Одбројавање је почело…

Odbrojavanje je počelo…

17 februara 2015

vesna-veizovic 465Piše: Vesna Veizović

Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović izjavio da ima puno poverenje u Šiptare koji potražuju državljanstvo Srbije. Njih 60 000, prema rečima Stefanovića biće lojalni građani Srbije.

Podpisujući dopunjeni sporazum o readmisiji sa Švedskom i obrazlažući navode Evropske unije u kojima stoji da je Srbija sigurna zemlja, broj zemalja koje se spremaju na veliku isporuku onih koje smatraju teroristima i jednom rečju nepoželjnih u svojim „multikulturnim“ zajednicama se povećao za jedan.

Jedan ali itekako vredan, jer gledajući strukturu stanovništva Švedske, nije ni za najmanju sumnju da je broj onih koji ugrožavaju sigurnost preveliki.

Sigurnost Srbije

Tvrdnje Evropske unija po kojima je Srbija već izvesno vreme vrlo sigurna zemlja, nikako se ne poklapaju sa njihovom stavu o Srbiji, ili bar njenim pokrajinama. Da krenemo redom.

Kosovo i Metohija

Ukoliko je Kosmet i dalje deo Srbije, tvrdnja o sigurnosti ne samo da ne stoji, već je upravo oni koji su je izrekli maltene svakodnevno pobijaju.

Ovih dana je opet vrlo aktuelna tema „Vojske Kosova“, naime ministarstvo SAD je izdalo odobrenje za transformaciju Bezbednosnih snaga Kosova , odnosno ratnih zločinaca OVK u pravu armiju.

Podčinjavajući preostale Srbe navodnim bezbednosnim snagama, odnosno svojim ličnim izvršiocima raznoraznih zločina i istovremeno „peru“ tzv. oslobodilačku vojsku Kosova od odgovornosti za počinjene ratne zločine nad srbskim i nealbanskim stanovništvom, dajući im status legalne vojske, odnosno još jedan činilac državnosti.

Dakle, sam čin stvaranja Vojske Kosova, sem što je još jedna u beskonačnom nizu stvari koja Kosovu daje atribute države, takođe je nosilac novih nemira koje Zapad uporno pokušava da izazove u našoj južnoj pokrajini.

I bez formiranja i legalizovanja ratnih zločinaca i njihovih nepočinstava iz prošlosti i budućnosti, stanje na Kosovu i Metohiji je napeto i začinjeno svakodnevnim incidentima, u kojima su po pravilu uvek Srbi žrtve.

Međutim izgovori da bi vojska Kosova bila nosilac stabilnosti na okupiranim teritorijama daju nam osnovu da se zapitamo: Kakve stabilnosti kada je Srbija sigurna zemlja? Sem što ni sve članice Evropske unije nisu priznale samoproglašenu nezavisnost Kosova, ovdašnji politikanti koji i dalje pričaju kako je Kosovo i Metohija nešto preko čega neće preći, istovremeno se usaglašavaju sa navodima EU po kojima je Srbija sigurna zemlja.

Raška oblast

Po našim i stranim medijima svakodnevno možemo pričitati da je Raška oblast stecište islamista koji ratuju u Siriji i ostalim zemljama Bliskog istoka, na strani terorista. Naravno, nije tajna da pojedini muslimanski političari, čak i oni koji sede u vladi republike Srbije, ali ništa manje ni poglavari islamske zajednice, otvoreno podržavaju „sveti rat džihada“ i ISIL.

Preševo, Bujanovac i Medveđa

Krajnji jug, koji su šiptarski okupatori maltene preuzeli, i koji im je na neki način sama Vlada bezuslovno predala u ruke, da preko njega nastave sa hegemonističkim težnjama stvaranja „velike Albanije“ sabirni je centar šiptarskih terorista. Svoju bahatost i bezvlašće koje su utvrdili nakon izbora o nacionalnim manjinama birajući svoje zastupnike u vlasti koji će im nesumnjivo izdejstvovati sve što potražuju, ni ne pokušavaju da sakriju putem „demokratije“ već otvoreno rade na štetu Srbije.

Imajući u vidu kakve zapadne poslušnike imamo na vlasti, nije čudno postavljanje bezličnog Zorana Stankovića na čelo koordinacionog tela za tu oblast Srbije.

Vardarska Makedonija

Bivša jugoslovenska Republika Makedonija, ujedno i naš prvi sused, trenutno je vrlo aktuelna u Evropskoj uniji. Pre svega zbog nedavnog pokušaja državnog udara, ali i zbog porasta broja terorista koji defiluju kroz ovu zemlju i predstavljaju moguću opasnost za izazivanje novih nereda. Jer jedna od zemalja koja je na spisku velike Albanije je i Makedonija.

Bosna i Hercegovina, i Republika Srpska

Zatim dolazimo do zemlje u kojoj rat zaista nikada nije prestao. Na oko – da, ali u stvarnosti i u mislima stanovnika Federacije računi još nisu ni izbliza svedeni. Ipak ključna stvar koja bi trebala da brine Evropsku uniju, i koja je navodno vrlo zabrinjava, jeste pojava oružja iz BiH u velikom broju incidenata širom sveta, posebno u slučaju terorističkih napada. Samo nedavni primer napada na Šarli Edbo u kom je navodno korišćeno oružje iz BiH, a o čemu su pisali i govorili danima na domaćim i svetskim medijima, vadeći vesti iz budžaka o raznim sličnim primerima.

Zatim, Bosna i Hercegovina pored oružja najveći je izvoznik terorista, sem Austrije zemlje u kojoj ih najviše ima (baš čudno), njihova mreža rasprostranjena je širom EU. Ipak, centar okupljanja je BiH. O čemu je nedavno govorio i američki stručnjak za Balkan Stiven Mejer :

Kada je reč o BiH, prva opasnost od „Islamske države“ su napadi na mete u BiH, druga je da bude tranzitna organizacija za oružje, novac i ljude iz Evrope na Bliski istok i treća opasnost je da bude privlačna za muslimane u BiH koji su razočarani siromaštvom i velikom stopom nezaposlenosti u BiH.

Dakle, ako rezimiramo sve navedeno, odnosno činjenice da smo okruženi teroristima, ne samo u sopstvenoj zemlji u kojoj naša vlast ima puno poverenje i ubice svojih primarnih građana, već i u prve komšije koji nesumnjivo jesu dve, odnosno sa jugom i jugozapadom Srbije tri potencijalne terorističke bombe, koje svakog trenutka na znak onih koji ih finansiraju i stvaraju mogu eksplodirati, svakom iole zdravorazumnom jasno je da sigurnost o kojoj govori EU je obična laž.

Pri tom, dodamo li tome nekoliko prihvatnih centara širom Srbije, a čije lokacije su na vrlo zanimivim mestima, maletene može se reći vojnostrateški raspoređene, dobijamo u najmanju ruku zemlju visokog rizika.

Poslušnici okupatora

Nije nikakva novost da su na vlasti u Srbiji najobičniji zapadni poltroni i da su na čelu Srbije samo radi ostvarivanja interesa Zapada.

Pre nekoliko dana ovu činjenicu je otvoreno potvrdio i Aleksandar Vučić, navodeći da što se tiče Šiptara koji preko Srbije odlaze u zemlje Evropske, on i Vlada Srbije će učiniti sve što od njih zatraži Evropska unija. Ukoliko im dakle naredi da daju Šiptarima dokumenta i otvore granice, oni će to bez obzira na opasnost kojom izlažu stanovništvo Srbije uraditi.

Primera radi, onog trenutka kada Šiptari koji pređu granicu sa Mađarskom bivaju uhapšeni, jedna od prvih stavki koje se utvrđuju su njihove godine i da li su učestvovali u ratu sa Srbijom. Utvrđivanje te mogućnosti ih na prećutan način već deklariše kao potencijalne teroriste. I ako je Mađarska zemlja koja je priznala Kosovo kao nezavisnu državu, u Šiptare sa Kosova, kojima je svojim priznanjem pomogla da se osamostale, nema poverenja da će biti baš tako lojalni građani. Između ostalog kao i sve zemlje Evropske unije.

Po kom osnovu bismo mi kao viševekovni neprijatelji mogli da imamo poverenja u one koji su nam već odcepili deo pokrajine i prihvatimo ih raširenih ruku kao svoje komšije, svakog trenutka imajući na umu da je baš naš novi komšija ubio nekog Srbina na Kosmetu.

Uglavnom, Šiptari koji bivaju uhvaćeni u Mađarskoj bivaju vraćeni za početak u Suboticu, a kako većina njih ima uredne papire i ličnu kartu njihovo kretanje ne može biti ograničeno.

Planovi

Još jedna stvar koja takođe narušava tvrdnju Evropske unije o Srbiji sigurnoj zemlji, jeste svakako sve veći broj Šiptara širom Srbije. Prvo što je zanimivo kod onih koji beže od siromaštva jeste primedba koju je izrekao gradonačelnik jednog madžarskog sela koje je prvo na udaru Šiptara, zapažajući da svaki od ovih begunaca od siromaštva ima mobilni telefon koji košta i preko 800 jevra a što on svojim službenicima ne može da priušti.

Druga stvar koja potvrđuje teoriju da je „odlazak“ Šiptara organizovan i finansiran od strane nekoga, jeste poveća suma novca koju svako od begunaca od siromaštva poseduje, spreman da na licu mesta plati kaznu.Tu takođe treba dodati i skoro identičnu priču begunaca, koji sem od siromaštva beže i od novih nereda koji se spremaju na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i još ponegde, i primoravanja od strane onih koji su ih do sada finansirali da učestvuju u tome.

U svom članku „od koga i zašto beže Albanci sa Kosova“ Anja Filimonova vrlo precizno iznosi podatke završavajući sa dramatičnim zaključkom:

„Oštro, bez vidljivih (u krajnjoj liniji poznatih) razloga, počinje albansko “preseljavanje” pre svega sa susedne sa Srbijom teritorije. To preseljenje nosi organizovani karakter. Pravac nije Bosna i Hercegovina – što bi bilo logično – niti Bugarska, ni Makedonija (u kojoj Albanci sada energično kupuju nekretnine i zemlju), već sever Srbije – Vojvodina. Iz Srbije Albanci pokušavaju da prodru u Mađarsku, Austriju, Nemačku. Međutim, u tim zemljama se preduzimaju ekstremne mere da se nelegalni migranti vrate. A vraćaće ih “u Otadžbinu”, što prema dokumentima znači – u Srbiju. na taj način, u ovom trenutku može se konstatovati koncentracija (mobilizacija?) Albanaca u Vojvodini.“

Nakon što su predali Šiptarima sve naše institucije na Kosovu i Metohiji, vlastodržci nastavljaju sa uništavanjem naše zemlje. Ne cepajući po delovima čega smo se svi plašili, već maltene predajući je u jednom komadu.

Zahvaljujući svom statusu nacionalne manjine koje prema Ustavu Srbije na osnovu „pozitivne diskriminacije“ imaju veća prava od primarnih građana, odnosno Srba, nesumnjivo je da će im svaki zahtev biti omogućen.

Još ako se ima u vidu da se Srbima kojima je život postao nepodnosiv usled nemaštine i siromaštva, svakodnevno nudi „amerikanski raj“ u mnogobrojnim evropskim državama, i sabere broj nekretnina koje se prodaju, begunci od siromaštva će vrlo brzo primeniti „projekat Kosovo“ u svim delovima Srbije.

(Vaseljenska)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *