Populizam na Prisavlju

Populizam na Prisavlju

8 jula 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Neki je dan HTV pustio snimku incidenta na zadarskoj tržnici kad je rulja napala jednog prodavača, ali u pozadini se iz studija ipak nisu čuli uzbuđeni povici: Udri ga, majku mu njegovu. Bilo bi to ipak bilo previše. Nisu se usudili. Međutim, na temelju svih priloga koje je javna televizija emitirala o prosvjedima protiv fiskalizacije na tržnicama, jasno je za koga su taj dan kucala srca HTV-ovaca. Za nasilnike koji su nasrnuli na nesretnika koji je, zamislite samo, htio svoju robu prodavati u skladu s propisima. Uobičajeno je to. Vjerojatno postoji zakon protiv kojeg bi negodovala neka društvena skupina, a da HTV ne bi podržao tu pobunu. Ali, zasad ne znamo koji bi to zakon bio. Na HTV-u, naime, smatraju da je njihova zadaća uvijek biti na strani naroda, takozvanog malog čovjeka. Ma što god on tražio. Zato im informativni program izgleda kao da su ga preuzeli Hrvatski laburisti, pa je urednik Dragutin Lesar, a pomoćnici su mu Nikola Vuljanić i Branko Vukšić. Neprobavljiva je to smjesa najgoreg populizma i gluposti. Sjetimo se samo naricanja zbog vlasnika koji su prije fiskalizacije u svojim kafićima varali državu ili ljudi koji su morali legalizirati bespravno izgrađene objekte. Nisu, naravno, ostale dvije nacionalne televizije ništa bolje, ali to su privatne kompanije i u krajnjoj liniji mogu prikazivati što ih je volja.

Gorana Radmana svakako bi trebalo smijeniti. Možda on, doduše, nije najlošije personalno rješenje u mandatu Vlade Zorana Milanovića. Primjerice, jedan Zlatko Komadina bio je potpuno izgubljen kao ministar i brzo se poželio vratiti u hladovinu dužnosti župana. Ali, Radman nikako nije smio biti glavni ravnatelj HRT-a. Riječ je o čovjeku s mentalitetom komunističkog silnika koji je duhom i dalje u razdoblju prije rušenja Berlinskog zida. On ne razumije da je u međuvremenu nastalo nešto što se zove javnost i da zato mora voditi računa o ponašanju. Zapravo je neshvatljivo kako je Radman mogao proći u Saboru nakon što je izjavio da mu je uzor Radio televizija Zagreb iz šezdesetih i početka sedamdesetih godina, »kad je ta kuća najuspješnije odrađivala svoju javnu funkciju«. To što je Radman krajem osamdesetih bio direktor RTZ-a, pokazalo se da mu nije preporuka. Upravo suprotno.

Sigurno je, međutim, da nije Radman isključivo odgovoran zato što su informativne emisije HTV-a dobre samo za izbjegavanje. Možda čak nije ni glavni krivac. Ako ga maknu, na njegovo će mjesto doći netko drugi, ali zaista je pitanje može li se uopće stanje na Prisavlju bitnije popraviti. Možda je najbolje krenuti ispočetka. U Banskim dvorima trebali bi ozbiljno razmisliti o barem privremenom ukidanju javne televizije koja ne korespondira s vremenom, promovira sasvim pogrešne vrijednosti, a k tome predstavlja i preveliko financijsko opterećenje. Šok terapija kakvu je grčka vlada priredila tamošnjoj javnoj tv kući, možda je jedini izlaz i za HRT.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *