PETA EPIZODA „RAVNE GORE“: Zbog mnogih netačnih stvari u seriji, Radoš Bulajić prestiže Veljka Bulajića

PETA EPIZODA „RAVNE GORE“: Zbog mnogih netačnih stvari u seriji, Radoš Bulajić prestiže Veljka Bulajića

8 decembra 2013

Ravna-Gora-Radmila-Vukadin-Taralic 01Piše: Miloslav Samardžić

Radoš Bulajić – to je prvi komentar posetilaca sajta „Pogleda“ na petu epizodu TV serije „Ravna Gora“.

Ova epizoda nosi tipično komunistički naslov – „Kama“. Kad god su govorili o četnicima, svih ovih decenija, komunisti su koristili tu reč. I jedini navodno četnički predmet ostavljen u Vojnom muzeju u Beogradu je upravo kama.

Ali, ovo što sada radi Radoš Bajić, to nije radio ni Veljko Bulajić.

Naime, radnja se dešava u aprilu 1941. godine. Ma koliko falsifikovali istoriju, komunisti do sada nigde nisu napisali da su aprila 1941. četnici, ili pripadnici Jugoslovenske vojske, nekoga zaklali.

Kod Radoša Bajića, neki pljačkaši „iz Srbije, iz Sandžaka“, već dolaze u Bosnu i počinju da pljačkaju muslimanska sela – što takođe nije tačno. Draži, u njegovom štabu u Istočnoj Bosni, privode dva vezana muslimana. Posle podužeg monologa o bratstvu i zajedništvu, on ih pušta, ali jedan od vojnika koji ih odvode, suprotno naređenju, kolje starijeg od njih. Krvava kama dolazi u prvi plan, preko celog ekrana, a potom još jednom, kada je ovaj pere u reci. Takva scena o Dražinim ljudima nije snimljena još od Titovog vremena.

Scena je jeziva, dok su zločini koje su počinili muslimani, u prethodnoj epizodi, prikazani apstraktno. Inače, ti zločini su bili stvarni.

Ako se već krenulo sa zločinima, prvi su naravno bili hrvatski, muslimanski i albanski zločini.

Ali, drugi su bili komunistički. Čim su izašli na teren, jula 1941. godine, komunisti su počeli da ubijaju tzv. „klasne neprijatelje“, i to na svirep način. Na primer, u Opštini Knić, u kojoj je sniman i deo pete epizode – ono kad govori komunista, to je škola u selu Borač – ispod crkve su uhvatili Krsmana Miladinovića. On je bio opančar u Kragujevcu, ali je uoči rata mobilisan u žandarmeriji. Početkom septembra 1941, kada nije bio na dužnosti, u rodnom Kniću prepoznao ga je komunista Miljko Tošić, koji je takođe bio opančar u Kragujevcu, a u to vreme politički komesar 2. čete Kragujevačkog partizanskog odreda. Nesrećnog Tošića su mučili i ubili sa preko 100 uboda nožem.

Primera takvih ubistava bilo je na stotine, širom Srbije, i upravo su komunisti postali poznati po svirepim ubistvima.

Četničko korišćenje kame je sasvim druge prirode – vojničke, i nema veze sa komunističkom propagandom, pa ni ovom u seriji „Ravna Gora“.

Uvođenje kame na opisani način još u aprilu 1941. je prvi od tri velika istorijska falsifikata u ovoj epizodi. Drugi je izlazak komunista na teren – takođe u aprilu 1941. I u tom segmentu Radoš Bajić prestiže Veljka Bulajića. Zaista, nikada komunisti nisu tvrdili da su slali svoje ljude na teren tako rano, prosto jer to nikako nije moguće dokazati. Oni su bili u gradovima do napada Nemačke na Sovjetski Savez 22. juna 1941, odnosno, do Staljinove direktive od 4. jula da organizuju gerilu. Upravo taj dan su decenijama slavili kao „Dan borca“, a ne neki datum iz aprila.

Međutim, na sastanku u Beogradu održanom 20. aprila, kako je to prikazano u petoj epizodi, komunisti kažu da pakt sa Nemcima iz 1939. nije pakt o nenapadanju, već Staljinova taktika da se dobije u vremenu, da se napravi dovoljno topova, i zato, kaže glavni među njima, „sutra, po nalogu partije, svi na svoje terene“.

Naprotiv, kakvi su bili nalozi partije, vidimo iz jednog raspisa generalnog sekretara J. B. Tita, pisanog s kraja marta 1941:
„Radni narodi Jugoslavije ne žele nikakav rat. Pakt o uzajamnoj pomoći Nemačke i Sovjetskog Saveza, kao i ulaz sovjetskih trupa u baltičke zemlje, izazvali su veliko oduševljenje u širokim narodnim masama Jugoslavije. KPJ je sada u položaju da uzme aktivnog učešća u zbacivanju monarhističkog režima. Toga radi ona će pružiti podršku svim elementima koji imaju isti cilj, bez obzira na njihov politički karakter. Jugoslavija mora najpre biti rasturena u više delova, i partija će posle toga delovati u svakom od njih, shodno ranije datim direktivama“.

Broz je tada ponovio i ranije date direktive komunistima, među kojima su i ove:

„Da pruže svu potrebnu pomoć ustašama i drugim separatističkim organizacijama koje doprinose brzom padu režima. Posebno treba da podrže crnogorske separatiste ako prihvate antimonarhističlki stav.

Nemačka će vrlo brzo da slomi jugoslovenski otpor i uz pomoć Italije u Hrvatskoj će da uspostavi ustaški režim i slične separatističke režime u drugim delovima zemlje. Komunisti treba da se infiltriraju u sve te nove državne organe i obaveštajne službe“.

Komunisti su tokom Aprilskog rata pucali u leđa jugoslovenskim vojnicima i odmah po okupaciji stupili su u nemačku službu. Upravo je obnarodovan slučaj Dobrivoja Vidića, koji će kasnije postati predsednik Srbije. On je služio Nemcima u Užicu, kao i Ljubodrag Đurić i Petar Stambolić, koji su provodili vreme u društvu nemačkih oficira, kako u njihovim kancelarijama, tako i po gradskim kafanama. Oni su davali Nemcima informacije o nepredatim delovima Jugoslovenske vojske, koji su se u to doba okupljali u Zapadnoj Srbiji, na čelu sa generalštabnim pukovnikom Dragoljubom Dražom Mihailovićem.

Treći istorijski falsifikat je sam Dražin lik. Draža je prizakan pre svega kao usporena osoba, kreće se kao usporeni snimak. Ne ume da drži pod kontrolom čak ni grupu od nekoliko desetina vojnika – mada je po činu pukovnik, i to sa ratnim iskustvom od osam godina (1918-1920; borba protiv albanske pobune 1919-1920. računala se kao poseban rat, četvrti zaredom).

Pre nego na čin, ovde treba podsetiti na Dražin položaj u Aprilskom ratu: načelnik Operativnog odeljenja 2. armije. Dakle, glavni operativac u armiji.

Zatim se treba podsetiti njegovog drugog položaja u Aprilskom ratu: komandant specijalnog Brzog odreda. To je bila interventna jedinica sastavljena od odabranog ljudstva i najbolje raspoložive tehnike, koja je imala više borbi protiv Nemaca i ustaša. Nedavno je otkrivena i umrlica jednog nemačkog tenkiste, poginulog u borbi protiov Brzog odreda 15. aprila 1941. godine kod Doboja.

I najzad, treba se podsetiti Dražinog položaja od 15. aprila 1941. goodine – koji je on računao kao Dan ustanka – pa nadalje: komandant gerile.

Dakle: operativni oficir, komandant Brzog odreda, komandant gerile. Sve su to termini koji asociraju na hitru i sposobnu osobu – kakav je Draža uistinu bio. Da neko ne izvršava njegovo naređenje onako kao što je prikazano u petoj epizodi, malte ne na njegove oči – to se prosto nije dešavalo.

Glumcu koji tumači Dražin lik, Nebojši Glogovcu, stavljeno je u zadatak da oživi Dražin lik ne iz 1941, već iz 1946. godine. Tada je on bio sasvim druga osoba, zbog posledica ratnih napora, ali i mučenja i drogiranja meskalinom u komunističkim zatvorima. Odnosno, tek tada se njegovi pokreti mogu opisivati kao usporeni.

(Pogledi.rs)

KOMENTARI



5 komentara

  1. Milos says:

    Ovaj Samardzic je potpuno ogrezao u mrznji. Koliko mrznje i otrovnih strelica prema jedinim oslobodiocima partizanima. I Milan Nedic bi mu pozavideo.

  2. Luk Skajvoker says:

    Dobro je, Milose, dobro. Vidim da ti je Bulajić veliki idol. Partizani oslobodioci. Možda hravata i slovenaca. A sad trk, brzo u muzej 25. maj pa da se pokloniš seni svog voljenog maršala. Isti te u .....

  3. Nenad says:

    Što volim ove komunjare...vajne Srbe,kad se drže istorijske čitanke za 6. razred osnovne škole i onda drže nama predavanja i to još pod obavezno latiničnim pismom,a kada im dokumentovanim činjenicama predočiš bilo šta.. npr... da je prvi oslobođeni grad u Evropi Loznica 31. 7. 1941. pod vođstvom četničkog komandanta, pukovnika Veselina Miite, koji je i poginuo u napadu i gde je zarobljeno 93 nemačkih vojnika i oficira... ili Užice koje su oslobodili četnici...oni pod obavezno polude i zapene objašnjavajući da kako je to laž zapadnih nazadnih snaga, izdajnika...petokolonaša, takođe pod obavezno! Nikada se nećemo oporaviti od najvećeg zla koje nas je moglo zadesiti i nikada senka 6. ličke nas neće napustiti! Kao rak su... i to metastazirani, na mozgu!

  4. Slobo says:

    Ne mogu da verujem ѕar opet podela na četnike i partizane. Pa zar nam nije bilo dosta. Iz moje familije bilo je članova koji su 1941. išli i u četnike i u partizane sa namerom da časno brane svoju domovinu bez političkih ubeđenja verujući da je svejedno kojoj vojsci će pristupiti. Ne znam da li vam je poznato da su 1941. u Sevojnu kod Užica u istoj prostoriji postojala dva stola za jednim se pristupalo četnicima a za drugim partizanima i da se dešavalo da se upisuje tamo gde je manji red. Kasnije je druga priča.

  5. stevan says:

    Koje bre budale. Četnici su najveći izdajnici srpskog naroda izrodi. Tito svaka čast šta ih je pobedio , a Dražu poslao na vešala.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *