Политички затвореник

Politički zatvorenik

29 januara 2017

zivojin-rakocevic-54z

Piše: Živojin Rakočević

U vremenima, gotovo hermetične izolacije Srba, stizao je Oliver Ivanović od najcrnjih zabiti u Metohiji, do prištinskih stanova iza čijih je provaljenih vrata bilo natrpano sve što može da zaustavi nasilnike. Donosio je realni optimizam, pa čak i argumente da će se „ovo vreme promeniti”. Danas na Savindan, on je u zatvoru – njemu ne može da dođe niko.

Izolovani i ugroženi ljudi koje je vozio lekaru, donosio im hranu, novine i nadu, većinom nisu izdržali pritisak. „Vreme” se nije promenilo, jer ga je ono i smestilo iza rešetaka. Oliveru se dogodilo sve ono što se na mikroplanu događa na terenu.

Pre deset dana uhapšen je Branislav Gligorijević, koji se kao dečak vratio u svoje selo Novake kod Prizrena. Taj mladić, medicinski tehničar, sahranjuje, dotura, pomaže zaboravljene starce, on jedini od Srba iz prizrenske regije zna da nevoljniku da injekciju.

Priveden je, jer je na maskirnom kombinezonu imao nacionalni simbol. Zbog njega je uhapšen, pa potom pušten da se brani sa slobode. Trojica albanskih islamista koji su nedavno ispred kapije Visokih Dečana privedeni sa automatskom puškom i pištoljem, kraće su od Gligorijevića zadržani u pritvoru.

Svi ti „sitni” problemi stapaju se u istu nepravdu i pretvaraju Olivera Ivanovića u simbol.

„Očekujemo presudu koja će biti pravična, a u situaciji kada nema dokaza za krivicu ona može biti samo oslobađajuća”, rekao je juče Ivanovićev advokat Nebojša Vlajić.

Ivanović je politički zatvorenik, a Ramuš Haradinaj je na slobodi. Da li bi sve ovo trebalo da dovede do izvesne personalizacije srpske politike kad je reč o Kosovu i šta bi to moglo da znači?

Ako je međunarodna zajednica na Kosovu i Metohiji proklamovala principe: „standardi pre statusa”, pa zatim i standardi i status, da bi na kraju ostao samo status Kosova kao jedini princip, jasno je da se odustalo od izgradnje institucija.

Procenjeno je da se vlast može zasnivati na moćnim OVK gospodarima koji bespogovorno izvršavaju želje klintonovske administracije, kontrolišu islamiste onoliko koliko im odgovara i kao taoce drže sto hiljada Srba uključujući i njihovu kulturnu i duhovue baštine.

Tri godine Ivanović je u narandžastom kombinezonu, kao onom u Gvantanamu. Na njemu su se ukrstile različite sile: etnička pravda i potreba totalitarnog društva da prinosi žrtve, propast većine ideja međunarodne zajednice i strah od islamista koje su odnegovali u Evropi, specijalni sud za zločine OVK čiji početak rada u kosovskim zatvorima mora da dočeka važan i poznati Srbin, mogućnost da sposoban čovek od Kosovske Mitrovice napravi istinski grad na Kosovu, uslovljenost Beograda koracima ka EU…

Sve su to i otežavajuće i olakšavajuće okolnosti za Ivanovića. Njegova porodica i porodice onih koje trpe su u problemu i začaranom krugu čekanja nekakvog rešenja.

„Ako nepravda postoji negde, onda je očekujete svugde”, poručila je juče Oliverova supruga Milena Ivanović.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *