Porodično stablo HNS- a

Porodično stablo HNS- a

8 septembra 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Izgleda da smo svi mi potpuno oguglali pa se na razne nenormalne stvari samo cinično nasmijemo, odmahnemo rukom i nastavimo gledati svoja posla. Evo pogledajmo ovaj slučaj koji vrišti do neba.

Nekidan je otkriveno da sa direktoricom u HEP-u, kojoj je ime Ljiljana Čule, u istoj tvrtki radi i cijela njena skladna obitelj. Kao i njihova draga mama, zaposlenici državnog HEP-a su Ljiljanini sin i snaha, Vinko i Iva Čule, te kći i zet, Ivana i Ivan Mrkoci.

Majka, koja u HEP-u radi već 28 godina, bila je do prije nekoliko dana na funkciji direktorice distribucije, dok su »dječica« fino porazmještena po raznim drugim dijelovima sustava, tko od njih u zagrebačkoj Elektri ili kadrovskoj službi, tko u sektoru informatike ili HEP-ovom poduzeću za odmor i rekreaciju.

Iako o poslovnim kvalitetama gospođe Ljiljane Čule nismo ovdje u stanju raspravljati, ima biti da je njezina ključna referenca za dojučerašnju važnu upravljačku funkciju ipak bila to što je članica Hrvatske narodne stranke i njihov kadar na izborima.

Javna je tajna, čak i u birtijama najzabitije provincije, da je HEP, u mandatu Kukuriku koalicije, postao leno narodnjaka te da, stoga, nijedno važnije imenovanje ne prolazi mimo HNS-ove političke kuhinje, no to je ovdje samo usputna ružna tema.

Svakako, gospođa Ljiljana nije ovih dana smijenjena zbog nepotizma, kao što bi netko mogao pomisliti kad čuje za tih četvero HEP-ovaca iz njene obitelji, nego zbog jednog posve drugog razloga.

Odletjela je zbog afere s lažnom diplomom direktora Elektroistre, a onda je priča vezana uz njenu djecu konspirativno isporučena novinaru 24 sata samo kao usputna pikanterija. I ta se stvar sada smatra naprosto završenom.

Nitko više ništa ne pita. I nitko ništa ne traži. Nikome ne pada na pamet da bi sva »dječica« gospođe Ljiljane možda trebala dobiti otkaz, ili ako ne oni, onda barem osobe koje su potpisivale odluke o njihovom zapošljavanju u HEP-u. A onda i njihova mama Ljiljana Čule.

OK, već su mi neki rekli da je to nemoguće. Kako ćeš sada istjerati na čistac da je za ta radna mjesta bilo boljih natjecatelja od članova obitelji Čule? Ako su zaposleni na natječaju, kako ćeš dokazati da su oni, zbog majčinog utjecaja, imali prednost pred svim ostalim konkurentima?

Taj se slučaj, kažu, ne da ni pravno postaviti, ni obrazložiti…

Možda.

Ali ako se to stvarno ne može, odnosno ako je ljude koji profitiraju na malverzacijama nemoguće suočiti ni sa kakvim konzekvencama za to što rade, i ako smo se svi mi s time pomirili, onda imamo strašan problem.

Znam, mediji su svojedobno razotkrili da je zagrebački Stomatološki fakultet gusto premrežen sinovima, kćerima, kumovima, šogoricama, zetovima i nećacima dijela nastavnika. Ali od tog skandala nije bilo ama baš ništa.

Svi nekako smatraju da nam nema spasa jer će državni i javni sektor u Hrvatskoj uvijek služiti za uhljebljenje po rođačkim i partijskim vezama. HAC, HŽ, HZZO… Tako je bilo za vrijeme HDZ-a, tako je sada. Kojegdje se mogu rekonstruirati kompletna porodična stabla raznih u raznim mandatima politički utjecajnih osoba i svi će oni u kancelarijama sjediti zajedno do penzije. Jer, tko god se jednom uvali u sustav, to mu vrijedi zauvijek. To je jedna od tih stvari zbog kojih propadamo. Po zar ćemo stvarno dovijeka šutjeti i cijelu tu bulumentu financirati do mirovine?

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *