Opravdan strah Merkelove
6 jula 2015Balkan je opet u središtu pažnje. Na način na koji su se zapadni mediji odnosili prema Srbiji devedesetih godina, danas se odnose prema Grčkoj.
Razlog je referendum i sva dešavanja koja su mu prethodila. A poruka koja se može pročitati u većini članaka i izveštaja posvećenih ovoj temi: Grci su krivi za sve!
Angela Merkel je, dramatičnim tonom, prethodne nedelje saopštila: ako propadne evro, propašće i Evropa! Drugo je pitanje šta može uzrokovati grčki referndum i kako će se to odraziti na evrozonu. Prvo pitanje je: može li kraj evra doneti i kraj Evrope? Da li je strah nemačke kancelarke opravdan?
U Crnoj Gori se prepričava kako su, posle Drugog svetskog rata, partijski aktivisti obilazili sela i objašnjavali domaćinima zbog čega im je dobro da uđu u zadruge. Tako su negde u okolini Nikšića kazivali da to što ima u Sovjetskom Savezu, nigde drugde nema. Isteraju krave iz zadruge, poređaju ih na livadu, a „samaljot“ samo preleti, pusti „materijal“ i iz vazduha sve oplodi. U nastavku su sledila objašnjenja i kolika su tako dobijena „sovjetska telad“ i koliko mleka daju „sovjetske krave“. Komunisti su pokušavali da okupe i motivišu stanovništvo oko razvojnog programa, objašnjavajući da će se u besklasnom društvu živeti bolje, lakše, jednostavnije. Sve će biti bolje, zagarantovan je ulazak u blagostanje, samo treba raskrstiti sa nazadnim tradicionalnim učenjima i posvetiti se budućnosti.
Međutim, kako to obično biva, među okupljenim domaćinima našao se jedan koji je svoje sumnje u napričano želeo pred svima da iskaže. Krenuo je izokola, rekao da razume kako to „samaljot oplođava krave“, sovjetska nauka je daleko odmakla, samo mu nije bilo jasno: ko tokom ovog postupka kravama diže repove? I ceo razvojni program, preko kojeg je trebalo ubeđivati stanovništvo, pao je na jednom pitanju. Naravno, komunisti su koristili i druge načine da sve seljake nateraju u zadruge, i to su i radili. Ako nije moglo milom, nastavljalo se silom. I domaćin koji je pitanje postavio završio je na informativnom razgovoru. Čisto preventivno, da nikome više ne bi palo na pamet da bilo šta pita.
O razvojnoj paradigmi kao faktoru koji utiče na homogenizaciju jednog naroda, dosta se bavio jedan od vodećih teoretičara u ovoj oblasti Entoni Smit. Nesumnjivo, radi se o bitnom elementu. Tokom referendumske kampanje u Crnoj Gori 2006. godine upravo se najčešće mogla čuti ova poruka: Srbi i Crnogorci su „dva oka u glavi“, ali ako se raziđemo – brže ćemo se razvijati i samim tim i bolje živeti. Onda je iznošen niz argumenata u prilog toj tezi. Ljudi žele da žive bolje, žele da zarađuju više, da im život bude jednostavniji. Ali, do danas traju rasprave: da li je to dovoljno da se sprovede jedan politički projekat? Bilo da je u pitanju narodotvorni proces ili opstanak EU. Razvojne paradigme se temelje na materijalnim vrednostima, a čoveku je potrebna i duhovnost da bi opstao.
Pogotovo je problematično bazirati političke paradigme na isključivo razvojnim programima, ako se imaju u vidu ciklične ekonomske krize koje se pojavljuju. Jer, sa pojavom krize se dovodi u pitanje razvojni program, a samim tim i cela politička paradigma.
To se upravo dešava sa EU. EU je složen organizam, koji je imao istoriju rasta i razvoja, ali se od formiranja evrozone najviše koncentrisao oko samo jedne dimenzije – zajedničke monete. Opstanak evrozone je postao uslov svih uslova. Otuda i strah Angele Merkel da bi kraj evra mogao značiti i kraj Evrope. EU je, kao i komunisti u Crnoj Gori, pala na jednom pitanju.
Međutim, u izjavi nemačke kancelarke se zaboravlja jedno: Evropa je postojala i pre EU. Postojaće i posle nje. Evropa ne zavisi od evra. Niti, sa svojom dugom tradicijom i tradicionalnim vrednostima, mora da vezuje sopstveni opstanak samo za materijalne faktore. Evropa treba da se vrati sebi. Propast EU zbog toga može značiti i novu šansu za Evropu. Za traženje nove paradigme koja neće biti temeljena samo na materijalnom. Za oblikovanje novih vrednosti, koje će deliti evropski narodi.
(Večernje novosti)