ОВАЈ РУС НИЈЕ ПОСЛУШАО НАРЕЂЕЊЕ ИЗ РУСИЈЕ и издао је Србе и Србију! ДА ЛИ СМО ЗБОГ ОВОГА ИЗГУБИЛИ КОСОВО?

OVAJ RUS NIJE POSLUŠAO NAREĐENJE IZ RUSIJE i izdao je Srbe i Srbiju! DA LI SMO ZBOG OVOGA IZGUBILI KOSOVO?

23 marta 2019

U ekskluzivnom intervjuu „Vestima“ povodom 20 godina od agresije NATO na SRJ, komandant legendarne Treće armije i kasnije načelnik Generalštaba VJ, general Nebojša Pavković objašnjava suštinu te intervencije, koji ruski političar je tada stopirao već postignut dogovor da na Kosmetu ostane 50 odsto snaga VJ i MUP, ali i na koji način bi Kosovo moglo danas da se sačuva.



Šta je, po Vama, bila pozadina vojne akcije NATO na SRJ?

– Da bi se ta „akcija“ sagledala u geostrategijskom i geopolitičkom smislu treba imati u vidu da se 1999. navršavala 50-godišnjica ove alijanse. Taj jubilej bio je prilika da se testira nova strategija koja je podrazumevala njihovo stalno prisustvo na svim važnim područjima u svetu. Za ovaj koncept najviše je bila zainteresovana SAD, vodeća sila u NATO. U vezi s tim lansirana je i teza o ugroženosti zemalja članica ovog saveza koja je išla u prilog SAD i NATO kako bi mogli izaći izvan zone svojih odgovornosti. Konkretno, bila im je potrebna akcija za opstanak na tlu Evrope radi sprečavanja jačanja uticaja Nemačke na prostoru jugoistočne Evrope, posebno Balkana, i prodoru na istok Balkana, a pre svega SR Jugoslavije, bio je pogodan kao osnovica za prodor prema Evroaziji, zbog ogromnog bogatstva energentima, kao i zbog približavanja Ruskoj Federaciji i odsecanju svih komunikacija od centralnog dela Evrope i toplih mora. Jedino tako se može odgovoriti na angažovanje preterano nesrazmerne sile u agresiji na našu zemlju.

Boj bije srce u junaka

A kada je reč o vojnim aspektima te agresije?

– Pokazalo se da ni najsavremenija borbena tehnika, ma koliko bila upotrebljena, ne garantuje pobedu, već da je čovek – obučen i motivisan, odlučujići faktor od koga zavisi ishod u borbi, ili kako Njegoš reče: „Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka.“ Možda je najbolju ocenu o vojnom aspektu agresije dao komandant snaga NATO, general Vesli Klark u svojoj knjizi „Moderno ratovanje“, kada je rekao: „Trećoj armiji na Kosovu i Metohiji nismo mogli da učinimo ništa, pa smo počeli da gađamo civilne ciljeve.“

Na koji događaj iz te 1999. ste najponosniji i zbog čega?

– Najponosniji sam na Treću armiju kojom sam komandovao i na sve vojnike i starešine heroje koji su na najčasniji način izvršili sve postavljene zadatke, poštujući moju zamisao za izvođenje Plana odbrambene operacije Armije. Zahvaljujući tome, maksimalno su sačuvani životi pripadnika Armije i ratni potencijali, što me posebno ispunjava ponosom.

Gornji dom ruskog parlamenta nedavno je usvojio Rezoluciju o NATO agresiji. Koliko je to zakasnela odluka?

– Dobro je što je ruska Duma donela rezoluciju kojom je osudila agresiju NATO 1999. godine, ali je pitanje da li to nama može doneti satisfakciju. Biće dobro ako Rusija ne stane na tome i ako i druge, nama naklonjene zemlje, podignu glas. Moram da podsetim da nam 1999. godine Ruska Federacija, osim nekoliko časnih političara i pripadnika Vojske, nije pomogla. Naime, ruski zvaničnik Viktor Černomirdin izašao je iz okvira mandata koji je imao i stavova zvanične Moskve i samog predsednika Jeljcina, i izdao i Moskvu i Miloševića! Zbog toga je časni general Leonid Ivašov, načelnik Glavne uprave za međunarodnu vojnu saradnju, napustio rusku delegaciju, jer se nije slagao sa predlogom koji je Černomirdin napravio u privatnom dogovoru sa Stroubom Talbotom. Njih dvojica su, naime, samoinicijativno promenili dogovor koji je general Leonid Ivašov već bio postigao sa Amerikancima: da se sa Kosova i Metohije ne povlače sve snage VJ i MUP, već samo 50 odsto, i da snage NATO budu raspoređene duž granice Kosova i Metohije sa Makedonijom i Albanijom.

Šta je još bilo predviđeno tim predlogom?

– Prema tom predlogu, NATO bi bio prisutan samo u štabovima koji bi se bavili angažovanjem inženjerijskih jedinica na opravci objekata, puteva, mostova i oštećene infrastrukture. Zbog promene stava zvanične Rusije i pretnje OVK pripadnicima ruskog kontingenta na Kosmetu, reagovao je sekretar Saveta bezbednosti Rusije, tada gospodin Vladimir Putin. On je ukazao na značaj vojnog prisustva Rusije na Kosmetu i uputio oštar zahtev za razoružavanje OVK prema rezoluciji Saveta bezbednosti 1244. Odmah su usledile aktivnosti ruskih generala, a pre svih Leonida Ivašova, prvog čoveka vojnog establišmenta Rusije koji su uticali da predsednik Boris Jeljcin promeni stav. Značajnu ulogu u tome su odigrali i ministri odbrane Rusije Igor Sergejev i predsednik državne Dume Rusije Genadij Seljeznov. Međutim, zbog zakasnele reakcije i bez obzira na to što su Rusi pre NATO trupa došli na Kosmet, nisu uspeli da obezbede zonu za svoj kontingent. Ruski generali su uspeli da dogovore upotrebu aerodoma Slatina, koji je imao strategijski značaj za dopremanje teške vojne opreme i snaga KFOR-a i obezbedili da aerodrom ima status „slobodnog pristupa“ uz prethodnu konsultaciju i saglasnost sa komandantom ruskog kontingenta. Zbog toga smo svi mi u Trećoj armiji bili zadovoljni angažovanjem i odlučnim zahtevima sekretara Saveta bezbednosti Rusije Vladimira Putina i ruskih generala koji su povratili dostojanstvo Rusije. Međutim, situacija danas je mnogo povoljnija za našu državu.

Nerealne priče o S-300

Da li je Srbija mogla da se odbrani 1999. da je imala konkretniju pomoć Rusije?

– Sigurno da bi nam svaka vrsta pomoći Rusije pomogla. Međutim, poznato je kakva je situacija bila u Ruskoj Federaciji. Činjenica je da na vojnom planu nisu mogli mnogo da nam pomognu, ali je sigurno da bi na političko-diplomatskom planu mogli pomoći da se spreči agresija. Već sam objasnio kako nas je oštetio Viktor Černomirdin. Da nije bilo njegove prljave igre, mi bismo potpisali mnogo povoljniji sporazum za nas.

Navodno je od njih trebalo da dobijemo sisteme S-300. Koliko su te priče tačne i koliko bi ti sistemi zaista pomogli?

– Pre svega, sistem S-300 nije igračka da se tek-tako lako prenosi i ustupa. Ja ne znam šta je naše ministarstvo tada radilo po pitanju opremanja ovim sistemom. Poznato mi je da smo imali obučene ljude za jedan divizion S-300. Međutim, očekivati da nam Rusi dopreme taj složeni sistem pred agresiju i u uslovima izolacije i blokade je bilo nerealno. U svakom slučaju, da smo imali taj sistem ubeđen sam da nas NATO ne bi napao.

Kako Srbija danas može da odbrani Kosovo?

– Teško mi je da odgovorim na to pitanje. Prošlo je dosta vremena, a naša država dugo nije ništa činila na implementaciji kumanovskog Sporazuma i Rezolucije Saveta bezbednosti 1244. Da je država još 1999. bila uporna kod UN i u Savetu bezbednosti i stalno insistirala na primeni garancija iz ovih dokumenata, a posebno na razoružavanju terorističke OVK, povratku proteranog srpskog stanovništva, prisustvu naših predstavnika vlasti i jedinica Vojske i MUP, danas bi na Kosmetu bilo najmanje 100.000 Srba i ne bi bilo Vojske Kosova. Iako je prošlo dosta vremena i učinjeni su propusti, još uvek se možemo vratiti pomenutim dokumentima. Oni su na snazi, pa bi bilo dobro da uz pomoć nama prijateljskih zemalja upornije tražimo da se ispoštuju. Nisam upućen u sve što naše sadašnje državno rukovodstvo radi, ali mislim da se bori lavovski. Situacija je veoma teška i komplikovana i poznajući Albance, oni neće prihvatiti ništa drugo osim da Srbija prizna Kosmet. Mislim da na to neće pristati niko od naših čelnika. Zbog toga je značajno što se njihovim liderima, a i Međunarodnoj zajednici, sve više ukazuje da je Srbija spremna da zaštiti svoj narod, svetinje i imovinu, ako to ne budu mogle snage KFOR-a koje imaju mandat za to.

Sve češći su i razni „ratni scenariji“. Vojnici izvršavaju političke odluke, ali koliko su takve opcije realne?

– Teško je sada razmišljati o mogućem „ratnom scenariju“, ali treba biti spreman na sve izazove. Mislim da je naša Vojska spremna i na najgore izazove. Međutim, ako snage UN na Kosmetu ne mogu ili neće da postupaju prema svom mandatu, a srpski narod bude ugrožen, šta drugo preostaje nego braniti narod. To me neodoljivo podseća na 1998. ali i 1999. godinu. Pred sličnim izazovima su tada bili i država i naša vojska, ali nismo imali drugu opciju od one kako smo postupili. Ili da se predamo i izgubimo i državu i slobodu. I tada je bilo onih snaga koje su iznutra radile protiv svoje zemlje i Vojske, a to vidim i danas.

Ratne dnevnice

Ima li gorčine kada čitate da su rezervisti iz 1999. u međuvremenu tužili državu zbog neisplaćenih ratnih dnevnica i da je dobar deo njih trenutno na sudu?

– Vlast iz onog vremena je pogrešila prema rezervistima. Oni su se pošteno i dostojanstveno odazvali pozivu države da je brane i branili su je. Država je bila u obavezi da im u duhu važećih pravila isplati primanja koja su im pripadala. Nekima su te naknade isplaćene, nekima nisu. Razumeo sam i ja, a i oni, da država nije uvek bila u mogućnosti da im odmah isplati sva dugovanja, već je to odlagala. Smenjivale su se vlasti i obećanja i sve je u nekom trenutku dostiglo kulminaciju. Mislim da je bilo načina da se za toliko godina reši to pitanje i izbegne nemila situacija. Sada se sve slama na ovoj vlasti koja će morati da ispravlja greške prethodnih.

Heroji nisu zaboravljeni

Da li je Srbija zaboravila svoje heroje?

– To pitanje je staro koliko i Srbija. Zaboravljeni su mnogi borci i heroji, pa će i ovi iz poslednjeg rata. Međutim, važno je da ne treba uvek mešati državu i vlast kada je reč o odnosu prema braniocima otadžbine. Odnos države prema svojim borcima zavisi od vlasti. Ona „dosovska“, ne ponovila se! Bili su to belosvetski mangupi, prevaranti i lopovi kakve svet nije video. Danas je neko drugačije vreme. Došli su neki drugi ljudi koji imaju drugačiji odnos prema svojim ratnicima. Omogućili su da i borci govore istinu o prethodnim ratovima, uvažavaju zasluge u odbrani zemlje, podižu spomenike i ulicama daju imena tih heroja. To je pre 15 godina bilo nezamislivo! Borci i učesnici rata bili su na svaki način sklanjani na stranu i ponižavani. Ali, bez obzira na to, ponovo će naši ljudi, ako zatreba, da se odazovu pozivu da brane zemlju. Uveren sam u to!

Izmeštanje iz Kuršumlije

Kojim se naređenjem ponosite?

– Od nekoliko događaja izdvajam svoju odluku o izmeštanju Osnovnog komandnog mesta Armije sa uređenog komandnog mesta u Kuršumliji, neposredno pre početka bombardovanja. Treća armija, kao Strategijska grupacija, imala je izgrađeno i potpuno opremljeno komandno mesto u Kuršumliji. Objekat komandnog mesta izrađen je u vreme SFRJ i bilo je po standardima sličnim komandnom mestu Vrhovne komande „Karaš“. Raspolagalo je prostorijama i opremom za život i rad Komande Armije u uslovima upotrebe čak i nuklearnog oružja. Objekat je imao autonomno snabdevanje električnom energijom i vodom, zatim regulisano zagrevanje, ventilaciju, instalacije za uređaje veza… Ponosan sam jer sam mojom odlukom spasao od uništenja Komandu Armije i živote nekoliko stotina starešina i sprečio „obezglavljivanje“ Armije, što je agresor upravo i želeo. S obzirom na to da sam takvu odluku doneo uoči početka agresije, rizikovao sam da u prvim satima bombardovanja nemam sigurne veze sa svim jedinicama. Međutim, životi mojih ljudi bili su mi važniji od svega. Ova odluka opredelila je dalji tok izvođenja odbrambene operacije Armije. Važno je znati i da je Komanda Armije, sa jedinicama koje su je obezbeđivale i opsluživale, brojala više od 1.500 ljudi i da je imala više od 1.000 motornih vozila, od kojih preko 200 specijalnih vozila veze. Otežavajuća okolnost bilo je i to što je tek bilo završeno posedanje objekata komandnog mesta u Kuršumliji kada sam naredio da se odmah otpočne sa premeštanjem na drugu lokaciju.

Najteži trenutak – civili bez zaštite

Koji je za Vas bio najteži trenutak u tih 78 dana agresije. Povlačenje sa Kosova ili nešto drugo?

– Bilo je puno teških trenutaka. Skoro svaki dan je imao svoje teške trenutke, jer je za mene svaki gubitak u ljudstvu i tehnici bio težak. Ipak, najteže mi je bilo kada su Vojska i narod s njom počeli da napuštaju Kosmet. Međutim, realizacija Plana izmeštanja jedinica Armije počela je sa problemima jer se KFOR nije pridržavao dogovorenog, zbog toga što su skoro sve jedinice kasnile pa se nije vršila primopredaja teritorije. Već posle drugog dana nastao je haos. Horde terorista i kriminalaca masovno su ulazile na prostor Metohije i kidisale na sve što je srpsko. Pošto nije bilo jedinica KFOR, a naša policija je otišla s prvim jedinicama, srpski narod je ostao potpuno nezaštićen i prepušten na milost teroristima. I jedinice koje su po planu napuštale Kosmet našle su se na meti razularenih bandi. Iz minuta u minut dobijao sam izveštaje o stradanjima naroda i vojnika, a bio sam nemoćan da bilo šta uradim da bi ih zaštitio. Izvestio sam i predsednika Slobodana Miloševića i saopštio mu odluku da prekinem dalje izmeštanje dok se ne uspostavi red i obezbede uslovi za sigurno izmeštanje. To je bilo sve što sam tada mogao da uradim i to mi je veoma teško palo. U tim trenucima sam shvatio da od primene potpisanog Sporazuma neće biti ništa. Pokazalo se da sam bio u pravu.

(Vesti)

KOMENTARI



19 komentara

  1. Velika Metla says:

    Kosovo i Metohija NISU izgubljeni,i ne pravite zamenu teza,Kosovo i Metohija su OKUPIRANI! Nema predaje!

  2. uf says:

    To nije Rus vec juda !

    • Pera says:

      Nije ni Rus ni juda nego jevrejin !

  3. Budi Bog s nama says:

    Koliko tek naših naroda i narodnosti nisu poslušali naređenje da čuvaju bratstvo i jedinstvo kao zenicu oka svoga? E zbog toga smo izgubili što smo imali i još će se gubiti.

    • Jovan Babić says:

      Ovi brozovi iz OZNA-e su još živi!!! Treba primeniti isti metod na njima!!! Oni su streljali posle II Svetskog Rata bez suda!!!

  4. Vesko says:

    Rusija, izuzimajuci Putina i par ljudi je rakla DA unistenju Srbije, oni su direktno odgovorni nasem bioloskom unistenju to je sada SASVIM JASNO i ti ljudi i dalje vladaju Rusijom!! Pokusavaju i dalje da nas vuku za nos, pricaju o medunardnom pravu a ratni zlocinac Sreder je rado viden gost u Rusiji!! Podrzavaju VELEIZDAJNICKE BANDE Srbije, sve dok te bande drze Srbiju u VAZALSKOM odnosu prema Nemackom Rajhu! prodali su nas za evrice od Nemaca i ta podmukla politika je i danas na snazi!! Oruzje treba sada iskljucivo kupovati od Kine, nasi odnosi sa Kinom su u uzletu i imam utisak da su puno iskreniji i neoptereceni kao sa Rusijom cija politika prema nama, izuzev par diplomatskoh intervencija, je SRAMNA. Putin je trebao da odlikuje Jelenu Guskovu a ne tog veleizdajnickog tiranina, zasto je to uradio samo on zna. Vjerovatno jer nas baca na kolena prema Nemackom Rajhu u vazalski polozaj koji mi kao narod niti hocemo niti mozemo da trpimo dugo.

    • Taipova Češma says:

      Šreder ima lični biznis sa Rusima,a šta je sa savetnikom naših najviših državnih organa toni blerom,koga plaćamo svi mi,poreski obveznici Srbije , a znamo njegovu ulogu u vreme zločinačkog bombardovanja naše zemlje od strane terorističke organizacije nato.

  5. petrovgrad says:

    Akademik Guskova je sve objanila po sto puta. Rusi su razbili Hazarsku državu i Hazari nikada se neće predati i nastoje da vrate Rusima. Prvo su se infiltrirali u Boljševike i izveli crvenu revoluciju. Rusija je jedva preživela. Raspadom SSSR razbucali su sve potemcijale ekonomske, vojne, političke. Putin podiže Rusiju iz pepela. Isti put koji smo mi prošli. Jugosi su uništili Srbiju, a potom Crnogorci vodili su svu upravu u Srbiji zajedno sa nacionalnim manjinama. Unazad 7-8 godina Vučić uspeva da nekako usmeri brod državnosti u mirne vode. Milošević je započeo, ali NATO zlikovci i peta kolona ga ometala.

    • Pera says:

      Jel ti stvarno verujes u to sto pises ? Stvarno treba biti poseban i verovati u te luciceve nebuloze o hazarima ! Pa jel znas koliko se placa taj EPP ?

    • Vesko says:

      Jelena je juce rekla jednu 100% istinu. Kaze Srbija je 1999 branila Rusiju! Ona je trebala da dobije taj orden a ne veleizdajnicka banda u Beogradu! A to znaci da je Rusija sve to unovcila trgujuci nama sa Nemcima kojima su dali odrijesene ruke da nas uniste!! Rusija je svojim paktom sa Nemcima bukvalno prizvala NATO agresiju na nas. 100% istina. To traje do danas.

      • Slobodanka says:

        Vesko budi realniji. Sagledaj ekonomske ratove u savremenim uslovima, kako se oni sve vode i koliko je važno u toj disciplini biti pobednik.

  6. sergej says:

    Tooo Velika Metlo samo treba ostati na rezoluciji 1244. i uvući Ruse i Kineze sa ne velikim bazama jer je to jedini način drugi ne postoji i samo se dobro naoružavati i to sa nekonvencionalnim naoružanjem. I kada Šipci dođu u drva to su donatori organa samo su nestali i da vidite onda poštovanja. Staljin je rekao samo je strah večan.

    • Velika Metla says:

      Kakav god bio Staljin je dao po leđima nacistima sa zapada! Oni su te batine zaboravili,i grozničavo traže da im se ponove!

  7. Slobodanka says:

    Nije nam odmogao samo grešnik Černomirdin, nego i medjunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije izrečene 15 maja 1992 godine, a ni na te sankcije Rusija nije uložila veto. Po sveobuhvatnosti i oštrini bile su to najteže kaznene mere koje su UN ikada preduzele protiv jedne zemlje. Kod nas je zbog tih sankcija nastala najduža ikad zabeležena hiperinflacija. Kad su ratne aktivnosti utihnule tokom 1999 godine suočili smo se sa dve teške bede: 1) Ne možemo sami da ratujemo protiv NATO-a ako nam niko ne pruži ozbiljnu vojnu pomoć i 2) Moramo da vodimo računa kako ćemo da radimo i da živimo. Tu hiperinflaciju stalno zaboravljamo jer manje je primetna, od nje se direktno ne krvari i ne umire kao tokom ratnih dejstava, ali bilo je i slučajeva umiranja usled nedostatka lekova i hrane. Teško je merljivo, ali da nije bilo i tih ekonomskih sankcija kakvi bi bili rezultati predsedničkih 24 septembra 2000 godine? Da li bi Koštunica ostvario bolji izborni rezultat od Miloševića i još jedno posebno pitanje: Da li bi se 5-oktobarska revolucija uspešno odvijala? Zatim niko i ne postavlja pitanje: Da je tada 2000-te opstao Milošević šta bi nam tada priredjivao Zapad. Putin je početkom 2007 godine izjavio da "SAD bi morale da budu podložne zakonu i međunarodnom pravu, baš kao i čitav svet. O konfliktima bi morale da pregovaraju, a ne da koriste vojnu silu. Upotreba vojne sile može biti legitimna jedino ukoliko je odobre UN. NATO i EU nisu niti mogu da budu zamena za Ujedinjene nacije. Takva zamena nam ne treba." Ali praktično najznačajniji otpor tome Rusija je mogla da pruži značajan otpor tome tek 2014 godine. U našem slučaju pružila je otpor i ranije jer ne treba zaboraviti da su SAD 2007 godine spremale izmenu postojeće Rezolucije 1244, a nova Rezolucija bila bi još nepovoljnija za nas. Taj vremenski jaz od 2000 pa do 2007 pa zatim do 2014 godine za nas je jako dug. Mi već 20 godina nemamo ni normalnu ni zdravu ekonomsku strategiju opstajanja nego se krpimo nedomaćinski rasprodajom Srbije. ... Nisam pristalica 5 oktobra, osudjujem ga, ali jasno mi je da nas ne bi ostavili na miru sve dok ne ostvare svoju veliku pljačku. Sada imamo grozan rezultat: jedne strane Srbija se svakodnevno rasprodaje, a s druge strane već 20 godina nisu nam dostupni naši resursi na KIM. Naše stanovništvo na KIM smo predali zlikovačkim zverima kao taoce da bi veliki ostatak zvani "krnja Srbija" živeo koliko toliko mirno, ali u stalnoj neizvesnosti koja ubija. Mi i sada imamo jedno veliko mirnodopsko krvarenje. Koliko naših ljudi godišnje napusti ovu državu zbog traženja posla u inostranstvu?

  8. Đorđe says:

    Ja ne mogu da verujeđ dokle će ovom državom da upravljaju debili. Pa zar oni koji su potpisali kumanovski sporazuđ nisu mogli da predpostave da oni neće ništa od tog poštovati i praviti rezerni plan. U opšte sve je tako glupo rađeno bez ikakvog osećaja za državnost. Milošević je bio kreten a ovi danas su totalni idioti koji ni jednu diplođatsku bitku nisu dobili ni jedan korak unapred nisu pomerili život u ovoj državi da ne govorim na kosovu već trče unazad ka propasti.

  9. Milan says:

    Samo ekonomski gledano Srbija niti je imala niti bi ikad imala ni jednu kompaniju koja bi mogla da bude svetski igrač i uspešan učesnik u svetskom ekonomskom ratu. A s druge strane Srbija nije imala takvu vojnu silu da zaštiti ljude, ali ni imovinu i resurse koje je imala. Mi smo manja država i prilično povezana sa drugim ekonomijama te po osnovu te zavisnosti unapred je jasno da smo gubitnik u ekonomskom ratu. ... Gde je onda rešenje-izlaz za nas? 1. Ako sada odjednom vojno ojačamo pobediće nas u ekonomskom ratu. Znači to bi bile bačene pare. Ako vojno ne jačamo onda će neka naša susedna zemlja biti "kolumbija" iz koje će nam samo elegantno demonstrirati vojnu silu da bi takvom pretnjom od domaće vlade iznudili još neko potapanje Srbije. Za nas je pretnja i američka vojna baza u Rumuniji u Deveselu, jer rekli su da je uvode zbog Irana, svi sumnjaju da je tu zbog Rusije, ali odatle prete i Srbiji. Pored svega ostalog na toj tački SAD čuva "Zapadni Balkan" samo za sebe. Baza je udaljena 30-tak km severno od Dunava i stotinak km od granice sa Srbijom. Pogledajte dobro smišljen redosled poteza. Dana 26.03.1998. godine pored ostalih podunavskih zemalja DODATNI PROTOKOL UZ KONVENCIJU O REŽIMU PLOVIDBE NA DUNAVU pored ostalih podunavskih zemalja potpisala je i Ruska federacija, a vojna agresija na SR Jugoslaviju otpočela je godinu dana kasnije. Geografi, molim Vas objasnite mi kako je Rusija postala podunavska zemlja? Koja je svrha uključivanja Rusije u ovu konvenciju? Da onemoguće Rusiju da njena Crnomorska flota pruži nama vojnu pomoć preko Dunava kao u prvom svetskom ratu. To nam govori da sugurno su planirali napad na SR Jugoslaviju 1997 godine, a moguće je i ranije. Vojnim jačanjem Rusije ta pretnja je neko vreme izgledala manja, ali izlaskom SAD iz Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i malog dometa pretnja za nas sa tog mesta opet raste. Ako bi mi sad zbog toga nabavili S-300 onda bi nas odmah snažno ekonomski davili, a dave nas i ovako ali nešto sporije.

  10. Milan says:

    NIS_Naftagas promet bio je naša moćna kompanija. Mi smo nekad bili socijalistička zemlja ali naša ekonomija je bila drugačijeg tipa od "varšavljanki" i više smo poznavali zapadnu kapitalističku ekonomiju. Sada je ispalo da mi ne bi znali sami da reformišemo takvu firmu nego kadrovi iz Rusije, iz države tvrdog socijalizma" to znaju i umeju puno bolje od nas da urade. A tek na jugu ima šta da se vidi. Vesli Klark već vodi ugljenokope, a "siromaško" Soroš da li će dovoljno poživeti da preuzme i Trepču. Da smo nekim čudom sačuvali NIS-Naftagas ta reformisana firma delom svojih prihoda bila bi jedan od motora našeg ekonomskog oporavka. Ovako zahvalni smo ako nam nešto pruže. A od imperijalista sa juga nećemo dobiti ni šipak, ni truo šipak. ... Ovo sve ostalo što je rasprodato u čijim je rukama? Većina banaka nisu naše, a nemamo ni poštenu analizu koliko je firmi u rukama stranih kapitalista. Tako izgleda da smo sve više podstanari i stranci u navodno sopstvenoj zemlji, da glumatamo državu. Pa sad budi patriota. Sve dosad uobičajene moralne norme se iskrivljuju i obezvredjuju. ... Npr. za koga zapravo rade "entuzijasti" iz kompanije "Dunav minerals" koji vredno istražuju rudno blago po Srbiji? Oni tako sami sebe predstavljaju da su "entuzijasti". Rade navodno sa kanadskim kapitalom i kome predaju rezultate svojih istraživanja? Nema u tome entuzijazma, nego ovo najviše liči na pretresanje robinje Srbijice sa ciljem da bude maksimalno opljačkana. ... Elektroprivreda Srbije (EPS) još u julu 2016 godine angažovala je Energoprojekt Entel i Ekonomski institut da procene imovinu te velike kompanije, ona obuhvata i rudnike i sve elektrane. Procena te imovine je jedan od zahteva EU, a svetski poznati ubica MMF tražio je i restruktuiranje. Znači čiste izuzetno veliku kompaniju od ljudskih viškova pa se logično nameće pitanje ko će biti kupac-kupci EPS-a. Tadašnji premijer Stradije Vučić rekao je da je EPS najvrednije državno preduzeće i da će verovatno biti prodat manjinski udeo u toj kompaniji. A na kraju šta će stvarno uslediti? Ćik mu veruj.

  11. Milan says:

    Znači nama preostaje za preživljavanje samo ono što imperijaliste ne zanima: a to su šrafcigeri, lopate, ašovi, plugovi itd. Pitanje je dokle će i to trajati jer mi nemamo ni zakon o zabrani prodaje obradivog poljorivrednog zemljišta strancima kao što ima Madjarska. Da ne navodim sve naše belaje, samo da kažem rešenje je u TriLepu. Nije greška u pisanju, nego znate ono naše " ... u tri lepe". Evo šta se dešava u Trilešu i gde se on sve prostire. EU je sve više pogodjena ekonomskim ratom koji pokreće Tramp. EU će biti pogodjena i zbog izlaska SAD iz Sporazuma o raketama SRM dometa te nači će se i u sukobu sa svojim NATO-om. EU ima sve više raznih drugih problema. Zatim trgovinskim ratom i ratom sankcijama SAD će odvesti sam sebe u samoizolaciju. Trpeće i drugi veliki akteri kao Rusija, Kina, Iran, itd. Trpeće i manji akteri koji mogu biti pogodjeni novim ratovima. Veština je da što manje privlačimo Trilep da se šećka po našem dvorištu. A kad se razni "trilepanci" iscrpe u svojim sukobima tek onda ćemo moći da se zapravo podignemo. Dotle je velika umetnost samo preživeti. ... Lopovisti-imperijalisti se žure sa našim priznanjem nezavisnog Kosova, a posle toga nestale bi i prepreke za usisavanje Srbije u NATO. Da li osećaju da gube snagu, da li se pribojavaju promene odnosa snaga na ovoj teritoriji? Više se boje kako će izgledati EU, a već imaju plan kako će ona izgledati u budućnosti, i za razliku od dosad ona će postati slaba poluga za pritisak na Srbiju. Priznanje Kosova ne smemo da dozvolimo, a ne smemo da dozvolimo ni prodaju EPS-a, itd. Patriotizam ipak ima smisla i ima prostora gde bi mogao da deluje. S naše strane svakojako blejanje nije poželjno, a tome jesmo skloni.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *