Политика кроз ноте

Politika kroz note

4 jula 2017

JEDNA od prvih studija o filmskoj muzici “zlatnog doba” jugoslovenske filmske produkcije, koja se bazira na opsežnoj arhivskoj i memoarskoj građi, predstavljena je ovih dana u Jugoslovenskoj kinoteci.

Reč je o knjizi “Filmska muzika u SFRJ – između politike i poetike” autorke Maje Vasiljević (izdavač “HERAedu”), koja otvara i kompleksno pitanje kako se Titova “nesvrstana” politika igre između Zapada i Istoka može čitati kroz film, tačnije kroz filmsku muziku. Kao muzikolog i sociolog po profesiji, istraživač na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Maja Vasiljević se u svojoj knjizi bavi i društvenim problemima u SFRJ, kulturnim navikama, bioskopskom i radijskom publikom, i razmatra relacije muzike i filma pod uticajem politike i ideologije.

U njenom fokusu su period šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, reprezentativni primeri muzike u dominantnim ratnim filmovima, kao što su “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića, sa muzikom kompozitora Bernarda Hermana i Vladimira Krausa Raijterića, “Bitka na Sutjesci” Stipa Delića, za koju je muziku komponovao čuveni Mikis Teodorakis, preko masovno konzumirane muzike i van filmskog platna (“špageti vesterni” Žike Mitrovića).

Krećući se misaono od ovacija publike, kritike, političara i stranih zvezda u “Pulskoj areni”, autorka analizira i sjajnu muziku Zorana Hristića u filmu “Hasanaginica”, uspostavljanje žanra “zabavne muzike” šezdesetih godina, koji je imao značajan uticaj na kompozitorsku delatnost u jugoslovenskoj kinematografiji – pesma “Devojko mala” Darka Kraljića, koju u komediji “Ljubav i moda” peva glumac Vlastimir Đuza Stojiljković, nadživela je ovaj film.

Na više od dve stotine strana, u knjizi koja je bogato ilustrovana, autorka prati i uključivanje domaćih kompozitora u tokove svetske filmske muzike, poput rada Dušana Radića u žanru istorijskog spektakla holivudske produkcije.

NEDELJIVO NA REPUBLIKE

MENI je bilo važno da se vidi koliko su domaći kompozitori bili vešti, a imala sam potporu u tome što filmska muzika u SFRJ nikada nije bila republička. Ona nije mogla da bude republička, jer nismo imali studio, pa su svi kompozitori putovali u Ljubljanu na snimanje, imali su nekoliko orkestara na raspolaganju, i ona je jednostavno morala da bude jugoslovenska – izjavila je Maja Vasiljević predstavljajući svoju knjigu.

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. RASPUCHIN says:

    Vi "svirci" , tj muzikanti , možete svirati gdje god želite. SRBin , seljak , PROTJERAN sa KOSMETA ili RSK svoju njivu više ne može orati a vi svirci i dalje svirate po čitavoj toj vašoj "j"U"goslaviji". Srbija više nije "zemlja seljaka ..." postala je zemlja "sviraca".

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *