ОВО ЈЕ „ВЕЛИКИ ПЛАН“ КОЈИ СТОЈИ ИЗА СВЕГА! Ево због чега се воде ратови и зашто сви нападају Русију!

OVO JE „VELIKI PLAN“ KOJI STOJI IZA SVEGA! Evo zbog čega se vode ratovi i zašto svi napadaju Rusiju!

18 decembra 2016

fgertyuaswe_360001

Kao masoni i iluminati, Rotšildi su (u svom finansijskom interesu) odmah posle Napoleonovog poraza počeli da govore o nečem što liči na svetsku vladu, a 1818. godina postala je očigledna demonstracija njihovih pretenzija.

Rotšilde su podržali i drugi bankari – britanski i švajcarski. Međutim, na putu realizacije tih planova našla se Rusija – u početku Aleksandar I , zatim Nikolaj I, pri tom ne samo političkih planova, nego i ekonomskih: ruski carevi nisu dozvoljavali zapadnom finansijskom kapitalu da se razmahne u Rusiji i ograničavali su ga.

Upravo u periodu od 1820-1840. počinje konfrontacija Rotšilda – udarne snage zapadnog (uglavnom jevrejskog) kapitala i Romanovih, odnosno, tadašnje Rusije, njenog vladajućeg režima. Karakteristično je da kada su emisari Aleksandra II i Aleksandra III pokušavali da se dogovore sa Rotšildima o miru (to jest, da oni prestanu da finansiraju antivladine pokrete u Rusiji u periodu od 1870-1890.) odgovoreno im je da je za Rotšilde mir sa Romanovima nemoguć.

Da li je potrebno govoriti o tome da su Rotšildi – glavni saveznici (i finansijeri) britanske krune i određenog dela britanskog establišmenta (pri tom, ne samo jevrejskog)?

Da li je potrebno govoriti o tome da su se u svom neprijateljstvu prema Rusiji oni udružili sa Velikom Britanijom kao državom?

Treće, kraj XVIII- prva polovina XIX veka predstavlja – period naglog aktiviranja masonstva, istorijski prve forme zatvorenih nadnacionalnih struktura svetske koordinacije i upravljanja.

„Epoha revolucija“ (E. Hobsbaum) 1789-1848, u znatnoj meri bila je epoha masonskih revolucija u onom smislu u kojem su se one odvijale pod masonskim parolama („sloboda, jednakost, bratstvo“), masoni su činili rukovodeće jezgro snaga, usmeravali i rukovodili revolucijama, odnosno bili su subjekti koji su iskoristili realne strukturne protivrečnosti Starog poretka pretvarajući ih u sistemske.

Masonske strukture nastupale su u skrivenoj formi političke organizacije buržoazije i obezbeđivale – po „bratskoj liniji“ – organizacione forme konspiracije i kompromisa sa delom aristokratije. Na kraju su se masoni (ili njihovi sledbenici) našli na čelu post-revolucionarnih država, desilo se podržavljenje masonstva kao sistema zatvorenih nadnacionalnih struktura svetske koordinacije i upravljanja.

Upravo u „periodu revolucija“ naglo je pojačana gotovo neometana ekspanzija masonstva u Evropi i opet – sem u Rusiji. Bez obzira na povećanje broja masonskih loža, oni su se ovde suočili sa vlašću ruske autokratije.

Ne treba govoriti o tome da je rusko samodržavlje (posebno u vreme vladavine Nikolaja I) postalo smrtni neprijatelj masonstva koje se čvrsto smestilo za kormilom niza evropskih zemalja.

Ne treba govoriti o tome da su gotovo sve kontinentalne evropske lože kontrolisali Britanci – britanske ostrvske lože, tesno povezane sa britanskim establišmentom i sa „visokim finansijama“.

Ne treba govoriti ni o tome da su se oni u svom neprijateljstvu prema Rusiji složili i formirali jedinstven antiruski savez, nekog rusofobskog Zmaja-Goriniča sa tri glave.

Svaka „glava“ imala je svoje ciljeve u borbi sa Rusijom. Velika Britanija težila je da veoma oslabi Rusiju sledeći tradicionalni kurs da ne dozvoli pojavljivanje/postojanje kontinentalnog hegemona, tim pre takvog, koji bi zbog svog položaja mogao na Istoku da je izazove.

Finansijeri su nastojali da Rusiju, njenu vlast, stave pod svoju kontrolu da bi pravili svoje mega-unosne poslove.

Masoni su nastojali da unište samodržavlje i da ga zamene republikom pod kontrolom „bratskih“ evropskih loža, koja će očigledno biti slabija od autokratske monarhije. Tako se i desilo posle februarskog prevrata 1917. u kojem su se interesi zapadnog Goriniča podudarali sa interesima određenih grupa u Rusiji, a koje je Zapad uglavnom nasumice iskoristio.

Februarska revolucija 1917.

Ipak, februar 1917. bio je rezultat dugotrajnog, gotovo vekovnog puta na koji su 1820-ih godina stupili protivnici Rusije – savez države Velike Britanije i nadnacionalnih ekonomskih i političkih sila Zapada, a pri tom su za podrivanje Rusije svi učesnici saveza koristili jedni druge: Velika Britanija – finansijere i masone, finansijeri – masone i Veliku Britaniju, masoni – Veliku Britaniju i finansijski kapital.

U suštini, ovi učesnici nisu predstavljali zbir već celinu, jedinstven političko-ekonomski sistem koji je umnogome formiran za borbu sa Rusijom, tokom borbe sa Rusijom i radi podele plodova pobede te borbe. Pobeda o kojoj je reč, zahtevala je rat – pobedu nad pobednikom Napoleona.

Sa svoje strane, priprema za takav rat pretpostavljala je psihološko-istorijsku (pre svega) informativnu obradu vladajućih i intelektualnih elita kako u Evropi, tako i u samoj Rusiji.

Sredstvo za takvu obradu postala je rusofobija koja je iskonstruisana i pokrenuta tokom 1820-ih godina. U periodu od 1830-1840. rusofobija je moralno, informativno i politički pripremila čitavu generaciju Evropljana za rat. Pri tom su rusofobiju počeli da demonstriraju Evropljani principijelno različitih političkih pogleda: kvaziliberali (Dizraeli), krajnji konzervativci (arhiepiskop Pariza), ultrarevolucionari (Marks).

Lekcija 25. Godišnjice rata koji je prethodio prvom opšte-zapadnom ratu protiv Rusije – Krimskom, bila je obična: informacioni rat u istim okolnostima uvek je priprema za običan rat (čak i ako se ovaj drugi iz nekih razloga ne desi, ali to je već drugo pitanje).

Upravo u periodu od 1820-1830. rusofobija počinje da prodire u samu Rusiju i da se širi na određene delove vladajuće i intelektualne elite.

U osnovi rusofobije dela ruskih elita bila je činjenica da od XVIII veka oni nisu živeli toliko prema potrebama ruskog „sistema rada“ (K. Marks), odnosno prema takvim potrebama koje su mogle da budu zadovoljene nivoom razvoja ruske privrede, već prema potrebama vrhova „buržoizovanog“ Zapada gde je sistem rada bio apsolutno drugačiji. Zahvaljujući prirodnim i klimatskim uslovima, najpre Golfskim strujama, produktivnost poljoprivrede, i samim tim ukupan društveni proizvod Zapada znatno je prevazilazio ruski. Da i ne govorimo o tome da su u XVIII – XIX veku zapadne vrhuške pljačkale kolonije i polukolonije, dovodile u narko-zavisnost čitave narode i tako izrazito uvećavale svoje bogatstvo.

Život 20-25% vladajućeg sloja Rusije, koji je bio u skladu sa zapadnim potrebama, zahtevao je pojačavanje eksploatacije stanovništva. Samo tokom vladavine Jekaterine II eksploatacija je povećana za 3-3,5 puta, a tek je dolazio XIX vek koji je M. O. Menjšikov nazvao „stolećem postepenog i na kraju zabrinjavajućeg, brzog pada blagostanja naroda u Rusiji“.

Želeći da imamo sve te predmete luksuza i komfora – piše Mihail Osipovič, – koji su toliko obični na Zapadu, mi smo primorani da mu dajemo ne samo višak žita, nego kao Indija, neophodne rezerve. Naš narod hronično gladuje i blizu je izrođavanja, a sve to radi toga da se podrži sjaj evropejstva, da se pruži mogućnost nevelikom sloju kapitalista da idu ukorak sa Evropom“. Odnosno, radi se o oduzimanju ne samo viška, nego i dela neophodnog proizvoda kao cena za život dela vrhuške (i njene posluge) po standardima buržoaskog Zapada.

Psihološko opravdanje za to postao je prezriv odnos dela ruskog „obrazovanog društva“ prema narodu, prema Rusima kao „divljacima“, „Azijatima“ i slično. Na takvo tlo pala je rusofobija i već 1860-1870.-ih godina dorasla do smerdjakovštine i njenog žaljenja što „pametna nacija“, to jest, Francuzi, nije osvojila „glupu naciju“, odnosno, Ruse.

Značajno je to što objekat rusofobije nije bio samo ruski narod, ruska kultura i t. d., nego – u mnogim slučajevima – i ruska državnost i samodržavna vlast. Radi se o tome da je autokratski centar vrha u svom interesu delimično ograničavao eksploatatorske apetite ruske vrhuške i zbog toga, takođe, postajao objekat rusofobske kritike, kao što je „azijatski despotizam“, „sistem samovolje“ i t. d. Takav stav dela ruske vrhuške i ruskog kapitala podudarao se svojom rusofobijom sa zapadnim protivnicima Rusije – kako sa državnim (Velika Britanija, Francuska), tako i sa naddržavnim (masonstvo).

Za rusofobe je karakteristično neprijateljstvo, mržnja kako prema ruskom narodu, tako i prema ruskoj vlasti i što je ta vlast jača, što je samostalnija u odnosu na Zapad, što više uzima u obzir interese naroda, društva u celini, time je veća mržnja i ljuća rusofobija.

Jedan od glavnih motiva mržnje antisovjeta prema sovjetskoj vlasti bilo je to što su je oni shvatali kao vlast prostog naroda, puka, ili barem, kao vlast koja je na neki način štitila njegove interese ne dopuštajući da se razmahnu potencijalni otimači.

Ovi poslednji otvoreno su „pokazali zube“ tokom 1990-ih i kasnije, i poslednjih godina našli svoj izraz u terminima kao što su „vatnik“, „sitna riba“, „obojci“ i slično. Prema tome, rusofobija je pojava, ne samo, a možda i ne toliko sociološko-kulturna, civilizacijska, koliko klasna. Odnosno, po formi civilizacijska, po sadržaju – klasna (i geopolitička). I to treba zapamtiti.

Od XIX veka nadnacionalni projekat vrhuški kolektivnog Zapada, „rusofobija“, prošao je u svom razvoju nekoliko etapa.

Ono što danas vidimo – logičan je razvoj rusofobije koji je izazvan onim što je RF posle perioda jeljcištine i nejasnih „nultih“ godina počela u svojoj spoljnoj politici da demonstrira prisustvo svojih geopolitičkih i geoekonomskih interesa, prisustvo nečega što liči na državni suverenitet, barem u spoljnoj politici (iako se u postupcima RF na Krimu, u Ukrajini i posebno u Siriji, naravno, realizuju interesi i krupnog naftno-gasnog biznisa).

Putin u Minhenu

U periodu kasne gorbačovštine i jeljcištine (1989-1999.) Zapad se toliko odvikao od takvog ponašanja Rusije da je svojevremeno čak i umereno-oštar govor V. V. Putina u Minhenu izazvao gnevnu reakciju (kakav je samo naslov članka tim povodom objavljen u „Los-Anđeles Tajmsu“: „Vaška koja je zarikala“). Šta da se kaže o njihovim reakcijama na ponašanje RF u sirijskoj i ukrajinskoj krizi?

Sadašnja rusofobska kampanja na Zapadu ima sva svojstva pripreme za novi opšte-zapadni rat protiv Rusije i on će sigurno započeti ako neprijatelj oseti slabost i mogućnost da nanese udar posle kojeg neće uslediti odmazda. Organizovana kampanja rusofobije ima cilj da nas učini maksimalno slabim (kako bi rekao Tacit, da nas natera da oborimo pogled) i da ubedi stanovništvo Zapada u moralno pravo Zapada da započne rat protiv Rusije kao agresora, nosioca retrogradnih vrednosti i smetnje za „normalan“ (odnosno, degenerativno-zapadni) razvoj i slično.

Da ne bismo dopustili rat, tim pre poraz, ako rat, ipak, otpočnu, da bismo oborili dušmanina, neophodno je da na opštem planu budemo jaki. I treba se brzo pripremati: tempo planiranja i pripremanja u svakom ratu, tim pre u informativnom, ima odlučujući značaj.

Konkretnije, neophodno je efikasno se suprotstaviti rusofobiji, potiskivati je kako unutar zemlje napadajući „petu kolonu“, tako i izvan njenih granica – na svetskom nivou.

Borba sa rusofobijom kao psihološko-istorijskim oružjem mora da se vodi na svim nivoima psihološko-istorijskog rata, uzimajući u obzir sve njegove aspekte, kao što su:

        1) konkretno-informativni,
        2) pravni,
        3) medijski,
        4) naučno-koncepcijski,
        5) obrazovni.

        Na konkretno-informativnom planu neophodno je praćenje, popisivanje i katalogizacija rusofobskih;

        – ideja,
        – delovanja,
        – organizacija,
        – lica,
        – povezanosti organizacija i lica sa određenim političko-ekonomskim strukturama (sa posebnom pažnjom na – finansije, specijalne službe, NVO).

Ovde su važni i potrebni različiti informativni centri – kako institucionalni tako i mrežni-(internet), kako oni koji rade u režimu totalnog automatskog praćenja, tako i centri koji rade u režimu slobodnog traganja, slobodno prelaze iz režima aktivnog očekivanja u režim aktivnog suprotstavljanja – i obrnuto.

Na zakonodavnom planu neophodan je stalni pravni pritisak i praćenje rusofobskih organizacija i lica – tako kako to čine odgovarajuće jevrejske organizacije u odnosu na judofobe.

Postoji „poznati“ 282. član, u narodu kršten kao „ruski“. Treba ga učiniti antirusofobskim. Na medijskom planu neophodno je neprestano raskrinkavanje rusofobije i rusofoba (individualnih i kolektivnih), razotkrivanje političko-ekonomskih interesa i snaga koje stoje iza njih i stvaranje uslova moralne netrpeljivosti oko njih. Na naučno-konceptualnom planu neophodna je analiza problema istorije rusofobije, teorije i metoda protivdejstava u odnosu na nju.

To mora da nađe odraz i u obrazovnim programima. I ovde opet imamo čemu da se naučimo od Jevreja, čije naučne strukture razrađuju teme kao što su istorija semitizma i holokaust. Nama su potrebne analize istorije rusofobije, a pri tom se mora imati u vidu da su glavne žrtve (u apsolutnoj dimenziji) holokausta u široko civilizacijskom smislu, u stvari, Rusi, Sloveni.

Sve to je, ipak, konkretizam, a kako je govorio A. I. Lenjin – onaj ko se bude latio rešavanja opštih pitanja bez prethodnog rešavanja pojedinačnih, taj će na svakom koraku da se sudara sa tim nerešenim pitanjima. Konkretne mere borbe sa rusofobijom reskiraju da ostanu polumere bez realizacije niza opštih stvari.

Na primer, borba sa rusofobijom pretpostavlja borbu za realni suverenitet – i obrnuto. Ako se kod nas uopšte može govoriti o obnavljanju suvereniteta, onda je to za sada moguće samo na liniji spoljne politike. Ipak, bez usklađivanja unutrašnjeg kursa sa spoljnim, realni suverenitet ostaje nedostižan.

Suverenitet u ekonomskoj, naučnoj, i, istini za volju, u najvažnijoj – obrazovnoj sferi, neophodni su uslovi za obezbeđivanje realnog suvereniteta, koji, pored ostalog, predstavlja najsnažniji udar po rusofobiji.

Dalje – delotvorna borba sa rusofobijom zahteva od vlasti („režima“) da se distancira od gorbačovštine i jeljcinštine i da im da jasnu političko-pravnu i moralno-istorijsku ocenu. Za rusofobski segment vrhuške vlasti, koja je rođena sa pečatom izdajništva, kapitulacije i socijalne destrukcije (uključujući pljačku države i razaranje njenog vojnog i naučno-obrazovnog potencijala) to će biti ozbiljan udarac.

Borba Zapada i „pete kolone“ sa Rusijom i ruskošću, to jest praktična rusofobija, razvija se i uvođenjem u naš život ne samo ne-ruskih normi i vrednosti, nego i takvih vrednosti i normi koje su direktno suprotne ruskom socijalno-duhovnom kodu. Tu imam u vidu reklamu i apologiju potrošačkog mentaliteta kao cilja i smisla života, egoizma socijalnog i individualnog, kosmopolitizma, karijerizma (pod maskom takozvane „konkurentnosti“) i t. d. Borba na ovom frontu, iako indirektna, nije ništa manje važan oblik otpora rusofobiji.

Rusija je potpuno evidentno stupila u preteći period, rusofobski informaciono-propagandistički napadi dostigli su takav stepen usijanja posle koga će iza „metafizike“ vrlo verovatno uslediti „fizika“ – Veliki Lov na Rusiju. Naš zadatak je da ne dozvolimo taj Lov, a u slučaju njegovog otpočinjanja da pretvorimo lovca u divljač, kao i da sam start preokrenemo u završetak, ne naš, naravno.

(Piše: Andrej FURSOV, direktor Instituta za stratešku analitiku, a za Fakti.org prevela Ksenija Trajković)

KOMENTARI



23 komentara

  1. rema says:

    Potamani tu bagru Vladimire!

  2. Kvante says:

    Treba se masovno odreći majkrosoftštinje i ukinuti Windows i masovno preći na Linuks operativne sisteme. To je jedan od prvih koraka, ukinuti špijunski softver sa ruskih računara, a i kod nas.

  3. Gordan says:

    Konačno jedan dobar članak.

  4. micky says:

    Kazem ja odavno i zahtevam da se sva bagra masonska pobije u Srbiji. Protera ili unisti. Samo zlo donose. 90% politicara je u tim "masoncicima" koji sluze okupatoru za smrdljive Rotsilde. Kad neko zvekne veliku bombu i pobije gamad iz Bilderberg Gruppe vise barem javno nece smeti da se sastaju. A dok se ne facamo oruzja nema ni slobode.

    • Don't Mess with Russia says:

      Nisu samo politicari masoni i sotonisti nego je u masoneriji kompletna SANU, crkva skoro sva, umjetnici, kompozitori, bankari, biznismeni, glumci, tv voditelji i estrada. Sve to treba pomesti i dovesti na vlast Srbe koji veruju u Stvoritelja.

    • punca says:

      Srbija ima ca 4000 masona offiziell! 6 000 +' njihove heroine !!!

  5. pravda says:

    STOP PLjACKASIMA. STOP EU I NATO okupatrima. Zivela slobodna RUSIJA

  6. MILAN MILJKOVIC says:

    Kad sve prevare izidju na videlo put do slobode naci ce napaceni narod. Nase iskustvo je ogromno ali jos uvek ima onih koji ne shvataju da mi nismo samo u krvlju razdvojeni vec smo porobljeni. Jugoslavija je velika opomena svima koji imaju mozga da shvate zasto nam je Zapad to ucinio. Ne da nam pomogne vec da nas porobi i podredi pljacka kao svaku drugu koloniju.Kome Zapad pomogne Bog sigurno nece. Dokazano. Samo Putin moze spasiti planetu........

  7. M says:

    Samo Bog moze Spasiti planetu.

    • Anđe says:

      On to i hoće u Pismu govori:"Gle sve novo tvorim, novo nebo i novu zemlju", "Jer staro prođe i novo postade". Pravedno i neprolazno Božije carstvo, a On je car mira.

  8. Mali says:

    http://www.ivantic.net/Moje_knjige/IstorijaGalaksijeZemljeICoveka.pdf

    • Anđe says:

      Taj link ne može da se otvori zbog txt robota ali ovi donji mogu. http://www.ivantic.info/ http://www.ivantic.info/Ostale_knjiige/Zdravlje/Samoizlecenje%20mislima.pdf Ima tu svašta nešto ali Džaba. Izguglajte Novi Savez i spasite se.

  9. STUDENTI NE U NATO says:

    Počinje studentska kampanja „Imam prava na to, nikad u NATO!“ Neformalna grupa „Studenti za istinu“, koja je organizovala digitalne kampanje protiv rezolucije o Srebrenici, protiv ulaska Kosova u UNESKO i za promociju Dana Republike Srpske, odlučila je da sa svojim kolegama u matici i dijaspori organizuje novu kampanju pod nazivom „Imam prava na to, nikad u NATO!“. Počinje studentska kampanja "Imam prava na to, nikad u NATO!" http://www.pravda.rs/wp-content/uploads/2016/03/Nikad-NATO-Fejsbuk1.jpg Počinje studentska kampanja „Imam prava na to, nikad u NATO!“ (Foto: Fejsbuk) Kako ističu „Studenti za istinu“, na ovaj korak su se odlučili „uvidevši da se Srbija nalazi pred najtežim periodom koji podrazumeva približavanje NATO-u i pritisak da Srbija uđe u NATO“. „Nakon ratifikovanja zakona kojim se NATO-u daju privilegije potpunog prolaza kroz Republiku Srbiju, potpunog imuniteta i mogućnosti korišćenja državnih i privatnih objekata i infrastrukture, a verujući da govorimo u ime preko 4.000 studenata koji su u našoj kampanji potpisali peticiju protiv rezolucije o Srebrenici, smatramo da je svako približavanje Srbije NATO-u ugrožavanje njene bezbednosti, nezavisnosti, njenog suvereniteta, a o emotivnim razlozima, koji su ispunjeni hiljadama glasova koji vape za pravdom i iskupljenjem, da ne govorimo“, navodi se u saopštenju. „Studenti za istinu“ smatraju da je NATO predstavljao i da predstavlja najveću opasnost po bezbednost Srbije, te će svoju kampanju, pored upotrebe društvenih mreža, voditi i preko akcija na terenu, tribina, konferencija i tekstova, koji će imati stručno-naučnu formu. Ova neformalna studentska grupa podseća na tri agresije na srpski nard od strane NATO – u Republici Srpskoj Krajini 1995. godine, Republici Srpskoj 1995. godine i SR Jugoslaviji 1999. godine. „Srbija se nalazi na opasnoj prekretnici da o njenoj sudbini odlučuju oni koji su je do juče bombardovali, a i danas joj otimaju najsvetiji deo teritorije – autonomnu pokrajinu Kosovo i Metohiju. Smatramo da proces koji traje punih sedamnaest godina mora da se zaustavi, a da bi u tome uspeli Srbija i srpski narod moraju dobiti priliku da javno kažu da ne žele u NATO niti žele NATO na svojoj teritoriji“, zaključuju „Studenti za istinu“.

    • punca says:

      9.12.1990 Pobedila je Socijalistička partija Srbije, naslednica Saveza komunista, a za predsednika Srbije izabran lider te partije Slobodan Milošević. KO JeE BIO PRVA NATO pudlica strani plaćenici ?!?. Ko je podpisao da NATO ima svoje "baze" u Jugoslaviji?!?90te.. Sve u svemu NE U EUiNATO - Ko je podpisao da NATO ima svoje "baze" u Jugoslaviji?!?.. Ko je podpisao da NATO ima svoje "baze" u SRBiji ?!!...E, pa taj je uzeo premiju "milijarde"!!! NATOvci imaju veća prava od srba kada se nađu na teritoriji Srbije., Ko je sada podpisao ?! ...IPAP sporazum je podpisal Toma diploma nepismeni..Zataškano" je sve! NATO - NA ŽALOST je Rotšildova mafijska institucija - tkz. Soroškog PAKTA !

  10. Bozidar Kornic says:

    Niko Vas no moze kupity jeftiono, ako se sami ne ponudite za jeftino.

  11. Bozidar Kornic says:

    Sto se tice kontrole N.A.T.O. organizacije, podsetimo se fraze iz Juvenala, "Qius custodiet ipsos custodies?" (Ko ce cuvati cuvare?)

    • Goran says:

      nisi ti druze nista razumo , oni su ti lijepo objasnili da te cuvare treba metak da cuva , kao i razno razne varijante koje nakon primitka metka ima iste efekte. Cak su ti i objasnili da treba prvo da se pocisti njihovo dvoriste , ali ti izgleda nisi ni to razumio . Sve u svemu , kako god okrenes , miris baruta je veoma prisutan :-(

  12. Mlax says:

    Zasto imam utisak da cemo mi Srbi opet debelo da najebemo......

  13. Harry Neron says:

    Budalaština od teksta. Rothschildi su samo posrednici, oni samo upravljaju tuđi novac, a šta če se novcem raditi to odlučuju vlastnici novca dok su Rothschildi samo izvodioci tih odluka. Svi koji se palite protiv Nato-a zaboravljate da ste dio Nato-a več 65 godina od 50. godina prošlog veka nadalje, od balkanskog ugovora koji nkada nije bio poništen. Ali izgleda da ste svi antiglobalisti polupismeni ili toliko religisko uvereni u Njrgoša da verujete onoj njegovoj poslovici: Neka bude što biti ne može. Ali u svakom slučaju ograničeni je rne shvačate da ne možete da ulazite nekde kde več jeste.

    • s300 says:

      sta ti baljezgas......

  14. M says:

    Ako su masoni svuda jaki osim u Rusiji,zasto ce onda Rusija vjerovatno biti jedna od zemalja gdje ce biti uvedeno cipiranje stanovnistva?!?A mozda i prva?!?Volio bih da nisam u pravu,al se nesto zestoko kuha nama svima osim malobrojnim NJIMA.

  15. SVEMIR OID says:

    SAMO JEDNA JEDINA NUKLEARNA NA BERLIN ILI LONDON MOMENTALNO BI UNIŠTILA RUSOFOBIJU, RUSOFOBE I SVE ŠTO JE RUSOFOBIJA NEGATIVNO DO SADA UČINILA. ZNAČI SAMO RECEPT IZ 45.-SPALJENA ZEMLJA NEPRIJATELJA I TO JE TO.

    • s300 says:

      Tako ce biti!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *