Ово је интервју Ратка Дмитровића који је Милорад Пуповац забранио!

Ovo je intervju Ratka Dmitrovića koji je Milorad Pupovac zabranio!

24 avgusta 2016

345454767Srpsko privredno društvo Privrednik, osnovano pre više od 100 godina u Zagrebu, obnovljeno je, i danas, uz ostalo, ima i svoje medije. Uz portal Privrednik ima i mesečni dodatak koji objavljuje nedeljnik “Novosti” glasilo Srpskog nacionalnog vijeća, iz Zagreba. Prema međusobnom dogovoru uređivačka politika spomenutog dodatka potpuno je slobodna, Novosti su tu samo da pomognu kako bi informacije Privrednika dospele na što više adresa, ali…Prema informacijama čitalaca Intermagazina iz Zagreba, urednik Novosti, izvesni Nikola Bajto, odbio je da primi dodatak Privrednika kada je u njemu pročitao intervju sa Dmitrovićem. Naši izvori se slažu da Bajto to nije mogao da uradi sam, odnosno bez konsultacija sa Miloradom Pupovcem, prvim čovekom SNV i neformalnim vođom Srba iz Hrvatske.

Objavljujemo integralnu verziju tog intervjua, a vi sami ocenite zbog čega je zabranjen taj po našem sudu izuzetno značajan intervju.

Za Ratka Dmitrovića, glavnog urednika uglednih beogradskih Večernjih novosti i generalnog direktora Kompanije Novosti, inače Srbina iz Hrvatske, rođenog na Baniji, u selu Komogovina, čiji su novinarski počeci vezani za Sisak i Zagreb kojeg je napustio 1991. godine, može se sa sigurnošću reći da je kroz cijelo vrijeme recentnih dramatičnih srpsko-hrvatskih odnosa ostao dosljedan, ustrajan i čvrst u svojim stavovima o položaju srpske zajednice u Hrvatskoj kao i o odnosu Srba i Hrvata u Hrvatskoj i općenito na prostoru bivše Jugoslavije. Mnogima njegovi stavovi nisu po volji, ali u svijetu bezličnosti i krhkosti stavova, dosljednost se pokazuje kao zavidna vrlina jer očito nije pokolebana ozbiljnim protuargumentima.
Pretpostavljam da je Vaš naglašeni interes za probleme srpske zajednice u Hrvatskoj određen Vašim porijeklom. Naime, rođeni ste u Hrvatskoj i u njoj ste proveli mladost.

Živeo sam 32 godine u Hrvatskoj, tamo je moj zavičaj, tragovi detinjstva i mladosti, tamo su grobovi mojih predaka, tu sam, najpre u krugu porodice a onda i u društvu, formiran kao čovek i bilo bi neprirodno da sam odlaskom iz Hrvatske navukao debelu zavesu prema tom prostoru, da me se on uopšte ne tiče. Tim pre što sam od svoje rane mladosti imao potrebu da pratim politiku i kulturu, dve oblasti iz kojih je izašlo sve ono što smo kasnije proživeli i još proživljavamo. Pratim događanja u Bosni, Crnoj Gori, Makedoniji… pa kako ne bih u Hrvatskoj.

Kakve su danas Vaše veze sa zavičajem?

Retko dolazim u Komogovinu. Naravno, i dalje mi znače lipa, orah, dud, jabuka pod kojom sam rastao, bunar, česma u centru moje Komogovine, ali sve to ima pun značaj jedino sa ljudima, a njih tamo više nema. Ostalo je nešto starčadi koja čeka poslednje putovanje, poneki mlađi čovek koji jedva preživljava i to je sve. Nema onih sa kojima sam odrastao; Čede, Anđelka, Ljubana, Zdravka, Miloša… Prostor čini priroda ali ona nema punu lepotu bez ljudi u njoj.

Hoće li se izbjegli Srbi vratiti u Hrvatsku?

Bojim se da je ta priča okončana. Nema više ko da se vrati. Mnogi su umrli ili se rasuli širom sveta, jedan deo je u Srbiji i Republici Srpskoj, žive nove, drugačije živote i nemaju nameru da se vraćaju tamo gde ih više ne žele. Oni koji su se vratili osetili su istu netrpeljivost, čak i mržnju stare sredine, kao i početkom devedesetih. Hrvatska je većinski na stavu da je kao država dobro prošla jer je «lakša» za 450.000 svojih građana srpske nacionalnosti. Dugoročno, to nije dobro za Hrvatsku, ali ako većina Hrvata misli tako, a zaista tako misli, pokazale su to i brojne ankete, onda mi tu ništa ne možemo.

Posljednjih godina u Hrvatskoj je ponovno oživjela atmosfera netrpeljivosti i mržnje prema srpskoj zajednici.

Ako poznajemo osnove istorije odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj, još od kraja 19. veka, na ovamo, onda ta mržnja ne predstavlja iznenađenje. Ona se pojavljuje, pa povlači, čeka trenutak, eksplodira, opet se smiri ali je živa, neuništiva, zasnovana na postavci da su Srbi remetilački faktor svake hrvatske zajednice, autonomije, države… odnosno, da Hrvatima nema napretka, blagostanja sve dok su Srbi među njima. Od vremena Stačevića, preko Franka, ustaškog pokreta, Drugog svetskog rata, Maspoka, i na kraju perioda osamostaljenja Hrvatske, ova postavka dobija samo drugačije forme, okolnosti je oblikuju ali je suštinski sve isto. Čak i kad u Hrvatskoj više ne bude živeo ni jedan Srbin, kad tamo ne bude ni jednog traga, spomenika, znamena postojanja Srba, mržnja prema Srbima će se održavati kao neka vrsta prijatnog sećanja. Zašto je to tako? Zato što je hrvatska državotvorna ideja neraskidivo vezana sa antisrpstvom.

U jeku loših srpsko-hrvatskih odnosa, nedavno je između predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i premijera Srbije Aleksandra Vučića potpisana Deklaracija o unapređenju odnosa dvije zemlje.

Svaki razgovor na ovom nivou je dragocen. Ali, bilo ih je i ranije, i značajnijih i glasnije najavljenih, promovisanih… pa se ništa nije promenilo. Koliko sam upoznat Vučić je skoro ispunio sve što je dogovoreno u Tavankutu, ali nisam čuo da je urađeno nešto od onoga što je predsednica Hrvatske obećala.

Jesu li Srbi iz Hrvatske žrtve međudržavnih odnosa Srbije i Hrvatske?

U značajnoj meri. Pre svega se to odnosi na period nakon poslednjeg rata kada je Srbija, iz meni potpuno neshvatljivih razlog, ćutala na sve ono što je Hrvatska uradila Srbima iz Hrvatske. Dakle, otimanje imovine, stare devizne štednje, odbijanje da se vrati stanarsko pravo, kao što je urađeno u svim ostalim republikama bivše Jugoslavije, pa izostanak nadoknade uništene imovine, ometanje povratka, hapšenje ljudi po tajnim poternicama… na sve to Srbija nije reagovala službeno, a bogami ni neslužbeno. Zašto? Zaista nemam valjan, logičan odgovor. A on, siguran sam, postoji. E to što mi ne znamo, objašnjava mnoge nelogičnosti.

Ipak, činjenica je da Srbija tokom posljednje dvije decenija nije pokazala pretjeranu brigu za položaj srpske zajednice u Hrvatskoj.

Srbi iz Hrvatske izgubili su sve, oni su najveći gubitnici poslednjeg rata. Srbija njihovom nesrećom nije dobila ništa. Hrvatska će u vremenu pred nama shvatiti da od proterivanja Srba ima samo intimno zadovoljstvo jednog dela svog stanovništva, a sve ostalo je gubitak: geostrateški, privredni, naučni, kulturni… Da li je u ovoj priči bilo nekakve nagodbe između Beograda i Zagreba? Nisam siguran, pre svega zbog one konstatacije da Srbija nije ništa dobila. Nagodba uvek podrazumeva nekakav dobitak i na jednoj i na drugoj strani.

Često se koristi termin «politika pomirenja i dobrosusjedskih odnosa na Balkanu». Hoće li se desiti pomirenje Srba i Hrvata i što je potrebno za to pomirenje?

Nije se desilo niti će se desiti. Mi, Srbi i Hrvati, moramo da naviknemo sebe da živimo na nivou makar minimuma uzajamnog poštovanja. Više od toga, nažalost, nije moguće. Ono što se dogodilo u prošlosti biće večita prepreka za apsolutno pomirenje, posebno kad jedna strana, hrvatska, te događaje minimalizuje, obesmišljava, zamenjuje predznake. Ko danas u Hrvatskoj sme da spomene da je tzv. hrvatski antifašizam ustvari antifašizam Srba iz Hrvatske. Hrvatska je ustavno utemeljena na antifašizmu, ali čijem. Sve partizanske jedinice na prostoru Hrvatske bile su sastavljene od Srba u procentu između 85 i 95 odsto, neke i 100 odsto i tako je bilo do kapitulacije Italije. Zašto je u Hrvatskoj zabranjeno da se o tome govori? Svako spominjanje Srba i Srbije, kod većine Hrvata izaziva negativnu reakciju i to unazad najmanje 130 godina. Šta je, na primer, motivisalo Antu Starčevića na onoliku mržnju prema Srbima. Čime su tadašnji Srbi unutar Austro-Ugarske monarhije zaslužili tu mržnju? Na stranu što je Starčevićeva majka bila čista Srpkinja. Dakle, mržnja koju ogroman broj Hrvata gaji prema Srbima suštinski je iracionalna, ali bi psihološki mogla da se tumači prokletstvom malih razlika, odnosno posledicom konvertitstva u verskom i nacionalnom smislu, a nema veće mržnje od one kod konvertita ove vrste.

Nedavno ste se javno sukobili s Nezavisnim udruženjem novinara Srbije (NUNS) čije ste članove opisali kao «kroatofile», a s druge strane jedan dio kolega Vas naziva ratnohuškačkim novinarom devedesetih.

NUNS je nastao na pobuni jednog dela novinara u Srbiji kojima je, uz ostalo, najviše smetala srpska retorika prema Hrvatskoj. Tražili su da se ne upotrebljavaju termini ustaše i ustaška vojska, tvrdili da izveštaji o ubijanju Srba u Hrvatskoj nisu tačni, da je to laž, Miloševićeva propaganda, huškanje. Suštinski, ogromna većina njih pojma nije imala o situaciji u Hrvatskoj, a mozgovi su im odavno bili postavljeni na komunističkom učenju da je svaki nacionalizam opasan, ali je srpski daleko najopasniji. Tako je i danas. Ja sam svedok njihovih radnji iz tog perioda, ništa nisam zaboravio, ni njihovo ni svoje pisanje. A da li sam nekoga «huškao»? Jesam, sve one koji su, na primer, gledali kada sam na RTS-u govorio da je u Gospiću ubijeno nekoliko desetina Srba (ispostavilo se 170), ali tu se postavlja pitanje da li je trebalo da ćutim. Znam da je ta informacija kod mnogih Srba proizvela strašnu reakciju ali opet pitam: Da li je trebalo da ćutim, imajući u vidu takve reakcije. Nikada niko, od nunsovaca do sličnih, nije našao jedan dokaz da je Ratko Dmitrović lagao. A to što je istina koju sam saopštavao i na njoj insistirao, sama po sebi bila strašna, nije moj problem. To ću raditi i ubuduće.

Vjerujete li u zajednički život Srba i Hrvata?

Iskreno, ne. Ovde naravno ne mislim na pojedinačne slučajeve, prijateljstva (lično, imam nekoliko Hrvata izuzetnih prijatelja) ili brakove, već na global. Srbi u Hrvatskoj će izumreti, asimilovati se i Hrvati neće imati sa kim da ostvare tu vrstu zajedničkog života. Mržnja ove vrste biće usmerena na Srbiju i Republiku Srpsku, aktiviraće se povremeno, u predizbornim kampanjama, u nadgornjavanju u hrvatstvu, ali vreme će eliminisati mogućnost zajedničkog života. Voleo bih, naravno, da grešim, ali…

Obilježavamo još jednu godišnjicu Oluje koja dijeli i slama. Srbi tuguju, Hrvati slave.

Olujom je Hrvatska očišćena od Srba. Zato je Oluja značajna za ogromnu većinu Hrvata i samu hrvatsku državu. Ja to razumem i ne očekujem drugačiji hrvatski stav. Sa druge strane Oluja je velika nesreća Srba iz Hrvatske. Da li je mogla da se izbegne, spreči? Možda, ali mnogo ranije, na samom početku devedesetih, ali to je priča za mnogo širi prostor.

Ipak, pored nenaklonjene političke i društvene klime, Srbi u Hrvatskoj uspjeli su tokom protekle dvije decenije oživjeti srpske institucije putem kojih se nastoji sačuvati identitet i poboljšati stanje zajednice.

U Hrvatskoj smo svedoci procesa strašne asimilacije Srba. Ti ljudi, cele porodice, menjaju imena, prezimena, versku pripadnost, odriču se porodične tradicije, nacionalne istorije i kulture… sve u nadi da će na taj način poboljšati svoj društveni status, egzistenciju. To je strašno. Ko se, primera radi, danas u Hrvatskoj u javnom životu deklariše kao Srbin, a da nije političar. Znači li da među sadašnjim muzičarima, glumcima, piscima, novinarima nema Srba po rođenju i poreklu? Ne, ima ih, ali strahuju da se izjasne kao Srbi, jer su svesni šta ih u tom slučaju čeka, i njih i njihovu decu, cele porodice.

Takvo stanje može da se menja samo snažnim delovanjem srpskih kulturnih institucija i medija uz, naravno, svesrdnu pomoć hrvatskih i srpskih političara u Hrvatskoj, ali i onih iz Srbije. U tom smislu nisu mi baš jasna ponašanja nekih pojedinaca i medija, i tamo i ovamo, ali… nadam se promenama i na tom planu.

Jedna od oživljenih srpskih institucija jeste i Srpsko privredno društvo «Privrednik» s bogatom humanitarnom tradicijom stipendiranja učenika i studenata srpske nacionalnosti još iz vremena Vladimira Matijevića. Međutim zbog društveno-političkih okolnosti, ali i slabog odaziva istaknutih srpskih političara, intelektualaca i poduzetnika, humanitarno djelovanje «Privrednika» postaje vrlo upitno. Zašto smo jednu takvu važnu djelatnost za opstanak srpske zajednice doveli u pitanje?

Poštovanje tradicija Srbima nije jača strana. «Privrednik» je dodatno u teškoj situaciji zbog svog srpskog prefiksa i odnosa Hrvatske prema svemu što nosi taj prefiks. Tu se, uprkos svemu, mora pokazati veća volja, energija, možda istražiti mogućnost da se «Privrednik» delimično dislocira na prostor Republike Srpske i Srbije, naravno sa težištem u Hrvatskoj, da se angažuju i ljudi sa velikim društvenim uticajem, bogati ljudi, nacionalno svesni, a istovremeno spremni da u celoj ovoj priči sarađuju sa hrvatskom državom.

U Srbiji i svijetu živi velik broj uspješnih Srba iz Hrvatske. Mogu li oni konkretnije pomoći razvoj svog zavičaja?

Apsolutno, ali ti ljudi imaju ukorenjen strah od moguće reakcije hrvatske države. Niko od Srba nije apriori protiv Hrvatske, protiv Hrvata kao naroda, to su gluposti, ali Srbi iz Hrvatske imaju problem sa svakom hrvatskom državom. Ona prva NDH ih je uništavala fizički, provodila genocid nad njima, ova druga, napravljena početkom devedesetih, postavila se prema Srbima krajnje neprijateljski, retorikom, delima, napadom na njihovu kulturu, pismo, tradiciju, tražeći (daleko pre rata) od Srba da potpisuju izjavu o lojalnosti hrvatskoj državi, a isto je tražio i Pavelić 1941. godine. Dakle, Srbi se plaše da ulažu u Hrvatsku jer imaju strašna iskustva sa tom državom.

Koje su srpske greške i stranputice?

Naivnost je osnovna srpska greška. Tu su još nedostatak planiranja, nedoslednost, izostanak ciljeva, političke konstante. Srbi, primera radi, jesu stvorili Jugoslaviju, svojom kolosalnom ulogom u Prvom svetskom ratu, ali jugoslovenska ideja nije izvorno srpska već hrvatska ideja. A onda kad su tu državu stvorili Srbi su se najčvršće vezali za Jugoslaviju iako im ona, dugoročno gledano, ništa dobroga nije donela. Na kraju su Srbi branili Jugoslaviju i onda kada su je svi drugi napustili. I danas imate određen broj Srba koji će pozitivno oceniti Tita i njegov režim, a taj režim je samo Srbiji utrapio dve autonomne pokrajine, Hrvatskoj ni jednu, a bilo je istorijskog i političkog osnova za najmanje tri (Dalmacija, Istra, Krajina, pa i Slavonija) dok će na drugoj strani malo ko u Hrvatskoj kazati jednu lepu reč za Tita i Jugoslaviju, a jedino su Hrvati kao narod profitirali od komunizma. Jedino je Hrvatima komunizam doneo nešto dobro: državu na kraju krajeva, hiljadu kilometara jadranske obale, priključio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj, stvorio pretpostavke da se uradi ono što je urađeno 1991. godine.

(za Privrednik razgovaralaPaulina Arbutina)

(priredio Intermagazin)

KOMENTARI



34 komentara

  1. Laki says:

    Svi mi koji smo malo stariji, vrlo dobro znamo ko je Milorad Pupovac!

    • joca says:

      a mi stariji znamo i ko je Dmitrović.

      • Panta says:

        A ko je Dmitrovic? Hajde nas prosvetli, bar mene koji o tom čoveku znam zaista mnogo.

      • obren says:

        A MI SRBI IZ SUMADIJE ZNAMO KO STE VI OBOICA - VI I VASI U 1 SVETSKOM RATU STE NAM PUCALI NA RODITELJE NA CERU U 2 RATU STE SE OKOMUNISTILI I NISTE METAK USPALILI NA JASENOVAC VEC NA SUMADISKE DOMACINE. VECINA UDBASA I OFICIRA JNA JE BILA OD VAS SASTAVLJENA , ZENILI STE NAJBOLJE DEVOJKE IMALI NAJBOLJE STANOVE I LETOVALISTA I UVEK BILI IZDAJNICI GNJIDE I JAJARE POLTRONI, JANSA VAS PROTERO SA 30 LOVACA A DECU VOJNIKE VAM PREKO AUSTRIJE GOLE RODITELJI VRACALI JEL STE POBEGLI KO OFICIRI ODMAH STE STALI NA STRANU ARKANA PROTIV SVOJIH KOMSIJA SA KOJIMA STE ISLI U SKOLU U VOJSKU ZENILI SE I PROVODILI. SA ARKANOM STE BILI U OKRUZENJU KOJE VAM ODGOVARA PLJACKALI KOMSIJE DOTERAVALI I KRALI TRAKTORE STOKU SIFONJERE I PRIKOLICE,---TO STE RADILI I 45 GODINE AL SUMADISKOM SELJAKU KOJEG STE ZVALI CETNIK A SAD KRALI KOMSIJI KOJEG ZOVETE USTASA.,,JEL VAM TAKO LAKSE DA KAZETE UKRAO SAM USTASI A NE UKRAO SAM KOMSIJI. GDE DA SE VRATITE KOD KOMSIJE KOIM STE OPLJACKALI MEHANIZACIJU STALE I AMBARE. SAD STE NAKUPOVALI DIPLOME I VECINA JE NA BUDZETU GLASA RADIKALE A ZA VAS JE PALMA OSLOBODILAC VUKOVARSKE BANKE I OSJECKOG SDK DOMACIN --SIKTER BANDO

  2. Svetozar says:

    Bravo Ratko, treba im sve u brk reći! Nema prijateljstva sa ustašama-fašistima! Ratka Dmitrovića za ministra!

  3. Kulak says:

    Srbija je poslije ratova devedesetih ostala višenacionalna država i multikonfesionalna država, a Hrvatska je etnički očišćena. Dugoročno, Hrvatska će kao etnički čistač biti gubitnik, a Srbija dobitnik jer je etničko čišćenje anticivilizacijsko i gubitničko.

  4. Ivan says:

    Mi Srbi u Zagrebu, vrlo dobro znamo tko je Milorad Pupovac! Mi ga ne želimo. Njega je doveo Tuđman i tu se zadržao sve do danas.

    • vlada says:

      Ivane,reci mi da li postoji pritisak na vas da promenite veroispovest ?

      • Bajurina says:

        Pritsak vrsimo samo na Srpkinje ,tri puta tjedno hahahahahah

        • n.n says: says:

          Bajurina natakne te slonova karina.

        • Svetislav says:

          @bajacpajadž... Hahaha...Ti Srbkinju možeš samo da sanjaš, ali vaše kurvatice dolaze autobusima masovno kod nas u Beograd i Srbiju da osete pravu "batinu", jer ih ne zadovoljava kurvatski crvić!

      • zrle says:

        @ Vlada...bratko ja imam 35 dina....ne sjećam se kad sam upoznao Srbina zadnji put u ZG...nema nas pa nemaju kome radit pritisak @ Ivan...bratko javi se :)

    • zrle says:

      @Ivan...pozdrav brate Srbine iz Zg....ja sam mislio da sam jedini :)

  5. vlada says:

    Da ali koren svega se nalazi u menjanju vere,Srbi vojnici su dobijali zemlju i oruzje i branili monarhiju od turskih upada,deo Srba to nije hteo,siromastvo je bilo odlican poligon za misionarenje katolickih fratara,bilo je potrebno svega pedesetak godina za prve vidljive rezultate jer je do prvog ubijanja Srba doslo u Perusicu 1902 god.,a o ubijanju i to masovnom 1914 ne ttreba ni govoriti,sve ostalo se zna.

  6. Lajla says:

    Hrvatima su preko katolicke crkve oblikovali svest da Srbe treba ubiti,proterati i ostatak pokatoliciti.A dobro se zna da je od njih Vatikan napravio udarnu pesnicu prema pravoslavlju,jer se Srbe smatra za male Ruse,domba na putu za osvajanje Rusije.Vatikan je vojna osvajacka drzava najbogatija na svetu i nece se smiriti dok je Rusi ne sravne sa zemljom,naravno u toj igri su i protetanti drugo plucno krilo.Mi Srbi iz Hrvatske smo samo kolateralna steta za velike ciljeve,otuda mlaka reagovanja od istoka i zapada na nasu golgotu,a to se oseca i u Srbiji.Dok god se veliki ne pohvataju za guse sa malima se igraju jedni i drugi,imamo to u istoriji,ne nismo naivni amo zivi u zemlju ne mozemo i otuda nasa borba i stradanje za bioloski opstanak.Eto i Srbija je napadnuta oteta joj je teritorija KiM i sta moze,nista osim da se vanjska politika svodi na kmecanje.Srbija je mala i slaba drzava da se bori za svoj suverenitet i svoj narod gde god on bio,mora se prikloniti jednom carstvu ili ce nestati.E sad dali cemo stati uz pravoslavlje ili cemo zajedno sa nasim koljacima na Rusiju? Vreme ce pokzati,

    • Bajurina says:

      90% Albanaca na Kosovu a vi bi vladali tamo ajde saberi se

      • n.n says: says:

        Ali bit ce puno manje i njih i vas uskoro.

    • Pastrovic says:

      Sve pohvale za ove rijeci. I tebi, i Ratku. I samo da kazem da postoji ratni dnevnik Dusana Glavasa pod nazivom "Moja Krajina" koji je zbilja vrijedan i paznje i postovanja.

    • Robert Wronsky says:

      Ti si tipičan primjer ispranog mozga, naućen da mrziš i truješ okolinu kao što su i tebe otrovali. Ma koga to Hrvati mrze, koga to mrzi Katolička crkva, crkva koja širi mir i pomaže siromašnima i nemoćnima? Tko želi mijenjati granice, tko želi veliku Srbiju? Na žalost, nisi usamljen, puno je tvojih istomišljenika u Srbiji. Opet zveckate oružjem, širite ratnu propagandu, Ravnogorci se vozikaju autobusima sa kokardama, pjevaju spremte se spremte.. Probajte, na vama je. Samo razmislite, nova Oluja se tada neće zaustaviti na Banjaluci.

  7. Marko says:

    Pratim Ratka od "Razgovora s povodom", pa preko Argumenta, Vesti, Pecata i sad Novosti, uvek mu je svaka bila na mestu i pogadjao je u sustinu. Njega bi trebalo poslati u Zagreb kao ambasadora. Covek se ne plasi i sme da kaze svima sve. Pozdrav Ratku i sve najbolje mu zelim

  8. Jagoda says:

    Postovani gospodine Dmitrovicu, molim vas ako mozete da objavite tekst ili da date intervju u kome cete da kazete istinu i svima nama otkrijete ko je Milorad Pupovac i ko je Miodrag Linta. To su dva coveka koja samovoljno predstavljaju Srbe i za to uzimaju ogroman novac. Srdacan pozdrav

  9. Dragan says:

    Ove Ratkove riječi mogu razumjeti samo Srbi iz Hrvatske. Nažalost braća u Srbiji su godinama lažno ili nikako informirani od srpskih valasti o položaju Srba u Hrvatskoj. Ovom čovjeku treba zavaliti što svojim pisanjem upoznaje srpski narod i šire o položaju Srba u Hrvatskoj, kojima i on propada. Svaka mu čast.

  10. Robert Wronsky says:

    Stidite se vi ratohuskaci koji stalno stvarate razdor izmedju ova dva naroda. Primjer je I Ratko koji jednostrano pise i ne zeli spomenuti stvarne razloge neslaganja ove dvije nacije. Kada bi smo izolirali ovakve nerealne novinare I ostale zeljne rata i krvi, odnosi normalnih ljudi sa jedne i druge strane koji su zaista neoptereceni nacionalizmom, koji se medjusobno uvazavaju a kojih je sigurno vecina, postali bi primjer i ostalima koji sada nasjedaju na ovu prezentaciju osobnih frustacija i bolesne meznje.

    • vlada says:

      Ti sto volis rusko prezime,pa nije blesav pa da izgubi glavu,pa vi ste jaki u odnosu na starce zene i decu,vi jos stvarno mislite da ste tu vasu Oluju sami izveli,pa hajde logiko moja,sto to ne uradiste93 ili 94,pola te vojske se povuklo jer je onaj slepac odbio plan po kojem bi fakticki Krajina bila drzava u drzavi,cak je i Djindjic govorio Milisevic da nasa avijacija te,95 treba da sravni vase tenkove,Milosevic je popizdeo zbog glupog Milana Babica !

    • Stiv says:

      Roberte, hajde, leba ti, navedi prave razloge "nesporazuma" Srba i Hrvata. Ali, kreni od Starčevića, druga polovina 19. veka, pa preko Josipa Franka. Bez toga je sve neozbiljno. I nemoj da lupaš gluposti.

  11. milojko says:

    Nema Ljubana,nema Miloša, nema Čeda,Zdravka itd...Normalno da ih nema i ne treba da ih bude, kada su ubijali,palili i radili razna zlodjela kao i njihovi očevi, svojim susjedima hrvatske nacionalnosti.Da je Domitrović pošten čovjek, ostao bi u Hrvatskoj, kao i bezbroj pravoslavaca koji su se borili protiv ideja koje predmnetni i sada zastupa.

    • Stiv says:

      Ludi Milojko, tebe je za žaliti, jer ti je puna glava laži i mržnje. Ne spominjite vi Hrvati ubijanje, po tome ste eksperti, naročito nad nejači.

      • milojko says:

        Dragi Stevo ne laprdaj gluposti!Ludi Milojko nije zadojen mržnjom, već ti prezentira istinu, koju ti i slični tebi odbacujete po svaku cenu.Sva sreća da je takovih budala, a na teritoriju koju su držali pobunjeni Vlasi bilo ih 99,9 posto tokom rata u Hrvatskoj.Zato vas je i odjebao Slobo.

  12. Portopranco says:

    Ratko Dmitrović je rekao potpunu istinu. Niko sa zdravim razumom ove njegove odgovore na pitanja ne bi zabranio, cenzurisao ili odbio objaviti jer je sve što je rekao tačno.Srbi u Hrvatskoj su se čak i u vrijeme Jugoslavije prilično nevoljko izjašnjavali kao Srbi, osobito oni koji su se bavili kulturom, naukom ili sportom. Tu i nije toliki problem hrvatska vlast jer su zakoni barem formalno isti za sve, već činjenica da je veliki dio hrvatskog naroda izrazito srbofoban i neprijateljski raspoložen prema Srbima. U takvoj atmosferi teško je u Hrvatskoj biti Srbin i izjašnjavati se kao Srbin. Glavni kreator takvih stavova decenijama je vrh katoličke crkve u Hrvatskoj, jer su im Srbi očito smetali u namjere da ostvare svoje nacionalističke projekte.Srbi su ranije u Hrvatskoj izlaz iz takve neprijatne atmosfere nalazili u tzv. JUGOSLAVENSTVU, a poslije nasilnog razbijanja Jugoslavije u čemu je glavnu ulogu odigrao hrvatski nacionalizam, preostao im je odlazak u Srbiju, Republiku Srpsku, Crnu Goru, Rusiju ili na Zapad, a oni malobrojni koji su ostali (uglavnom starci) izloženi su perfidnoj asimilaciji i nestanku. Prostor nastao progonom Srba iz Hrvatske popunit će balkanski narodi sa velikim natalitetom, dakle Albanci i bosanski muslimani kojih je u Hrvatskoj sa svakim popisom stanovništva sve više i više, a Srba sve manje i manje. Tako će se etnička slika Hrvatske u nadolazećem vremenu drastično izmijeniti, jer Hrvati kao nacija doživljavaju demografski slom, pa će se neke druge nacije, a ne Hrvati i Srbi raširiti na tom prostoru.

  13. LILIT says:

    Odlična priča ali nije došla kod svih. Kada bi svi radili posao kao gsn Dmitrović narod bo bio DOBRO, MA ODLIČNO obavešten o svim događinja kod i oko nas!

  14. Harry Neron says:

    Prekodrinski srbi ste kolateralna šteta rusko engleske politike prema germanima od pada Otomanije naovamo. Uvek kada je bio germanski uticaj ojačan na teritorije nekadašnje SFRJ zapadno od Drine uvek ste bili prekodrinski srbi podignuti na bunu proti germana iz takvog ili onakvog, stvarnog ili, ponajviše puta, izmišljenog razloga. i naravno to se događa još danas. Politika se u polsednjih 200 goidna nije skoro ništa promenila šro se tiče relacija germana napram rusa i engleza, i jedni i drugi se boje germana ko đavola i nekako ne dozvoljavaju da se germani bilo kojim kopnenim pravcem povežu sa bliskim istokom. To je i razlog zašto, odakle i radi kojeg razloga svi ti savetnici Vučića i njegove posete pojedinih država. Ali sa brexitom se i te stvari ozbiljno menjaju i ne biti izneneađen ako bi ovaj ne EU dovjac ( rusi, englezi) ponovo aktivirao crnnu ruku da bi barem smanjio ako ne i netralisao uticaj germana na tu teritoriju i uspostavu germanskog kopnenoeg koridora prema bliskom istoku.

    • milojko says:

      Teroristi ostaju teroristi!Izgledno je da srbi nisu shvatili lekciju iz historije?Teroristička organizacija "crna ruka", stvorena je sa ciljem da vrši teror i atentate na teritorijama koje nikada nisu pripadale srbima.Nije vam se isplatilo ubiti Ferdinada, jer nakon završetka rata, niste ostvarili zacrtane ciljeve, a sada su vam šanse svedene na nulu.Englezi nisu srbi, već Germani.

  15. stevo says:

    Papa Francisko je onomad u Gruziji izjavio da je veliki greh pokrštavati pravoslavne !!!Alojzije Stepinac se u izvštju Vatikanu hvalo da je pokrstio 240000 pravoslavaca!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *