Otvoreno pismo Vedrane Rudan hrvatskom kardinalu Bozaniću

Tweet

Piše: Vedrana Rudan

Vaša Svetosti i Vaša Presvetosti,

ko Boga dragoga Vas molim, odgovorite mi na nekoliko pitanja. Vi ste poglavar Katoličke crkve u Hrvata i Hrvatica. Sto i pet posto Hrvata i Hrvatica pripada Katoličkoj crkvi. Njih 300 000 tisuća umire od gladi, bolesti, stresa, užasa jer su dignuli kredit u šivcarcima. Ne znate o čemu govorim, Sveti Oče svih Hrvata?

U Hrvatskoj postoje banke. Te su banke ponudile cvijetu hrvatske mladosti stambene kredite u švicarskim francima na rok od 30 godina. Klinci koje neki danas nazivaju “bahatima”, “pohlepnima” i “glupima”, digli su kredite jer su mislili da imaju pravo na dom. Analitičari plaćeni od banaka preko medija poručuju kako je 60 tisuća ljudi skupina glupana koji su mogli otići u podstanare, tako to čine Švicarci i Nijemci, pa bi sada živjeli u miru.

Vaša Čestitosti, znam da ne znate kako izgleda biti podstanar u Hrvatskoj pa ću Vam objasniti. Unajmiš rupu za tristo eura mjesečno, nadaš se da ćeš u njoj smjeti ostati bar tri godine, tako ti je rekla “gospođa”, vlasnica stana kojoj si morao platiti tri mjeseca unaprijed, tako je rekla i ženska preko koje si našao stan, njoj si platio jedan najam za posredovanje. Nakon tri mjeseca u rupu ti provaljuje gazdarica, baš i ne provaljuje, ima ključ, pa ti kaže kako imaš izbor, ili leti iz stana, sin joj se ženi, ili plati 400 eura mjesečno pa će sin odgoditi vjenčanje. U Švicarskoj i Njemačkoj toga nema.

Svetosti Vaša, zato su “bahati”, “glupi” i “pohlepni” krenuli u banke. Banke su im ponudile švicarce, hrvatski beskućnici bili bi pristali i na kredit u srpskim dinarima, sila boga ne moli. Banke se nisu zaduživale u švicarcima ali su onim jadnicima naplatile razliku tečaja i još su im digle kamatu. Vaša Svetosti, da većinu vremena ne provodite u molitvi sigurno biste našli koji trenutak da posjetite hrvatske banke i pošaljete ih u ku… Da, poslušat ću Vas, oprat ću usta sapunom.

Evo, Božiji Namjesniče na zemlji hrvatskoj, to bi bio kratak tečaj “Švicarci za neznalice”. Čudno mi je da ništa o tome niste čuli. Tristo tisuća Vaših ovaca tužno bleji i zaziva Njegovu pomoć jer su ih svi drugi odje…. Naravno da ću oprati usta varikinom.

Zašto bi Vas, Čestiti Mužu Hrvatski, ovo moralo zanimati? Zato jer je strava kroz koju trenutno prolazi hrvatski narod veća od one kroz koju je prolazio za vrijeme Domovinskog rata. Tada su Vaši dečki bili na prvim crtama bojišnice. Obilazili su ratišta, blagoslivljali topove, nosili pištoljčine, sjetite se pokojnoga popa Duke. A Vi, Sveti Čovječe, Vi ste nedavno osuđenom ratnom zločincu pružili svoju bijelu ruku na rukoljub jer ni jedan Hrvat ne može počiniti zločin u Domovinskom ratu. Ukratko, kad je hrvatskim katolicima bilo teško Crkva je bila uz njih.

A danas? Zašto vaši sa pištoljčinom u ruci ne uđu u Zagrebačku banku? Zašto ne naredite strijeli nebeskoj da spali sve hrvatske banke? Četnici su prema hrvatskim bankarima Crveni križ iz njegovih najboljih dana. A mogli biste se oglasiti jer je računica jednostavna. Šezdeset tisuća ljudi u Hrvatskoj dignulo je kredit u švicarcima. Isto toliko ljudi ne može Crkvi platiti misu za pokojnika 50 kuna, navodit ću samo najminimalnije cijene, blagoslov rupe u kojoj privremeno žive 50 kuna, krstitke, švicarci nemaju love za obortus pa im se dječica rađaju, 100 kuna, zvonjavu zvona na pogrebu 50 kuna. Ovo je sićušna digresija, velečasni Mario Galović iz Mošćenica skuplja priloge, lemozinu, čak i za vrijeme pogreba. Zašto u Hrvatskoj ljudi ni na pogreb ne smiju poći bez kune u džepu?

Pomnožila sam, Vaša Crkva, Prečasni, samo na nenaplaćenim uslugama koje sam nabrojila gubi 15.000.000, slovima: petnaest milijuna kuna pa puta… To Vama nije lova? Zato šutite? “Ne, Vedrana, grešnice koju će Bog kazniti za ovo bogohuljenje, nemaš pravo. Znam priču o švicarcima. I ja sam digao kredit. Meni su rekli da ga ne moram vraćati u kešu. Šutnja moja platit će dug moj.”

Da Vam se bar nisam obratila. Da Vam bar nisam pisala, Šutljivi Čovječe. Prokleli ste me. Osjećam se loše. Idem u krevet.

Hvaljen Isus i Marija, Vedrana Rudan

* Švicarke i švicarci! Dana 25. siječnja, točno u podne, ležat ću u krevetu, to mi je naredio moj doktor Nebojša Nikolić, starim se ljudima gripa zna pretvoriti u upalu pluća. Žao mi je. Ali, ozdravit ću ja, HOĆEMO ŽIVOT!

(Blog Vedrane Rudan)

Tweet