemu se Putin javlja kao Milošević, Igor Strelkov kao neka kombinacija Kapetana Dragana, Milana Martića i Ratka Mladića, a Donjeck i Lugansk kao Krajina. Odnosno, u toj asocijaciji jedina neizvesnost bi bila to da li će Rusi na ukrajinskom istoku podeliti sudbinu „Republike Srpske Krajine“ u Hrvatskoj, ili – u optimističkoj varijanti – ipak proći nešto bolje, tj. institucionalizovati se otprilike kao „Republika Srpska“ unutar BiH.

Usled svih ovih događaja, u prilično nezahvalnoj poziciji našla se i zvanična srpska politika, koja se Miloševića i njegove politike već odavno zvanično i suštinski odrekla (a o „Republici Srpskoj Krajini“ da i ne govorimo), želi najbolje odnose sa Zapadom, „bezalternativno“ teži ulasku u EU – dok Putina i Rusiju (bar zvanično) voli i podržava. Što sve skupa neodoljivo liči na politički galimatijas i šibicarenje koje se, uveren sam, na kraju po Beograd neće ni srećno, a ni časno završiti.

Nema, naravno, sumnje da su Putin i Rusija mnogo jači, a – ja bih rekao – i mnogo neviniji za događaje u Ukrajini i na prostoru bivšeg SSSR-a, nego što su Milošević i Srbija bili u slučaju bivše Jugoslavije. (A što, opet, nipošto, ne znači da su Milošević i Srbija bili krivi u onom smislu i u onoj meri koliko im se to nastoji pripisati presudama Haškog tribunala, ili u zajedničkim  „postkonfliktnim“ istorijskim udžbenicima koje pišu lokalne nevladine organizacije.) Spontano ili namerno, planski ili stihijski, Rusija je u raspad Sovjetskog Saveza ušla potpuno drugačije od Srbije i svojevremeno su mnogi u Beogradu pomišljali da je to bolji način, prebacujući Srbima i Miloševiću što su „srljali“ i što „nisu bili mudri kao Rusi i Jeljcin“.

Za razliku od Miloševićeve Srbije, Rusija se pomirila s raspadom zemlje, zapravo, čak ga je na neki način i inicirala, i naizgled mirno prihvatila činjenicu da se dvadesetak miliona etničkih Rusa našlo u ulozi manjine širom bivšeg SSSR-a. Rusija nije pravila svoje „krajine“ i „autonomne oblasti“, nije politički mobilisala niti instrumentalizovala Ruse po baltičkim republikama, Ukrajini ili Kazahstanu. I tek u poslednjih desetak godina je počela nešto malo više da se interesuje i brine o sudbini i ljudskim pravima svojih sunarodnika raštrkanih diljem ekssovjetskog prostora.

Položaj tog stanovništva često je bio ponižavajuće diskriminativan i, pošteno govoreći, Moskva se u protekloj četvrti veka nije proslavila u njegovoj zaštiti. Ali sva ta nevinost (koja je u nekim slučajevima prelazila u svojevrsni nemar i neodgovornost), odnosno, nedovoljna zainteresovanost, inertnost i nespremnost da se ozbiljnije angažuje na političkoj i fizičkoj zaštiti sunarodnika, nije bila dovoljna da Rusiju amnestira od optužbe kako „poput nacista, instrumentalizuje svoju manjinu u susednim zemljama“, niti da sa Putina skine oreol „neprijatelja slobodnog sveta i demokratije“ (čitaj, Zapada).

U svakom slučaju, siguran sam da za Rusiju i Putina lično, odnosno, njegove političke, medijske i ostale savetnike, u ovom trenutku gotovo da nema važnijeg i hitnijeg posla nego da – još jednom – pažljivo prostudiraju sve aspekte jugoslovenskog konflikta iz devedesetih godina. I tako, možda, izbegnu makar neke Miloševićeve zablude, greške i zamke. A naročito onu osnovnu i fatalnu: da vas prvo medijski i politički demonizuju („zlikovac“, „balkanski kasapin“, „ubica beba“), potom, tako oslabljenog i dezorijentisanog, proglase za „faktor mira i stabilnosti“ i navedu na odricanje od legitimnih nacionalnih i državnih interesa – i na kraju eliminišu indukovanjem unutrašnjih nemira i nezadovoljstva.

Sve u svemu, sviđalo nam se to ili ne, analogija je uspostavljena i od nje će se teško moći pobeći. A na Putinu i Rusiji je sada da se – ne samo sebe radi – potrude i učine sve da ta analogija makar ne bude doslovna. A pogotovo ne u pogledu krajnjeg ishoda.

(Politika)

KOMENTARI



6 komentara

  1. Lad says:

    možda ipak postoji jedna mala razlika između ova dva subjekta. Dali Slobodan Milošević nije neko vrjeme boravio u Sjedinjenim državama Amerike ili se tamo čak i školovao? (Isto to vrijedi za Ratka Mladića, Vuka Karađića i čak za sve ostale vidne političare bivše Jugoslavije). Vladimir Vladimirovič Putin se to sigurno nije. Znači: Jugoslovenske političare "programirala" je Amerika a Putina nije i rezultat, izhod iz situacije će zato biti drugačiji.

  2. milos grahovac says:

    Za Vuka Karadžića nisam siguran da školovao u Americi... :))))))))) Mislim da je on bio samouk,i da nije očima vidio Amerike ;)

  3. bane says:

    Verovatno je čovek i to sigurno mislio na Radovana KaraDžića a Vi odmah hoćete da ispdnete neki pametnjaković.Stršno je to što nama i politiku vode takvi pametnjkovići.

  4. miki+ says:

    Ono što se ne vidi ili što se svjesno prešućuje, je činjenica da institucijalizam zemlje određuje stabilnost jedne nacije. Miloševič nije imao na koga da se osloni u ključnom trenutku tzv nacionalističkih strasti, bez i jednog nacionalnog predznaka osim bezpogovorne poslušnosti zapadu točnije Njemačkoj i Americi, onda kad je otkriveno da je pravi narodni i neamerički čovjek, nažalost povijesti i naroda te same Srbije ili bivše Juge.

  5. Prorus says:

    Mnogo su velike razlike. Rusiji niko ne moze da lupi sankcije, da je bombarduje, napadne kopneno, izbaci iz medjunarodnih tela i slicno. Ne mogu ni iz fudbala da ih izbace, cak ce da organizuju sledece svetsko prvenstvo. Sa druge strane Rusija moze da unisti jednu mocnu ameriku sa jednim pritiskom na dugme sto je priznacete moc koju retko ko poseduje (bez obzira sto bi i deo same Rusije ali i ostatka sveta tada stradao ipak bi amerika bila unistena skroz). Jedina slicnost je sistem stani-kreni koji je Milosevic obilato koristio i tako gubio za stolom sve sto je uzeo u sukobima. Putin ni to ne radi vec ne gazi preterano u ovom delu Urajine. Ali da im neko pipne Krim tako bi ih napucao da bi sledecih 100 godina zvecalo.

  6. Nenad 2 says:

    Zakulisne radnje su tu, a koliko slicne ne znam. http://www.vaseljenska.com/misljenja/o-cemu-tuzi-strelkov/

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *