Očuvanje srpske državnosti na Kosovu i Metohiji

Očuvanje srpske državnosti na Kosovu i Metohiji

16 septembra 2013

ana-filimonovaPiše: Ana Filimonova

Posle završene 16 runde pregovora između Hašima Tačija i Ivice Dačića, kada je “Republika Kosovo” dobila međunarodni telefonski kod i apsolutno u svoju korist rešila elektroenergetsko pitanje, automatski otpada neophodnost produžetka “tehničkog dijaloga”. Sva “tehnička pitanja” naporima Beograda, međunarodne zajednice i Prištine, na takav način su regulisana da se to mora konstatovati: tokom pregovaračkog procesa Beograd nije uspeo da odbrani ni jednu nacionalnu državnu poziciju! Sledeći susret “premijera” planiran je posle izbora zakazanih za 3. novembar, format susreta određuje se kao “dijalog dve Nemačke”, uz posredništvo nekog zapadnog diplomate kome će mandat dodeliti neka zemlja koja je priznala nezavisnost Kosova – tako su izvestili mediji u Prištini na albanskom jeziku. Prelazak na novi nivo u dijalogu uključiće rešavanje takvih pitanja, poput “načina na koji će Kosovo biti predstavljeno u UN, uključivanja u druge političke, ekonomske, sportske i kulturne organizacije”. Kako se to kaže, da se “stavi tačka na j” – vladajuća koalicija u Beogradu treba prvo da pristane na “model dve Nemačke” (što će nesumnjivo i učiniti), a potom da prizna teritorijalnu celovitost i suverenitet Kosova, a zatim da se oformi međusobno priznanje.

Misija OEBSA kojoj su međunarodna zajednica i Beograd i Priština poverili da bude posmatrač na izborima, svoju ulogu je počela da ispunjava u punom skladu sa svojim tradicionalnim odnosom prema Srbiji i sa ogromnom usrdnošću. Prvi njen korak je bilo upućivanje zahteva Centralnoj Izbornoj Komisiji u Prištini za promenu naziva dva srpska biračka spiska – onih Srba koji su navodno izrazili želju da izađu na izbore ne svoje države, nego “NATO-narko-džihad države – Republike Kosovo”, – time uklanjajući (iritirajuće za vladu Hašima Tačija) pominjanje Srbije. Reč “Srbija” se mora izbrisati sa “jedinstvene liste Građanske inicijative Srbije” koju direktno podržava vlada i Predsednik Srbije i liste “Srbija, demokratija i pravda” koju predvodi Oliver Ivanović (Zanimljivo je da je po kvalifikaciji Prištine, na primer Građanska inicijativa Ivanovića označena kao “politički subjekt №86”). Kosovska CIK je bila veoma ultimativna: propisani spiskovi se moraju preimenovati do 16. septembra 2013. godine, u suprotnom oni neće učestvovati na izborima. OEBS nije brinuo ni o poštovanju najelementarnije pro-forme – zahtev je poslat na blanko obrascu, bez delovodnog broja, pečata i potpisa, oholo dajući do znanja da se radi o okupacionom gaulajteru. U principu, situacija oko novembarskih OEBSOVIH izbora u stvari služi kao temelj na kome treba da izraste zgrada “Prištinske državnosti”, a ulogu ove organizacije teško je drugačije oceniti, nego kao ulogu pobednika prema poraženom – srpskom narodu. Beograd je podržao OEBS i još pre isteka dozvoljenog roka doneo odluku da udovolji zahtevu Prištinske CIK i ukloni reč “Srbija” iz naziva spiska. Aleksandar Vulin, ministar bez portfelja u vladi Srbije po pitanju Kosova i Metohije, preuzeo je na sebe ulogu “interpretatora” odluke (čiji se antidržavni karakter ne može prikriti nikakvim ispraznim tumačenjima), pa pojašnjava: “… mi smo prihvatili ovu odluku,… već zato što želimo da izađemo na izbore kako bi onemogućili Prištinu da nam oduzme sve to što mi treba da uzmemo na Kosovu i Metohiji i da ne dozvolimo drugima da odlučuju u naše ime”. Međutim, ovakve “kule u vazduhu” ruše se prilikom prvog dodira sa stvarnošću i umesto svetle budućnosti u postkosovskom periodu se veoma realistično projavljuju konture nečeg sasvim drugog.

Zapadni faktor ne skriva želju da “iscedi” starog neprijatelja, razdrobivši njegovo prostranstvo i uništivši njegovo postojanje kao nezavisne nacionalne države. Tako u novom paketu Nemačke, koji će, kao što je postalo poznato, uskoro biti dostupan javnosti u Srbiji, sadržane su sledeće tačke: o apsolutnoj likvidaciji institucija Srbije na severu Kosmeta do decembra 2013. godine, distanciranju od rukovodstva Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, skraćivanju pomoći (sve do potpunog ukidanja) RS, krivična odgovornost za paljenje ambasade Nemačke, udaljavanje od Rusije i primena kaznenih mera u odnosu na tu zemlju (!!!). Promena svesti Srba, omiljena tačka nemačkih zahteva, traži od srpske vladajuće koalicije pretvaranje Srbije u geopolitičkog protivnika Rusije.

Zaslepljenost srpskog establišmenta taktičkom borbom za vlast, u kojoj ključni kriterijum postaje “kooperativnost u odnosima sa Zapadom” i odsustvo strateške vizije dovelo je zemlju na ivicu katastrofe – njeno prevraćanje u razdrobljena marginalizovana prostranstva razbacanih sela i malih gradova koji su izgubili kulturu samorazvoja. U Srbiji se u punoj meri primenjuje “tehnologija ekonomskog pustošenja” (od 7,3 miliona stanovnika Srbije, samo 287 hiljada je zaposleno u industrijskom sektoru) i demografske depopulacije (svake godine u Srbiji je manje 40 hiljada ljudi).Došlo je vreme da se zapitamo o mogućnosti samog opstanka srpske civilizacije i ovde Rusija, kao i ranije, pruža bratsku ruku, kao što je istakao Aleksandar Čepurin, ambasador Rusije u Srbiji: srpski narod mora sam da odredi šta je za njega važnije, “Srbi moraju imati strategiju a Rusija je spremna da pomogne srpskom narodu… zemlja mora sama da odredi šta je njena politika ne dozvoljavajući nikome da joj nameće svoju politiku”.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *