Ovo je oružje kojim su pro-ruski pobunjenici pobedili ukrajinsku armiju

Ovo je oružje kojim su pro-ruski pobunjenici pobedili ukrajinsku armiju

23 октобра 2014

bcvjsdhgfg76347-600x332Dva odlučujuća oružja ovog rata koja su donela pobedu pobunjenicima su MANPADS (MAN prenosni sistem za protivvazdušnu odbranu) i Grad (kao vremenska nepogoda).

Kijev je na početku imao potpunu vazdušnu superiornost; možda nije imao mnogo helikoptera i aviona za podršku iz vazduha, ali je imao sve ostalo. Pobunjenici su imali zalihe SA-7 projektila koji se ispaljuju sa ramena. Kao i mnoga sovjetska oružja, modifikovani su i poboljšavani progresivno tokom njihovog korišćenja od sedamdesetih godina prošlog veka i proizvodili su se u velikim količinama.

Oni imaju infracrveni sistem praćenja i ispaljuju se sa ramena. Kao i mnoga oružja ovog tipa, najefektivniji su protiv letelica koje napadaju onog ko puca, tj kada je ugaoni impuls aviona nizak.

Kako se navodi, Kijev je izgubio 10 helikoptera i 9 fiksnih aviona. Pravi broj je sigurno veći, ali poenta je da je ovaj sistem oružja efektivno anulirao vazdušnu superiornost koju je imao Kijevski režim; ili su uništili avion ili su ga primorali da leti na većoj visini i brže čime je smanjena njegova efektivnost. Zbog ovih oružja je rat morao da se vodi kao kopneni.

Pravo uništenje Kijevskih snaga – ukrajinski predsednik Porošenko kaže da je izgubljeno 2/3 ukrajinske vojne opreme – izvršeno je sa BM-21 Grad MLRS. To je još jedan sistem od pre nekoliko decenija, kamion sa 40 raketa od 122 mm pozadi.

Nije baš precizan – to je tzv „zonsko oružje“ – činjenica da svih 40 raketa može da se ispali u roku od 20 sekundi znači da za kratko vreme može da se ispali zastrašujuća količina eksploziva.

Postoji gomila snimaka koji pokazuju uništenje Kijevskih snaga koji su zarobljeni u „kotao“ od strane Grada.

Većina pobunjeničkih snaga su muškarci koji su upoznati sa teritorijom: sporednim putevima, stazama u šumi, gde je koje brdo i gde mogu da se sakriju.

Kijevske snage nisu poznavale teritoriju i imali su smešno netačne mape (prema jednom od izveštaja, koristili su mape iz 1920.) i pogrešne informacije; zahvaljujući oslanjanju na tešku opremu, morali su se držati glavnih puteva.

Njihovi komandanti su bili spektakularno nesposobni, bili su veoma slabo motivisani i neistrenirani, pa i nevoljni da se bore, te su polazili glavnim putem i bivali zarobljeni.

U svakom slučaju, pobunjeničke osmatračke snage su uočavale njihove lokacije i ukazivali na mete. Par rundi podešavanja, a zatim na stotine i više raketa. Ovo se dešavalo iznova i iznova.

(Webtribune.rs)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Mare says:

    I ovome bih dodao ljudski faktor. Moral branilaca i napadaca je bio veoma raznolik. Branilac zna sta cuva i za sta se bori, dok je 80 posto Vojnika Ukrajinske Vojske samo razmisljalo kad ce kuci i da to nije rat u kojem bi trebalo da ucestvuju. Dojucerasnji drugari su se nasli na suprotnim stranama sto je stvarno uzasno. Postojalo je i onih 20 posto koji su dosli iskljucivo da pljackaju i bili su u okviru grupe Nacionalna garda i u jedinicama ongo Komolojskog, Dnjepar i Ajdar.. To su nacisticke kriminigene skupine koje su dosle da kradu i njihov moral je uglavnom bio visok zahvaljujuci tom faktoru.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u