ОМОГУЋИТЕ ДЕЦИ ДА БУДУ ДЕЦА: скидајте им одела, кравате и ранчеве са леђа!

OMOGUĆITE DECI DA BUDU DECA: skidajte im odela, kravate i rančeve sa leđa!

13 septembra 2017

Piše: Miloš Kordić

Kakva slika u jednom nedavno emitovanom televizijskom prilogu: prvačići Osnovne škole „Sveti Sava“ u Vrčinu, kod Beograda, u tamnosivim odelima, sa svetloplavim košuljama i narandžastožutim kravatama, a ministar prosvete Mladen Šarčević, takođe u lepom tamnijem odelu, s belom košuljom i sa otkopčanim gornjim dugmetom na košulji!

Nema davno kako je to obavezno bilo obrnuto: ministri s kravatama, a đaci u svojim raznoraznim šarenim odoricama.

Sve to u šta su bila obučena deca u Vrčinu, kreirala je i, ako se ne varam, poklonila pomenutoj školi naša poznata modna kreatorka Dragana Ognjenović. I to je zaista za svaku pohvalu.

I to je bio, ako sam dobro shvatio, „probni balončić“ onoga o čemu se već dugo priča. A priča se o uvođenju jednoobrazne odeće za đake škola u Srbiji.

I to punim srcem podržavam. Jer vreme je da se u zemlji kakva je Srbija, sa sve izraženijim socijalnim razlikama, sa hiljadama i hiljadama dece koja žive na dnu egzistencijalnog minimuma, a neka i ispod njega… vreme je da se slike te nemaštine, na jednoj strani, i raskoši, na drugoj strani, bar kad su školska deca u pitanju, svedu na što jedinstveniju sliku – sliku koja neće izazivati ni zavist ni mržnju jednih prema drugima.

U pedagogiji i dečjoj psihologiji učili smo (radni vek počeo sam u prosveti) da bi škola trebalo uvek da bude mesto gde se uz radost i igru uči, ali i ništa manje vaspitava.

Međutim, u odelima i sa kravatama oko vratova, neće biti ni posebne, dečje radosti, ni slobodne dečje igre. Osim toga, koliko će roditelja u ovoj zemlji moći da kupe deci odela, košulje, kravate? I cipele, naravno – uz takva odela ne ide baš svakakva obuća, ponekad i kod nekoga poderane patike. Mnogi roditelji jedva izađu nakraj i s nabavkom udžbenika i svega što ide uz udžbenike, čime moraju da napune one teške i preteške rančeve, pa gde još da izdvajaju i za takva odela kakva ni mnogi od njih možda nikad nisu imali.

Prošao sam dosta Evrope. I odmah da kažem: nema odela u svim zemljama. A u jednoj, skroz zapadnoj, neću reći – kojoj (ne, nisu Sjedinjene Države u pitanju – one nisu u Evropi), sedim ispred kuće u kojoj sam boravio, u jednom većem gradu, a u kraćoj ulici kojom su u teget odela obučena, s plavim košuljama i veoma pristalim kravatama prolazila osnovnoškolska deca, za vreme velikog odmora, u kupovinu pica, sendviča, peciva…

U povratku, gotovo svakog dana, nepojedene pice bacali su po zidovima jednoobraznih kuća (pojedini ostaci završavali su i po prozorima ustakljenih a blago isturenih terasa). I sad zamislite sliku: deca u skupim odelima, s košuljama i kravatama bacaju ostatke pica po zidovima zgrada u ulici kojom svakodnevno prolaze! Naravno da ne mora da je tako u svim mestima te zemlje. Ali ni ta, u tom gradu, uglavnom punaška, prilično preuhranjena deca, u tim tamnim odelima, nisu mi delovala nimalo dečje, a ne samo nevaspitano.

Četvoro unučića živi mi u Italiji. I svi idu u školu. I uvek u keceljama: devojčice u keceljama jedne boje, a dečaci u muškim keceljama druge boje. Odlazio sam u njihovu školu, kao i u dečji vrtić koji su polazili. I uvek su deca bila u keceljama: jeftino, jednostavno, lagano za nositi i igrati se, lako za oprati, ispeglati i uopšte održavati. Kupuju se u prodavnicama, na pijacama…

Ono što je za Ministarstvo prosvete, za sve prosvetne organe ove zemlje i za roditelje mnogo važnije jeste: kako skinuti toj nejakoj našoj deci one ogromne i često po sedam kilograma teške rančeve!? U eri kompjutera i kojekakvih drugih informatičkih sredstava i sistema, natovariti deci onolike rančeve, ne samo da je nehumano, nepedagoški, nego je to uništavanje njihovih kičmi, stopala… Rečju, uništavanje njihovog zdravlja. A uz znatno smanjen broj časova fizičkog vaspitanja. To je terorisanje čitavih naraštaja.

I da se vratim početnoj slici sa ekrana: ministar bez kravate (što pozdravljam), a deca s kravatama stegnutim oko vrata. E, pa to ne ide!

Kako bi bilo lepo da se ministar i njegovo Ministarstvo ne opredeljuju za skupocena odela, košulje, kravate (ovo nema veze s idejom i u svetu cenjene kreatorke Dragane Ognjenović), nego da se uvedu jednobrazne, jednostavne kecelje. Deca treba da budu slobodna, laka, razigrana. Jer deca su ptice.

I preteških rančeva da ih ministar i njegovo Ministarstvo što pre oslobode! I u škole ove zemlje da uvode kompjutere pa da niko ništa ne mora ni da nosi!

Omogućite deci da budu deca. Da se raduju, igraju i uče u slobodi svog detinjstva. A ne da budu manekeni bilo čijih i bilo kakvih odela, ruksaka i često veoma brojnih beskorisnih udžbenika i kojekakvih kontrolnih sveščica!

(INTERMAGAZIN)

KOMENTARI



7 komentara

  1. Jovan says:

    Mnogo potseca na Nemacku 1933, razlika je samo u farbi odela. Ali tako je u svim drzavama sledbenicima te Nemacke. Dresiranje i kodiranje ljudi mora poceti od I rareda, da se naviknu sta ih ceka u buucnosti- totalitarni sistem, jednobraznost i jednoumlje bez prava na slobodu izbora. Idemo hrabro u Vrli Novi Svet!

  2. Zoran says:

    Hvala bogu te mi dete zavrsilo skolu u Americi. Nije imalo uniforme, gradjansko vaspitanje isto nije imalo, a imalo Bibliju jedno polugodje po svom izboru. A skola privatna.

  3. Kosovac says:

    Miloš Kordić, moje odlično poštovanje, ….. Naša poznata modna kreatura Dragana Ognjenović laže, nije poklonila uniforme đacima, za te uniforme joj je ministar Šarčević dao državne pare, voleo bih da mi račun pokaže Poverenik za informacije Šabić, ali mislim da ne može, zato što se Šabić plaši za radno mesto….. Tamnosiva odela, sa svetloplavim košuljama i narandžasto-žutim kravatama, su takođe ružna, ružna kao teget kecelje od šifona, bez kravata, Ružna su kao i jednobojni mali šeširići i cipelice od zmijske kože….. Svaka uniforma je ružna….. Izaziva otpor kod onoga koji je nosi, to je činjenica. Deca nisu ništa zgrešila pa da moraju da se unakarađuju toliko. Zadnje đačke uniforme su se koprcale u ropcu još 1965. godine, đene-đene, pa i tada su se nosile sporadično, a ruku na srce standard je tada bio u porastu. Kako li su deca preživela nenošenje uniformi zadnjih 50 godina, nije mi jasno, izgleda da se neko sažalio pa je Šarčeviću dao nalog….. Deca takođe kao i ljudi što rade, vole da se oblačenjem istaknu, da povećaju svoju lepotu, da budu interesantni. Pa naprave pokušaj sa nekom skupom odećom, to mora da bude drečeća odeća, pa se pojave kod svojih drugara, pa vide da štrče, pa im je neprijatno, pa odu kući, pa se obuku po modi koja trenutno vlada među decom. Ako ima para, onda kupi „Najke“, ako nema, onda na buvljak, život teče dalje. može da se desi i da prepadne nekoga koji nosi najke, pa ga sazuje, a sebe obuje. Eto uniforme ali na prirodan način, ne kao u Gulagu ili sa nekim prugama koje je Vučić pokazivao Dinkiću….. Ja sam razmišljao dugo, uz put nisam prao zube fluorom, tako da sam došao do revolucionarnog otkrića: Svaka država treba da donese zakon gde će u članu br. 1 pisati: „Onaj koji donosi zakon, će snositi sve troškove proizišle kao posledica donošenja zakona“. Član 2 bi glasio: „Onaj koji predlaže neku izmenu, on snosi sve troškove koji su posledica izmene“. Ova dva člana bi garant olakšala život svim članovima društva bar za 50%..... Tako kada bi neko za promenu lične karte video da treba da plati 25 miliona evra, rekao: „Dobre su i stare“………. A rančevi, još neku godinu, posle će deca u škole nositi samo Tablet. Digitalizacija je toliko napredovala, da stvarno nema svrhe trošiti papir i olovku. I roman možeš čitati na Tabletu u ležećem stavu……….Toliko dobrih predloga, već me uhvatio strah da me ne kindapuju Amerikanci.

    • Bosanac says:

      Kosovac pozdravio te Baja!!

      • Kosovac says:

        @ Bosanac, ….. Hvala. Valjda je to onaj stari poznanik komentator „Baja“ koji ima koze, a previše je pametan da bi bio Hrvat.

  4. Baraba says:

    Jos jedan od nacina da se od roditelja izmuze crkavica

  5. Vanja S. says:

    Komenmtari uglavnom zluradi i zlonamerni na jedan ODLIČAN tekst i jednu u suštini veoma dobru nameru, koja bi uz određene korekcije mogla doneti mnogo pozitivnih rezultata. Idemo redom: "...Zadnje đačke uniforme su se koprcale u ropcu još 1965. godine..." Ja sam osnovnu školu završio 76. i nosio sam đačku uniformu! "...Ako ima para, onda kupi „Najke“...može da se desi i da prepadne nekoga koji nosi najke, pa ga sazuje, a sebe obuje. Eto uniforme ali na prirodan način..." Mnogo "vaspitno", nema šta! Znači naša deca treba od malih nogu da uče da budu razbojnici i lopovi, da ono što ne mogu da imaju, zarade ne radom, nego lopovlukom?!? "...Svaka uniforma je ružna….. Izaziva otpor kod onoga koji je nosi, to je činjenica. Deca nisu ništa zgrešila pa da moraju da se unakarađuju toliko..." Najobičnija, tzv "kecelja" je neutralna, a deca bi se mnogo prijatnije osećala kad pojedinci nebi "štrčali" svojim preskupim "autletom"! Itd, ne znam čemu toliko zlobe na jedan u suštini odličan predlog?!? Uz predloge koje je izneo g-din Kordić u svom tekstu, doprineo bi tome da deca više budu deca i da se razviju u bolje ljude koji ne cene čoveke po tome u šta je obučen, već po tome kakva mu je duša!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *