Perkoviću su ugrožena prava

Perkoviću su ugrožena prava

6 oktobra 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Dosljedni tuđmanovci danas bi se morali žestoko protiviti bilo kakvom sankcioniranju Josipa Perkovića. Ali, takvih je, sudeći prema stavovima prisutnim u javnosti, jako malo. Daleko je više Hrvata koji se hvale da su veliki štovatelji Franje Tuđmana, a istovremeno bivšeg dužnosnika Službe državne sigurnosti tretiraju kao ultimativno zlo.

Zanimljiv je pritom način na koji oni pokušavaju uvjeriti sebe da su konzistentni i da njihova ljubav prema Tuđmanu i mržnja Perkovića uopće nisu u suprotnosti.

Objašnjavaju da je angažiranje tog udbaša zaduženog za hrvatsku emigraciju zapravo bila još jedna mudra Tuđmanova odluka jer da je državu mogao stvarati samo na osnovu politike nacionalnog pomirenja i to isključivo s ljudima koji su posjedovali određena znanja i vještine.

Kako je Perković bio istaknuti djelatnik komunističke tajne policije, onda je to njegovo iskustvo navodno trebalo iskoristiti u izgradnji hrvatskog obavještajnog sustava. A sada, kad njegove usluge više nisu potrebne, tvrde falš tuđmanovci, Perkovića se mora kazniti zbog svega što je činio prije nego ga je 1990. Tuđman praktično amnestirao.

Takve teze, osim što su neopisivo licemjerne, predstavljaju ozbiljan revizionizam nečega što bi se moglo nazvati Tuđmanovom doktrinom.

Naravno, za Perkoviće i ostale pripadnike represivnog aparata iz razdoblja komunizma nije smjelo biti mjesta u državnim institucijama samostalne Hrvatske. Njih se moralo odmah podvrgnuti barem minimalnoj lustraciji, a čim je novostvorena država donekle stabilizirana i procesuirati.

Sasvim je pogrešno uvjerenje da je Perković bio nužan, da bez njega ne bi bilo ništa od Hrvatske. Kakva je to, k vragu, država ako je za njezino formiranje neophodan bio doprinos organizatora politički motiviranih likvidacija.

Tuđman je, dakako, 1990. jako dobro znao tko je Perković. Dovoljno je bilo povezati ubojstva Hrvata u inozemstvu tijekom osamdesetih i dužnost koju je on tada obnašao.

No, sve to ne znači da Perković nema prava jednaka drugim građanima. A zadnjih su mjeseci neka njegova temeljna prava itekako ugrožena. Kvazi tuđmanovci i europski entuzijasti, koji misle da Hrvatska više nema nikakvu funkciju osim da provodi naredbe iz Bruxellesa, napadaju Vladu da štiti Perkovića, ne mareći za ogorčenje koje to izaziva u Europskoj uniji.

S obzirom na tu kampanju i atmosferu u društvu, koji će to sudac u siječnju, kad na snagu stupi ukidanje vremenskog ograničenja za primjenu europskog uhidbenog naloga, hladne glave odlučivati što s Perkovićem?

Postoji li hrvatski sudac koji bi odbio izručiti Perkovića i tako učinio svoj život nesnosnim jer bi ga se proglasilo dijelom mreže za obranu udbaških ubojica? I to unatoč činjenici da, neovisno o neobičnom tumačenju Vrhovnog suda, zakon pruža podlogu za odbijanje Perkovićevog naloga iz Njemačke.

Nevjerojatno je da HHO i ostale udruge za ljudska prava nisu dosad upozorile da i Perković ima pravo na pošten sudski postupak.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *