Od OVK do vojske Kosova

Od OVK do vojske Kosova

16 jula 2013

ana-filimonovaPiše: Ana Filimonova

U istoriji juga Balkana u julu 2013. godine su se dogodili neki značajni događaji koji vode ka potpunoj smeni kulturno-civilizacijskog tipa i promena granica u regionu. Odmah posle potpisanog vojnog sporazuma Prištine sa Albanijom, 9. jula tekuće godine, Generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmunsen je proglasio stvaranje borbeno efikasne armije “Republike Kosovo”: dostizanje “pune operativne sposobnosti” i “njihove sposobnosti da ispune postavljene im zadatke u skladu sa njihovim mandatom i NATO standardima”. Posle zaključenog Briselskog sporazuma sa Prištinom koji omogućava integraciju severa Kosova u nelegitimnu kvazidržavu, Beogradu je stvaranjem armije nanesen jedan od poslednjih udaraca stvaralaca “državnosti RK”.

Krajem devedesetih godina prošlog veka, šačica radikalnih albanskih ekstremista transformisana je putem finansiranja, obuke i naoružavanja od strane specijalnih službi SAD, Nemačke, Švajcarske i Austrije u OVK, a uz pomoć vojne operacije NATO pakta sprovela je skoro potpuno etničko čišćenje srpske autonomne pokrajine (osim severa). Danas armija albanskih separatista u novom izdanju još nije dobila zvaničan naziv (radi toga mora da se sprovede procedura promene “Ustava Kosova”) ali uz moćnu podršku severoatlanske alijanse i Tirane, dobila je novi vetar u leđa. Imajući u vidu fokusiranje “albanskog faktora”, a posebno ranjivost severa Kosmeta i juga centralne Srbije posle potpisivanja Briselskog sporazuma, izgleda da su upravo te teritorije uključene u “operativne borbene misije” novo-stare OVK. Briselski sporazum, koji je prekršio Rezoluciju 1244 SB UN koja je potvrđivala suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, uklonio je glavnu prepreku za dalje akcije NATO na Kosmetu, zaobilazeći SB UN – pre svega u stvaranju albanske vojske na teritoriji srpske autonomne pokrajine.

Suprotno očekivanjima mnogih da se ono najgore po pitanju Kosmeta već odigralo i da predstoji još samo saglasnost sa poslednjim ustupkom u vidu realizacije ovog sporazuma i da će nastupiti “predivno evropsko sutra”, arhitekte nove stvarnosti ne samo da streme da učvrste rezultate NATO bombardovanja, nego i da utru put za novi pravci u kontrolisanju turbulentnog regiona.

Uništenje srpskog kulturno-istorijskog nasleđa

Glavna odlika nove etape je potpuno uništenje srpskog kulturno-istorijskog nasleđa. Prištinska administracija preimenovala je praktično sve srpske nazive gradova i sela. U obrazovnim institucijama izučava se “nova istorija Kosova” po obracsu Tirane i uz punu podršku “međunarodne zajednice”. Tako Raško-Prizrenska eparhija postaje “Pravoslavna crkva Kosova”, čuvena Bogorodica Ljeviška u Prizrenu  – “stara Albanska crkva”, manastir Visoki Dečani “osnovani su albanskim plemenom Gaši”, srpska dinastija Nemanjića preimenuje se u albansku dinastiju Nemani. Nastavlja se sa promenom etničke strukture – ubrzava se izgradnja i naseljavanje Albanaca u srpskim oblastima ne samo južno od Ibra, nego i na severu, u oblasti gde Albanci nikada nisu živeli (na primer u Brđanima, rejonu Kosovske Mitrovice) što dovodi do širenja atmosfere straha i iseljavanja nealbanskog stanovništva. Ostvaruje se ubrzana islamizacija Kosmeta.

Sada na Kosmetu ima oko 700 džamija. Od tog broja, do kraja 2010. godine bilo je obnovljeno 113 džamija koje su oštećene tokom vojnog konflikta i izgrađeno je 155 novih. Broj novih džamija otprilike je jednak broju srušenih srpskih pravoslavnih hramova. Važno je napomenuti da ni jedna od novoizgrađenih džamija nema odgovarajuću dozvolu. U Prištini, u naselju koje broji 200 hiljada stanovnika, postoje 22 džamije. Postoji projekat kosovskog muftije N. Trnavija da se izgradi “mega-džamija u Prištini”, koji odražava uticaj Saudijske Arabije (predviđa se da na njenoj teritoriji bude 80 prodavnica i 900 parking mesta).

Ponižavanje Srba

Oštro su se intenzivirali i najekstremniji krugovi u “Republici Kosovo”. Tako je početkom jula svetlost dana ugledao i albanski sajt sa izdanjem na albanskom i engleskom jeziku “Žuta kuća klinika Albanije”. Sajt ni manje ni više, promoviše trgovinu ljudskim organima – i to na fonu izrugivanja sa srpskim žrtvama i beskrajnim unižavanjem ljudskog dostojanstva: “ne propustite novu kolekciju Srba”, “specijalna ponuda – organizujemo besplatnu dostavu i prvu pomoć lekara i usluge hirurga”, “reciklirajući vas, štitimo životnu sredinu”. To je još jedna karika u lancu aktivnosti “albanskog faktora” koja je od NATO pakkta dobila blanko kartu za zastrašivanje Srba i potpuno osvajanje prostora Kosova i Metohije (sa širenjem na jug centralne Srbije u bližoj perspektivi).

Stvaranje paralelnog političkog sistema, islamizacija, infiltracija ekstremističkih islamskih grupa, jačanje aktivnosti drugih islamističkih grupacija – sve je to testiranje modela na Kosmetu za primenu na jugu centralne Srbije (opštine Bujanovac, Preševo, Medveđa, u albanskoj terminologiji “Preševska dolina”). Dakle, kao odgovor na Deklaraciju Skupštine AP Kosovo i Metohije u Kosovskoj Mitrovici stvorene 4. jula, odmah je stigao zahtev od strane Albanaca sa juga Centralne Srbije o osnivanju “Parlamenta Preševske doline”. U verskom pogledu, u toj srpskoj regiji od postojećih 60 džamija, njih 50 do 70% po različitim procenama se već nalaze pod kontrolom Islamske zajednice Kosova.

Prema planu o primeni Briselskog sporazuma, posle likvidacije srpske policije (u junu tekuće godine) srpski sudovi 16 jula prekidaju funkcionisanje na teritoriji Kosmeta. Do 1. septembra Priština treba da proširi svoj pravosudni sistem na teritoriju severa Kosmeta. Na “kosovskim izborima” predviđenim za 3. novembar, srpske partije ne mogu da učestvuju pod svojim nazivima – oni moraju da se registruju po zakonima “RK”. I kao završnu crtu integracija – “Ministar spoljnih poslova” Enver Hodžaj najavio je pripremu za rušenje barikada na mostu na Ibru…

NATO kontroliše region

Ovi navedeni koraci omogućiće da NATO otvori novu fazu stavljanja pod kontrolu čitavog regiona. Da napomenemo da je 24. maja tekuće godine, tokom svoje posete Rumuniji, Rasmunsen proglasio potrebu za razvijanjem partnerstva sa NATO paktom zemalja Zapadnog Balkana, Istočnog partnerstva, Moldavije i Južnog Kavkaza. Plan novog talasa atlanskih integracija povezan je sa planovima da se uspostavi antiraketni štit u Evropi, koji bi trebao, po rečima gen-seka NATO da prođe 3 etape i bude završen do 2018. godine.

Istovremeno, sa sve više samopouzdanja se govori o stupanju Srbije u NATO. Tako je, po mišljenju direktora beogradskog Foruma za međuetničke odnose D. Janjića, sporazumom sa Prištinom Srbija priznala teritorijalni integritet Kosova, time utirući put u EU i NATO. Janjić je uveren da će vlada Srbije nakon završetka procesa rekonstrukcije, tokom godine proglasiti promenu kursa i zatražiti članstvo Srbije u NATO paktu. Proces evroatlantskih integracija zemalja istočne Evrope je kulminirao u trenutku kada su Slovenija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska i Albanija postale članice NATO pakta. Signali poput Janjićeve izjave, jasno pokazuju da je po pitanju Srbije u planovima „međunarodne zajednice“ došlo do fundamentalnog obrta: u ovoj fazi su prioritet upravo atlantske integracije, dok se evropske uslovljavaju beskrajnom rezervisanošću i odlaganjem na neodređeno vreme. (U decembru 2013 Nemačka će izvršiti kontrolu procene u kojoj meri je Srbija sprovela utvrđene uslove, posebno u pogledu implementacije Briselskog sporazuma, i samo u slučaju, sa njene tačke gledišta pozitivne procene – Bundestag će odobriti datum početka pregovaračkog procesa, koji će, kako se ocenjuje, trajati od 5 do 10 godina).

U februaru 2011. godine u Srbiji je donet Individualni akcioni plan kao intenzivna forma uzajamnih odnosa sa NATO paktom u okvirima programa Partnerstvo za mir (Individual Partnership Action Plan). Završna deklaracija Čikaškog samita NATO (maj 2012. godine) preporučuje Srbiji da razvija dvostrane odnose sa NATO u političkoj sferi i u sektoru bezbednosti što se smatra važnom etapom u razvoju sveobuhvatnih odnosa Srbije i NATO pakta. Uzajamni odnosi sa NATO paktom dobijaju obrt – 13. jula tekuće godine Srbiju je posetila delagacija Stejt departmenta i Armije SAD na čelu sa Majkl Smitom. On je u Nišu sa predstavnicima Vojske Srbije razgovarao o razvoju vojne baze “Jug” koja se nalazi na teritoriji opštine Bujanovac, posebno o tehničkoj opremi poligona i izgradnji infrastrukturnih objekata.

Tako su ustupci učinjeni tokom pregovaračkog procesa sa Prištinom (pod pokroviteljstvom EU i uz neke “usmene garancije” od strane NATO o bezbednosti  srpskog stanovništva na Kosmetu) samo doveli do svestranog slabljenja pozicija srpske države. Slabljenje pozicije dovodi do bezizlazne situacije i diktira pristanak na sve nove i nove ustupke koji vode do kritične granice za opstanak države, pogotovo kad se ima u vidu da ni EU ni NATO za svoj cilj nemaju pružanje pomoći – u širokom smislu – radi spasavanja Srbije i srpskog naroda.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *