Поглавље бр. 30

Poglavlje br. 30

20 decembra 2017

Piše: Nikola Vrzić

Svega tri godine posle okončanja eksplanatornog i bilateralnog skrininga i tople preporuke Evropske komisije koja je zatim usledila, da mogu da počnu pristupni pregovori sa Srbijom o Poglavlju 30: Ekonomski odnosi sa inostranstvom, ti pregovori su ovog ponedeljka formalno i otpočeli. A neizbežnom – zar ne? – utisku o vrtoglavoj (preciznije: strmoglavoj) brzini srpskih EU integracija dodatno je doprinela i propratna vest o otvaranju još jednog pregovaračkog poglavlja, br. 6 – Pravo privrednih društava, i zaista će samo neizlečivo maliciozni odbiti da priznaju ono što je očigledno, da svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo, u inat tome što taj napredak nikako da osetimo na sopstvenoj koži. Ali bez brige, i to ćemo osetiti makar nas i zabolelo, a zaboleće čim se Evropskoj uniji približimo još više, što će reći da, jel’, taj trenutak ne možemo a da ne iščekujemo s radosnom ustreptalošću. Drugim rečima, Srbi su zaista duboko iracionalan narod jer ih samo 26 odsto smatra da je članstvo Srbije u Evropskoj uniji dobro za Srbiju…

DIREKTIVE EVROPSKE KOMISIJE 

Taj procenat evroentuzijazma – najmanji u regionu, inače, na Kosovu je 90 odsto evroentuzijasta, u Albaniji 81 odsto, pokazuje anketa Regionalnog saveta za saradnju, koji „služi regionalnoj saradnji i evropskim i evroatlantskim integracijama Jugoistočne Evrope“, a prenosi je portal „Politiko“ – onih bi dakle 26 odsto bili još i manji da je veće znanje o onome što nam se dešava.

Evo, naime, jednog karakterističnog primera. U sklopu Poglavlja 6 – Pravo privrednih društava – Srbija će morati da usvoji i primeni i direktive 2009/101/EZ, 89/666/EEZ, 2012/30/EU koja je prerađena verzija direktive 77/91/EEZ, 2009/102/EZ, 2011/35/EU, 82/891/EEZ, 2009/109/EZ… Koga to zanima, a zanimaće sve one kojih će se direktno ticati, moraće da se obavesti o sadržini ovih direktiva, ali nije sada u tome poenta. Nego je poenta u tome što sam proces srpskog pristupanja Evropskoj uniji podrazumeva usvajanje baš svih EU propisa, do poslednjeg slova, a to su propisi koje je doneo neko drugi i pri tome u vidu nije imao ni naš interes ni naš konkretan slučaj. Nema sumnje da neki od tih propisa jesu dobri, ali da li su baš svi dobri za nas, ili su neki čak i sasvim suprotni našem interesu? Ovo tim pre što je reč o propisima koje je doneo organ bez ikakvog demokratskog kapaciteta i odgovornosti prema građanima Evropske unije a kamoli Srbije – Evropska komisija, koju ne biraju na izborima nego se njeni članovi imenuju – i koja uz to odluke i propise donosi pod budnim okom četrdesetak hiljada lobista u Briselu koji tamo ne bi sedeli i primali platu od svojih poslodavaca da nisu uspešni u svom poslu. A u opisu njihovog posla nije naš interes nego interes spomenutih poslodavaca.

GMO I RUSIJA 

Ove su načelne primedbe utoliko opravdanije ako se pogleda sadržina drugog poglavlja koje je otvoreno minulog ponedeljka 11. decembra, Poglavlja 30, koje nam propisuje šta smemo, šta ne smemo i šta moramo da uradimo u vezi s našim ekonomskim odnosima s inostranstvom.

Da, baš nam se takvim rečima obraća EU porodica. „Od zemalja kandidata se zahteva…“, „Srbija mora da…“, „Srbija će morati da…“, „Srbija bi morala da…“, „od Srbije se očekuje da…“, stoji u Izveštaju o skriningu za Poglavlje 30, pokazujući da pregovori zapravo i nisu pregovori nego spisak zahteva koje moramo da ispunimo bez pogovora.

Pa, šta će to Srbija morati? U najkraćem, Srbija će morati da prestane da brine samo o sopstvenom interesu i moraće namesto toga da „uzme u obzir stav i komercijalne interese EU“, kako paradigmatično stoji u izveštaju. Ali đavo se, naravno, naročito krije u detaljima.

Jedan od tih detalja jeste i obaveza pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a to sa sobom nosi izvesne, da tako kažemo, komplikacije: „Srbija će morati da postane član STO pre pristupanja… U pogledu regulatornog usklađivanja sa zahtevima STO, i dalje postoje dva nerešena pitanja – izmena zakonodavstva koje reguliše trgovinu genetski modifikovanim organizmima (GMO) i reforma zakona o akcizama.“

Zahtevana izmena našeg GMO zakona – koji lepo kaže da „nijedan modifikovan živi organizam kao ni proizvod od genetički modifikovanog organizma ne može da se stavi u promet, odnosno gaji u komercijalne svrhe na teritoriji Republike Srbije“ – zapravo je zahtev da dozvolimo prodaju GMO hrane u našoj zemlji. Uzgred budi rečeno, imajući u vidu da Srbija ne pati od nestašice hrane a da bi, naprotiv, unapređenje proizvodnje zdrave, organske hrane moglo da joj bude ozbiljna šansa za zaradu, a o zdravlju nacije da i ne govorimo, evidentno je da je reč o zahtevu koji je suprotan našem interesu, a u interesu je GMO lobija.

Isti je, ako ne i još drastičniji, slučaj zahteva koji je direktno suprotan našem interesu, onaj koji se tiče zahteva kandidatima „da svoje trgovinske politike prema trećim zemljama i u okviru međunarodnih organizacija postepeno usklađuju sa politikom i stavovima usvojenim od strane Evropske unije i njenih država članica… Srbija mora da otkaže sve svoje sporazume o slobodnoj trgovini poslednjeg dana pre pristupanja“.

Što je još gore, stoji u Izveštaju (Evropske komisije) o skriningu za Poglavlje 30, „Srbija je izjavila da će otkazati svoje sporazume o slobodnoj trgovini nakon pristupanja Evropskoj uniji i uskladiti sve svoje druge međunarodne sporazume sa pravnim tekovinama EU do trenutka pristupanja“.

I još gore, čitamo sada Pregovaračku poziciju Republike Srbije za Poglavlje 30, to ćemo možda učiniti i pre samog stupanja u EU – „najkasnije do dana pristupanja EU“ – i pri tome „Republika Srbija ne zahteva posebna prilagođavanja u ovom poglavlju“ i „ne zahteva nikakva posebna odstupanja ili tranzicione periode“. Da, Srbija je unapred odustala od borbe za svoj interes, pa onda valjda i ne čudi, ali ne može da prestane da nervira, što se istovremeno svojevoljno stavlja pod tuđe tutorstvo, žrtvujući Evropskoj uniji sopstvenu slobodu i dobrobit: „Svi budući bilateralni investicioni sporazumi biće pregovarani i zaključivani uz prethodno obaveštavanje i saglasnost Evropske komisije.“

Kraće rečeno, bez obzira na jasne koristi, i sadašnje i potencijalno još mnogo veće, Srbija se obavezala da će raskinuti sporazum o bescarinskom izvozu naših proizvoda u, na primer, Rusiju, Belorusiju i Kazahstan, ali i na sva druga mesta, uključujući i naše okruženje s kojim smo u CEFTA sporazumu, na koja možemo da plasiramo svoju robu bez carine, podstičući time i izvoz i domaću proizvodnju. Ali nećemo mi da nam bude bolje, hoćemo da nam bude gore. Izuzetna vizionarska strategija razvoja naše zemlje. I tek da doda so na ranu i pride potvrdi naše slutnje, potvrđuje ovu našu neveselu prognozu i sama Evropska komisija u svom izveštaju: „Uticaj promena u povlašćenom trgovinskom režimu će najviše pogoditi CEFTA sporazum, koji spaja Srbiju sa susedima i predstavlja 12 odsto trgovine Srbije.“

EU PREPREKA 

Nego, osvrnimo se zakratko i na širu sliku.

Zgodan i svež primer predstavljaju pokušaji Evropske komisije da opstruiše izgradnju pruge Beograd–Budimpešta u sklopu kineskog megaprojekta „Jedan pojas – jedan put“. Korist od učešća u ovom projektu je svačija – i kineska, i mađarska, i naša – ali se EK na to ne obazire, već, naprotiv, iskazuje jasnu nameru da ga spreči, iz sopstvenih motiva u koje sada nećemo ulaziti, uostalom, transparentni su. Pri čemu je naročito poučan podatak da je direktnom pritisku izložena Mađarska, a ne Srbija, i to baš zahvaljujući tome što je članica Evropske unije.

Podsetimo i na primer gasovoda „Južni tok“, čiju je izgradnju Evropska komisija sprečila iako bi doneo energetsku bezbednost plus profit od tranzitnih taksi i članicama Unije, od Bugarske (pa preko kandidata Srbije) do Mađarske i Austrije; slično sad EK pokušava i u slučaju gasovoda „Severni tok 2“.

Sve u svemu, zaključak je neizbežan. Evropska unija i njena komisija sve više postaju prepreka za ekonomski razvoj Srbije, evropske integracije sve više direktna šteta (i to po priznanju same Evropske komisije) umesto propagirane koristi. A dodajmo na sve to i Kosovo i Metohiju. Tako da je onih 26 odsto ovdašnjih evroentuzijasta, dakle neobaveštenih i mazohista, zapravo i previše…

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *