ОПТУЖБА НИЈЕ ПРЕСУДА

OPTUŽBA NIJE PRESUDA

1 januara 2021

U Prištini se ipak dogodilo čudo. U trenutku kada je pobeda predsedničkog kandidata za Belu kuću Džozefa Bajdena nad dosadašnjim predsednikom Donaldom Trampom postajala sve izglednija, čemu su se posebno radovali albanski lideri u Prištini, sud u Hagu potvrdio je optužnicu za ratne zločine protiv predsednika privremenih prištinskih institucija Hašima Tačija. Specijalni sud takođe je potvrdio optužnicu i protiv njegovog političkog saveznika i naslednika na čelu Demokratske partije Kosova Kadrija Veselija.



ZLOČINCI PROTIV ČOVEČNOSTI

Tači je u četvrtak (5. novembra) podneo ostavku na mesto predsednika Kosova, a odmah je usledilo i njihovo prebacivanje u Hag.

Samo dan ranije pripadnici međunarodne policije upali su u porodičnu kuću Jakupa Krasnićija, za koga se smatra da bi mogao biti krunski svedok na suđenju zločincima iz te organizacije. Krasnići je jedna od glavnih ličnosti tzv. OVK, a tokom sukoba bio je i njen portparol. Bio je i predsednik parlamenta i ministar u prištinskoj vladi. Trenutno se nalazi na mestu predsednika Nacionalnog saveta Socijaldemokratske inicijative. Odmah posle saslušanja iz njegovog doma odneta je obimna dokumentacija.

Pripadnici Euleksa pretresli su i sedište Demokratske partije Kosova, kao i porodične kuće Hašima Tačija, Kadrija Veseljija i šefa poslaničke grupe Pokreta „Samoopredeljenje“ (PS) Redžepa Seljimija. Svima im je potvrđena optužnica za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti.

Njih trojica su na istoj optužnici sa još osmoricom osumnjičenih za ratne zločine i ubistva 100 civila, Srba i Albanaca, tokom sukoba na Kosovu i Metohiji. Tači i Veselji su četvrti i peti kojima je potvrđena optužnica. To je već učinjeno u postupcima protiv Saljiha Mustafe, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija.

PREDAJA ILI HAPŠENJE

Optužnicu protiv Tačija, Veseljija i devet pripadnika OVK Specijalizovano tužilaštvo podnelo je Specijalizovanim većima Kosova 24. aprila, a rok od šest meseci za njenu potvrdu istekao je 24. oktobra.

Iako se u Prištini posebno isticalo da su se oni dobrovoljno predali, uz detaljne opise svakog koraka i postupka koji su u tom smislu učinili, u saopštenju suda piše da su oni bili „uhapšeni“. Ovaj detalj je veoma važan zbog daljeg postupanja suda, odnosno zbog pitanja hoće li Specijalno veće dopustiti da se okrivljeni brane sa slobode ili ne.

Bivši oficiri tzv. OVK Hašim Tači, Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići optuženi su za zlodela počinjena u 34 nelegalna pritvora OVK na Kosovu i u Albaniji nad najmanje 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 98 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999. godine. Optužnica u 10 tačaka Tačija i ostale tereti za progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, mučenje (dve tačke) i ubistva (dve tačke).

Krivična dela su kvalifikovana u pet tačaka, kao zločini protiv čovečnosti i ratni zločini. Za te zločine Tači i ostali snose i individualnu i komandnu odgovornost. Svi su, u periodu obuhvaćenom optužnicom, bili članovi Glavnog štaba tzv. UČK. Tači kao politički komesar, kasnije i zapovednik, Veselji kao šef obaveštajne službe, Seljimi kao glavni operativac, a Krasnići kao zamenik komandanta i portparol. U privremenoj vladi Kosova, proglašenoj u martu 1999, Tači je bio premijer, Veselji ministar za obaveštajne poslove, Seljimi ministar unutrašnjih poslova, a Krasnići portparol.

UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT

Optužnom aktu posebnu težinu daje tvrdnja da su pomenute vođe OVK bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata, zajedno sa brojnim drugim oficirima i pripadnicima ove terorističke organizacije, te članovima privremene vlade Kosova, od kojih su u optužnici imenovani Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sulejman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci. Cilj tog zločinačkog udruženja, po optužnici, bio je „postizanje i primena potpune kontrole nad celim Kosovom sredstvima koja su uključivala nezakonito zastrašivanje, zlostavljanje, podvrgavanje nasilju i uklanjanje onih koje su smatrali protivnicima“.

Takođe se ističe postojanje namere da se zlodela počine a da su žrtve bila „lica za koja se podozrevalo da ne podržavaju OVK i kasnije privremenu vladu Kosova, Srbi, Romi i Aškalije, katolici civili za koje se verovalo da sarađuju sa srpskim vlastima ili da komuniciraju sa Srbima, Albanci koji su podržavali Demokratski savez Kosova ili bili povezani sa tom strankom, kao i sa strankama za koje se smatralo da su protiv UČK“.

Prvi put od kada se uopšte govori o zločinima albanskih terorista i zvanično je ustvrđeno da su članovi ovog udruženog zločinačkog poduhvata sproveli sveobuhvatne ili sistematske napade na civilno stanovništvo ne samo na Kosovu već i na području severne Albanije, najkasnije od marta 1998. do septembra 1999, piše u optužnici a preneli su mediji.

Dakle, na teritoriji druge države, čime se ukazuje i na učešće Albanije u agresiji na SRJ. Uostalom, ne treba zaboraviti da je iz tog pravca trebalo da se obavi kopnena invazija naše zemlje a da je upravo OVK trebalo da bude NATO pešadija.

ŽUTA KUĆA

Međutim, i pored spominjanja Albanije, u optužnici se ne citira nijedan navod Dika Martija o trgovini organima ili o „Žutoj kući“ na osnovu kojih je i formiran Specijalni sud, što je primetio i branilac Hašima Tačija, advokat Denis Hoper, cinično pitajući sud i tužilaštvo u Hagu gde se nalaze optužbe i dokazi o „Žutoj kući“ i krađi ljudskih organa.

Tu možda i leži glavni „adut“ odbrane – u tvrdnji da su oni bili glavni saveznici NATO-a u njegovoj, kako su govorili, humanitarnoj akciji. Već su ih, uostalom, lideri zemalja zapadne alijanse od zločinaca (SAD je OVK sve do pred agresiju na SRJ smatrao terorističkom organizacijom) pretvorili u oslobodilačku vojsku, a upravo je (sve izgledniji) budući američki predsednik Džo Bajden Hašima Tačija svojevremeno uporedio sa Džordžom Vašingtonom.

PODGREVANJE SUMNJI

Sasvim dovoljno da se podgreju sumnje i podozrenja u sudski epilog i pored tako teških i strašnih inkriminacija koje im se stavljaju na teret. Ne zaboravimo, Tači je dve decenije bio ključni partner Zapada a međunarodne snage su nastavile da blisko sarađuju s njim, čak i kada su se protiv njega pojavile prve optužbe za ozbiljna krivična dela dok je srpskim liderima, recimo u BiH, bilo apsolutno zabranjeno da se bave politikom i dok nisu postojale optužnice. Rođeni političar, vizionar, državnik, tvorac „bastiona demokratije“… neki su epiteti kojima su predsednika tzv. Kosova opisali bivši visoki zvaničnici najmoćnijih zapadnih zemalja, a te misli o Tačiju odštampane su na zadnjoj korici njegove američke biografije. Njegovo pojavljivanje pred sudom sigurno će skrenuti pažnju i na mnogobrojne zapadne političare i generale koji su mu bili pokrovitelji i naredbodavci.

Upravo je tako, nakon što su Specijalizovana veća potvrdila optužnice protiv Hašima Tačija, reagovao poslanik francuskog parlamenta Tijeri Marijani, poručivši da treba uspostaviti istražnu komisiju povodom podrške koju je Francuska pružila Tačiju i Kosovu protiv Srbije, prenela je kosovska „Gazeta ekspres“. „A njegovi saveznici u Francuskoj? I akcija Ministarstva spoljnih poslova u njegovu korist protiv Srbije. Treba nam istražna komisija“, napisao je Marijani u objavi na tviter nalogu.

Francuska je, pod vođstvom Žaka Širaka, bila jedna od zemalja koja se složila da se bombarduje Srbija. Takođe, Ministarstvo spoljnih poslova Francuske izdalo je saopštenje za medije 2016. godine kojim je pozdravilo dolazak Hašima Tačija na čelo „Kosova“, a dve godine kasnije, na proslavi stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, za razliku od tretmana predsednika Srbije, jedne od glavnih saveznica Antante, Tačiju je dato istaknuto mesto na počasnoj tribini.

Sve pomenute činjenice nesumnjivo su bile podloga i za njegovo prvo obraćanje sudu i tvrdnju da je „optužnica potpuno neosnovana i ja se izjašnjavam da nisam kriv ni po jednoj tački optužnice“, kako je rekao Tači. Ili reči Jakupa Krasnićija: „Mi smo svi zajedno bili oslobodilački poduhvat stvaranja države, a udruženi zločinački poduhvat su činili srpsko rukovodstvo u Beogradu i svi koji su ga podržavali.“

ROK TRAJANJA

Međutim, u optužnici stoji da su Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići ne samo „izdavali naređenja“ o tretmanu protivnika UČK nego su i „lično učestvovali u postupanju (prema njima) na terenu“, odnosno u „zastrašivanju, ispitivanju, maltretiranju i pritvaranju“… U više opština na Kosovu, kao i u regionima Kukeša i Hasa u Albaniji, optuženi su, sa drugim članovima zločinačkog udruženja, sproveli „kampanju progona“ svih koje su smatrali protivnicima na „političkoj ili etničkoj osnovi“… Takvi nezakoniti pritvori postojali su u Likovcu, Jablanici, Lapušniku, Drenovcu, Mališevu, Bajgori, Lapaštici, Zlašu i Klečki, Prištini, Prizrenu, Uroševcu, Gnjilanu, Suvoj Reci, Vitini i Novom Brdu na Kosovu, kao i u Cahanu i Kukešu u Albaniji.

Redigovana verzija optužnice objavljena je pošto su Tači, Veselji i Seljimi smešteni u sudski pritvor u Sheveningenu, a sva imena pritvorenih i žrtava u objavljenoj optužnici su redigovana da bi se zaštitio njihov identitet.

U analizama hapšenja vođa OVK i delovanja Specijalnog suda mnogi će reći da je na sceni obračun SAD s neposlušnim albanskim rukovodstvom na Kosovu i Metohiji, odnosno da Amerikanci hoće da u sledećoj vladi tzv. Kosova ne bude niko ko ima bilo kakve veze sa OVK kako bi se lakše postigao sporazum s Beogradom, da im je istekao rok trajanja jer su poslužili svrsi, ispunili sve što su pred njih postavili Vašington i druge zapadne zemlje. Uz to, međutim, ide i jedno veliko ali, kao upozorenja da ne treba verovati baš svemu što ćemo ovih dana videti u Prištini i Hagu, uz izrazitu sumnjičavost kada su u pitanju aktivnosti Specijalnog suda.

„Taj sud će hapsiti, a da li će suditi i osuditi ili će napraviti priču da se mi s njima nešto dogovorimo, videćemo. Jedna od tačaka nametnutog dogovora mogla bi da bude amnestija. Amnestija svih koji su vršili zločine, naših i njihovih, a zatim uzajamno priznanje obe države…“, reći će za „Sputnjik“ Toma Fila, advokat sa ogromnim iskustvom u Haškom tribunalu.

U te sumnje se uklapa i ozbiljan pokušaj kompromitovanja tog suda, iz čijeg tužilaštva bez pomoći nekog iznutra nije moglo 4.000 poverljivih dokumenta da završi na vratima Udruženja veterana OVK. U svakom slučaju, curenjem ovih dokumenata ugroženi su svedoci, što će se ogledati ili u njihovom odustajanju od svedočenja, ili u menjanju već datih iskaza.

Da ne pominjemo da ovo nije međunarodni sud već formalno sud samozvane države Kosovo, bez obzira na to što tužioce i sudije čine stranci. Već je bio izvršen niz pokušaja da se sud omete u radu i čak da se ukine njegova nadležnost, a u Prištini je ponovo pokrenuta rasprava o nacrtu zakona o zaštiti vrednosti borbe tzv. OVK.

Odmah po potvrđivanju optužnica protiv Hašima Tačija i drugih pripadnika OVK, sa političke scene Prištine usledili su zahtevi za prekid dijaloga Beograda i Prištine, vladino izvinjenje za hapšenje vođa bivše OVK, i transparentnije aktivnosti Specijalnog suda u Hagu.

U svakom slučaju, očekuje se da Priština dodatno zaoštri odnose s Beogradom, računajući na povoljniju poziciju u budućnosti ukoliko Bajden preuzme vlast.

A s obzirom na dosadašnja iskustva, mnogo je više podozrenja i sumnji od nade da će osvedočeni zločinci poput Tačija, Veseljija i njihovih satrapa i poslušnika osetiti mač pravde a porodice žrtava dobiti satisfakciju za svoje nenadoknadive gubitke. Nepoverenje u međunarodni sud i te kako je osnovano. Tribunal za bivšu Jugoslaviju oslobodio je Ramuša Haradinaja optužbi za zločine u Jablanici, a Fatmira Ljimaja za zločine u logoru Lapušnik. Setimo se Orića, Gotovine, Markača… Uostalom, sedište i ovog suda je u Hagu, što je podatak koji govori sam za sebe.

(Slobodan Ikonić, PEČAT)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Ramonda Serbika says:

    Mnogo je,previše jevroatlanskih demokrata umešano u dešavanjima na Kosovu i Metohiji.Šiptari su izvršavali najprljavije poslove ali podjednako su krivi,možda još i više izaslanici i emisari u belim rukavicama iz ambasada amerike,jengleske,nemačke.Zbog njih neće osuditi ni šiptare jer će oni,spašavajući svoju kožu obelodaniti istinu.

  2. Gagi says:

    Sve je to ustaljena praksa i politicka igranka. Svima nam je poznato da je zatvor sastavni deo politickog posla,skoro svi politicari su u nekom momentu bili suznji i robijali po nekim kazamatima. Valjda mu to dodje kao nesto normalno, da se malo odmore od mentalne prenapregnutosti. Za razliku od proslih vekova kada su politicki protivnici svoj zivot okoncavali u bukagijama, danas politicki radnici iz zatvora izlaze svezi i odmorni. Po standardu imaju priblizan zivot kao u civilstvu, prednost im je sto su oslobodjeni od radne obaveze i zeninog gundjanja. Mnogi se posle hvale tim delom zivota u svojoj karijeri,uvek izadju sa oreolom pobednika i zasluznog narodnog pojedinca. Za sirotinju je zatvor nesto drugo,tamo im je gore nego u zivotu, za njih nema beneficija kao za ove "zasluzne politicke borce" bez obzira sto su neuporedivo manje ostetili drustvenu zajednicu. Tako ce biti i sa ovim sipetarskim revolucionarima, posle nekog vremena, eto njih kako ponosno i sa uvazavanjem idu kroz svoj narod, uz sve hvalospeve i tapsanja po ramenu kako to vec ide. Nije bas toliko los politicki posao, narocito onih uposlenika koji su angazovani od jake i stabilne politicke sile.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *