Premijer svih građana, a ne kralj

Premijer svih građana, a ne kralj

22 августа 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Iako će neke, s obzirom na sve što Hrvatsku čeka najesen, podsjetiti na kapetana Titanica, premijer Milanović u preksinoćnjem je intervjuu javnoj televiziji ostavio neuobičajeno dobar dojam. Na pitanja je odgovarao smireno i staloženo, bez uobičajene nervoze, nadmenosti i arogancije, uspješno svladavši svoju nepredvidljivu i prgavu narav.

Je li riječ o zaokretu u njegovu odnosu prema javnosti? Ako je odgovor pozitivan, onda to mora biti tek početak. Premijer mora ponovno zadobiti povjerenje građana, među kojima prevladava osjećaj nezadovoljstva političkim elitama koje već godinama ne uspijevaju izvući zemlju iz krize. A to ponajprije znači da se vladajući moraju vratiti iskrenom dijalogu s građanima i svim zainteresiranim društvenim skupinama, bez obzira radi li se o poljoprivrednicima, sindikatima ili katoličkim aktivistima, kao što će sutra vjerojatno doći na red umirovljenici, studentska populacija, korisnici javnog zdravstva ili druge skupine čija će prava biti ugrožena. Pred vladom su teške odluke koje pogađaju mnoge slojeve stanovništva, no od samog čina odricanja važniji je osjećaj povjerenja i poštovanja, zbog čega je važno da sve odluke budu solidarne, socijalno pravične i uravnotežene.

Upravo na tom planu ova je vlada najviše iznevjerila. U Europi vrijedi pravilo da upravo lijeve vlade imaju bolju komunikaciju i uživaju potporu sindikalnog sektora, nevladinih organizacija i intelektualaca, no u Hrvatskoj je, zahvaljujući često neshvatljivoj aroganciji i osornosti sadašnje vlasti, drukčije.

Poljoprivrednici koji se bore za svoje poticaje već danima preklinju premijera da ih primi na razgovor, no on se prema njima ponio poput kralja koji sa svojim podanicima ne komunicira izravno. Umjesto razgovora i pregovora, kroz koje je valjalo raščistiti ozbiljne optužbe prema kojima su mali proizvođači diskriminirani u korist velikih proizvođača, seljaci su od strane resornog ministra dobili porciju uvreda i diskreditacija.

Važan projekt vladajuće koalicije – zdravstveni odgoj – pao je upravo zbog manjka dijaloga. Vlada je socijalni dijalog nadomjestila socijalnim diktatom. Sindikate je prije nekoliko dana zgrozila najava mirovinske reforme o kojoj vlada nije ni obavijestila socijalne partnere i sindikate koji zastupaju interese radnika i budućih umirovljenika! Koliko god se s njome ne slaže, vlada mora voditi dijalog i s Katoličkom crkvom.

Milanović može ratovati s neprijateljski nastrojenim biskupima, ali nema pravo odbijati razgovor s predstavnicima Hrvatske biskupske konferencije! Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš u jednom je nedavnom intervjuu rekao da je – ako sam točno zapamtio – četiri puta pisao premijeru moleći ga za razgovor, ali nijedan put nije dobio odgovor. Zbog čega naš premijer ne želi čuti što mu ima reći taj intelektualac koji je usto i prvi čovjek našeg najvećeg sveučilišta? S druge pak strane, neke povlaštene društvene skupine, poput tajkuna i bankara, nikad nisu imale problema u pristupu Milanoviću i njegovim ministrima.

Njegujući ratoborni i svađalački diskurs, što je snažno obilježio njegov dosadašnji mandat, premijer Milanović zapravo iskazuje vlastitu slabost i nesigurnost, čime je najviše naškodio sebi i vlastitoj vladi. U Banskim dvorima možda neće uvijek imati novca za sve koji će ga trebati, ali uvijek moraju imati solidarnosti i dobre volje. To ih ionako ništa ne košta.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u