Populizam

Populizam

27 avgusta 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Onda, da li je moguće da će promjena poreza na plaće utjecati na vašu odluku da ponovno glasate za SDP, glasilo je pitanje u blic-anketi za stolom za kojim su sjedili upravo prosječni građani Hrvatske – oni koji zarađuju od 5.000 do 9.000 kuna, svi su zaposleni kod privatnika, i svi su 2011. glasali za SDP i partnere.

Nema šanse, glasio je njihov odgovor, svih kao jednoga. Nema šanse da nesposobnoj upravi koja u četiri godine nije učinila baš ništa za bolji život, zbog 30 ili 50 kuna damo opet svoj glas. Pokušavaju nas kupiti – e, to nas živcira još više!

Pritom, jedan će vjerojatno glasati za HDZ, drugi za ORaH, a treći neće ni izaći na izbore.

Tako otprilike stoje stvari u Hrvatskoj. Građani se osjećaju izmučeno neuspjesima vlasti, a vlast s druge strane u zadnjoj godini svog mandata igra na čisti populizam. Nije porez na dohodak, koji će se izravno odraziti na plaće, jedini primjer tog jeftinog podilaženja: Vlada je odustala od povećanja boravišnih pristojbi u turizmu, spustila je za investitore kriterije za realizaciju Zakona o strateškim investicijama na najniže moguće grane, odustala je od smanjivanja javne uprave i broja gradova i općina, a čak će i graditi Jadransko-jonsku cestu mada su se tri godine kleli da taj pravac Hrvatskoj ne treba (pa ni Žuta Lokva), i normalno barem jednu termoelektranu, onu u Plominu.

Prvi tjedan nakon povratka članova Vlade s godišnjeg odmora mediji su bili obasuti najavama novih Vladinih projekata, investicija, reformi i mjera, ali svi se mogu nazvati samo jednim imenom: populizam. Znamo da će nova porezna reforma (osim ako joj nije cilj odricanje od ostavštine Slavka Linića samo po sebi) naštetiti državnom proračunu: dvije milijarde u nacionalnoj kasi te pad lokalnih proračuna za oko 7-8 do 10 posto prosječno, kao i manjak u kasama poslodavaca od još oko milijardu kuna, a pritom za njih nestaju i olakšice na reinvestiranu dobit. Koliko je koristi u takvoj odluci zapravo znaju samo ekonomski eksperti, ali činjenica je da vrh Vlade popustio najnižim političkim nagonima, kupovanju birača ili barem kupovanju mira kod birača. Hoće li time vratiti povjerenje onih koje su već «imali«, teško. Hoće li pridobiti nove birače, još teže. Hoće li uopće imati i sve vlastite članove – i to je pitanje, stranke su se podijelile, i SDP i HNS. Danas postoji i ORah i Reformisti, a SDP je de facto pukao popola.

ORaH je pritom posebna tema – Mirela Holy kune se da neće surađivati sa SDP-om dok ga vodi Zoran Milanović. Insajderske informacije međutim kažu da su ona i premijer već postigli dogovor o postizbornoj koaliciji, a kad se zbroje glasovi ORaH-a i SDP-a, oporbeni HDZ doista opet nema nikakvih šansi.

No, može li Holy doista prožvakati toliko novog Milanovićevog populizma? Vjerojatno dosta teško, jer ga s mukom žvače i sam Milanović.

No, u ovom trenutku, kad premijer toliko zdušno bježi od prijevremenih izbora, vladajući dakle čine jedino što im je preostalo: prodaju obećanja. To su lijepi PR aranžmani s ružičastim mašnicama (crvene bi za njih bile previše), no tko će to doista »popiti« na izborima 2015. vrlo je, vrlo upitno. Previše je prozirno, naprosto.

»Ajde šuti, dobit ćeš 500 kuna veću plaću«, kaže na to sve lakonski ovih dana jedan SDP-ov političar. Bilo bi zanimljivo vidjeti, uostalom, i hoće li ministarske plaće, makar i s dužnosničkom klauzulom, na kraju sa ovim izmjenama doći opet na razinu iz 2013., prije smanjenja. Tko će zapravo dobiti 500 kuna?

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *