Писац који је волео анонимност

Pisac koji je voleo anonimnost

26 decembra 2018

JEDAN od najharizmatičnijih glumaca svih vremena Džejms Din potvrdio je svoju već stečenu reputaciju buntovnika u filmu “Istočno od raja” (1955), ali i slavu pisca po čijem romanu je nastalo ovo ostvarenje – nobelovca Džona Stajnbeka (1902-1968) koji je umro na jučerašnji dan, pre pola veka.

Samo šest godina ranije dobio je najuglednije priznanje za književnost, ali kao i sve u životu, bivšem drvoseči, moleru, nadzorniku i novinaru, nagrada nije “glatko” pripala. Odluka švedskih akademika izazvala je podeljena mišljenja (neki su čak tvrdili da mu je dodeljena jer je 1962. došao red na Amerikance), ipak, jedina osnovana zamerka bila da je priznanje zakasnilo bar dvadeset godina. Oni koji su ga zajedljivo nazivali “najboljim piscem proleterskih romana”, posebno su kritikovali socijalnu komponentu u njegovom delu: tridesetih godina prošlog veka Stajnbek je ušao u književne krugove baveći se posledicama ekonomske krize u SAD i pobunom mlade, nekomformističke generacije.

Tokom života napisao je sedamnaest romana, a iz anonimnosti ga je izvela prva značajnija nagrada, za najbolji kalifornijski roman 1936. – “Sumnjiva bitka”. Tri godine kasnije, objavio je svoje najbolje delo, “Plodove gneva”. Postao je američki bestseler i autoru osigurao Pulicerovu nagradu za beletristiku. Na filmsko platno preneo ga je Džon Ford, koga je ovaj naslov ovenčao Oskarom za najbolju režiju.

U “Plodovima gneva” Stajnbek je opisao sudbinu malih ljudi u vrtlogu velike depresije, iskazujući protest i indignaciju nad onim što se dešavalo tridesetih godina u SAD. Osećaj za običnog čoveka u teškom vremenu, njegovom delu osigurao je trajnost, izvesniju nego drugim slavnim piscima toga doba. Ipak, Stajnbek je gotovo ceo život proveo u ratu sa kritičarima. Bio je osetljiv na njihove ocene, nesiguran u sebe i vlastito delo.

U romanima “Miševi i ljudi”, “Zima našeg nezadovoljstva”, “Neizvesna bitka”, (pa i putopisima “Ruski dnevnik” i “Tražio sam Ameriku”) čitaoci su primetili da piščeve likove proganjaju loša prošlost i neizvesna budućnost. Iako su “Plodovi gneva” prodati Holivudu za tada fantastičnih 75.000 dolara, doživeli su i hvale i proteste, ali i kritike raznih “komisija”, pa i paljenje knjiga. O svom stvaralaštvu, škrt na rečima, uzdržan i mrzovoljan, u jednom novinskom razgovoru je rekao:

– Mašta je bazirana na iskustvu, odnosno na jednoj vrsti iskustva. Iskustvo je majka pisanja. I čitanje je iskustvo… Ipak, ja ne mogu da pišem knjige ako svest o meni samom bdi nada mnom. Moram imati svoju anonimnost. Moram, zaista, zadržati sve za sebe.

Tokom relativno kratkog života (66 godina) Stajnbek je obišao Meksiko, SSSR, Italiju, Veliku Britaniju. Govorio je da ga na putovanja tera nemir, stanje koje je i opisao u delu “Putovanja sa Čarlijem”. Zanimljivo je da je od sedamnaest dela, čak deset “locirano” na području između San Franciska i Los Anđelesa. Vrline koje je cenio (o čemu svedoče i njegovi junaci) bile su plemenitost i dobrota, a pronalazio ih je u siromašnijim slojevima.

SIROMAŠTVO I USPEH

OD početka suviše samokritičan, Stajnbek je uništio tri romana pre nego što se usudio da objavi prvo delo “Zlatna čaša”. Da je stalno radio na sebi, potvrđuje i ova njegova izjava:

– Borio sam se sa siromaštvom mnogo godina. Verujem da bi prokletstvo palo na mene da sam se predao posle prvog uspeha.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *