Осмо светско чудо у хрватским болницама

Osmo svetsko čudo u hrvatskim bolnicama

15 februara 2015

Osmo-svjetsko-cudo-u-hrvatskim-bolnicama_frontpage_generic_right_boxPiše: Sanja Modrić

Otkako je smrtni čovjek sletio na Mjesec, valjda se ni oko čega u javnosti nije dizala tolika pompa koliko ovih dana oko plana Ministarstva zdravlja ciljanog na smanjivanje lista čekanja.

Tko eventualno ipak nije naletio na tu senzacionalnu i povijesnu vijest čak ni u 325 TV priloga o toj temi u tri dana, riječ je o tome da će se pregledi, pretrage i operacije u 33 hrvatske bolnice do ljeta obavljati i u »dodatnim terminima«, srijedom popodne i subotom prijepodne.

Tako će dio pacijenata koji su u našim bolnicama lani naručeni u neku specijalističku ambulantu ili na magnetsku rezonancu, spiralni CT, ultrazvuk i razna druga dijagnostička snimanja za termine u svibnju, rujnu ili u prosincu, ipak biti pozivani ranije.

To je pilot-projekt Program plus.

I svi su oduševljeni kako je nešto tako revolucionarno i tako genijalno moglo biti osmišljeno u tijesnom krilu hrvatskoga javnog zdravstva. Jednom riječju, Program plus je osmo svjetsko čudo.

Iako je, naravno, u toj tako divnoj priči – ako bismo se svi ipak mogli malo pribrati – čudo samo to kako se naša javnost, uključujući i nas novinare, mogla tako nepovratno, kao magarac na batine, naviknuti na nenormalnu situaciju da se onda svemu što okreće kormilo u pravcu normalnosti divi kao mađioničaru koji gazi po žeravici i guta vatru.

Pa, zaboga, sva ta basnoslovno skupa medicinska oprema, koju milijunima eura financiramo mi, osiguranici i porezni obveznici, jedino u Hrvatskoj radi samo pet radnih dana i samo u jutarnjoj smjeni.

Pa samo u Hrvatskoj se bolničke specijalističke ambulante u javnom zdravstvu zaključavaju u dva ili tri poslijepodne. Pa samo ovdje će vam se svatko grohotom smijati ako naivno upitate zbog čega, na primjer, na kolonoskopiju ne naručuju ljude u 18 sati i zašto se djetetu ne može prepisati aparatić za zube u 19 sati? Pa samo tu vam liječnik smije reći da dođete k njemu u privatnu ustanovu gdje radi utorkom i četvrtkom popodne – »kad vam je taj pregled zbilja toliko hitan« – pa ćete sve riješiti elegantno i ne trošeći živce.

Pa liječnici su jedino zanimanje u Hrvatskoj u kojem se može imati dovoljno vremena i snage da se kontinuirano rade dva posla – u javnoj bolnici i u privatnoj praksi. Nikome drugome to ne bi palo na pamet, ne zato što to možda ne bi želio, niti što mu dodatna zarada nije potrebna, nego zato jer se na svom primarnom poslu toliko pretrgne i on ga toliko apsorbira da za ništa drugo ne bi imao mjesta ni energije.

Jasna stvar da medicinskom osoblju, po razumnoj tarifi, treba platiti sve što rade prekovremeno. Ali kako to da se jedino oni nikad ne mogu reorganizirati tako da društvu pruže primjerenu uslugu?

Zar nije i tragično i komično da se srijedu popodne i subotu ujutro usuđuju nazivati »dodatnim terminima« koje će bolnice galantno ustupiti hrvatskim pacijentima? Kakav je to uopće način da ljudi čekaju po godinu dana da ih se pregleda? I na što su nas to navikli?

Dok se u privatnim tvrtkama 24 sata na dan trči za svakom kunom i za svakim klijentom, u našem javnom zdravstvu ponašaju se kao da svojim pacijentima i cijelom društvu dijele posebnu milost.

Jasno da je iz određenih liječničkih krugova već počela povika na mjeru koja je trebala biti uvedena odavno i to kao nešto svakodnevno, a ne kao privremeni »pilot-projekt« čije je daljnja sudbina zagonetna i nepoznata. Ako budu više angažirani u bolnici, kako će onda raditi privatno?

(Novi list, Rijeka)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Zapadnjak says:

    Hrvatska ne oskudjeva ni malo u medicinskoj opremi,dapaće,obaveznim davanjima iz plaća i još dopunskim osiguranjem te raznim donacijama i željom svake vlade da prikaže da nam je zdravstvo već uvelike u 21.stoljeću,Hrvatske bolnice znaći posjeduju svu moguču opremu koja je potrebna za dijagnostiku ali i za daljnje liječenje,potpuno ili u velikoj večini su i objekti bolnica,domova zdravlja,veleučilišta i uopće zdravstvenih objekata također dovedeni u dobro stanje.Šta je onda to što u državnim zdravstvenim ustanovama ne ide kako treba?bahatost,neprimjeren odnos prema pacijentu,čisto iživljavanje ne samo zdravstvenih radnika nego i birokratskog aparata bez kojega sve to nebi ni funkcioniralo,znajući sve to ti ljudi se ponašaju u najmanju ruku kao,oprostite mi na poređenju,mali Bogovi.Ne zdravstveno osoblje,tj.radnici koji bi trebalo da ulože sve svoje napore da bi lječnici nesmetano i rasterećeno obavljali svoj posao jednostavno su izmakli kontroli.Pa se na kraju pitamo,zašto?Evo zašto,ni jedana visoko pozicionirana zdravstvena ustanova nema mogućnost izbora stručnosti,svi mladi,obrazovani i svršeni lječnici odlaze u bijeli svijet gdje dobijaju ono što bi trebalo da dobiju od vlastite države,sigurnost,dostojanstvo,adekvatna primanja i na kraju status službene osobe.Danas u Hrvatskoj,da ne pretjerujem,ostaje samo osrednja populacij lječnika jer znaju da na zapadu,istoku,sjeveru i jugu nemaju šansi,ostaju i entuzijasti,ljudi koji vole svoj poziv i svoje građanstvo,ali dok se sve te ustanove popune kadrovima koji slabo vladaju strukom a država ima obavez da im daje prednost pri zapošljavanju još dugo,dugo vremena će na operacionim stolovima da nam umiru ljudi zbog ljudskog faktora,zbog neznanja i zbog ogorčenosti nekim pojavama u samom društvu,svjetovanih prvenstveno plitičkom ali i nekom drugompodobnošću,možda nacionalnom,vjerskom,i bog te pita kojom još ne.Ja sam laik,gđo Modrić,radim u zdravstvu kao vozač hitne pomoći,pišem vam ovo iz iskustva i nadam se da ćete me razumjeti,pisano je objektivno bez nekog odijuma ili bilo kakvih sukoba na poslu.Ljep pozdrav.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *