Priča iz kupleraja

Priča iz kupleraja

13 septembra 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Najave su se, dakle, obistinile, Tomislav Karamarko stvarno je potpisao pakt s Darinkom Kosorom, predsjednikom HSLS-a.

Sretan događaj odigrao se u središnjici HDZ-a. Kosor je uljudno naglasio kako je koalicija s HDZ-om »predizborna i postizborna«.

Konkretno, izgleda da je za stranku istrgovao tri mjesta u Saboru i još jedno ministarsko ako HDZ dobije izbore i pravo da formira narednu vladu. U kuloare je puštena priča da je Karamarko socijalnim liberalima u tom slučaju obećao poziciju ministra gospodarstva.

Tako se sadašnji HSLS namjerava vratiti u Sabor – u kome u ovom mandatu nema nijedno mjesto budući da je na izborima 2011. ostao podaleko od izbornog praga – te čak ponovno osnovati svoj klub zastupnika. Doduše, Darinko Kosor volio je ranije izjavljivati kako hrvatske probleme nisu u stanju riješiti ni SDP, ni HDZ. No u ovom momentu je to mišljenje već daleko iza njega što se HDZ-a tiče, s tim se mišljenjem odskora više nimalo ne slaže i zato je prestala potreba da se na nj više igdje i ikoga podsjeća.

Jer Kosor je, naprotiv, sada uvjeren da je jedino efikasno rješenje za izlazak iz krize i sveukupni napredak Hrvatske – upravo vlast HDZ-a.

Na sličan način Kosor je svojedobno isprva bio i protiv Bandića, no i tu je kod njega došlo do misaonog obrata, a samo zlobnici tu mogu vidjeti golu računicu. Kad se Bandić natjecao na predsjedničkim izborima, Kosor je vehementno upozoravao javnost kako bi njegova pobjeda bila čista tragedija. No čim ga je Bandić instalirao za predsjednika zagrebačke skupštine, Kosor je uvidio da je gradonačelnik zapravo kvalitetan i poštovanja vrijedan čovjek i da ponekad doista ne treba brzati sa zaključcima. Prema tome, Kosor se već ranije dokazao kao čovjek suradnje i kompromisa.

Sklapanjem sporazuma između njega i Tomislava Karamarka opet je sretno anuliran još jedan sasvim izlišni animozitet na hrvatskoj političkoj sceni koja ih je inače puna i prepuna.

A pritom treba naglasiti kako tu nije riječ samo o činjenici da je Kosor popustio i sretno se priklonio njemu donedavno omraženoj HDZ-ovoj opciji te čak pristao s njima izaći na parlamentarne izbore, nego je vrlo važno uočiti i sazrijevanje kod Tomislava Karamarka. Jer i kod njega je, sasvim očigledno, tijekom ovih pregovora s Kosorom, došlo do bitnog otopljavanja i omekšavanja u vezi s komunizmom, lustracijom i žestokim najavama da će, kad HDZ dođe na vlast, očistiti sve što ima veze s nekadašnjim nenarodnim režimom s javne scene, a osobito iz školskih udžbenika povijesti. Čini se da ga je Kosor, na neki nama nepoznat način, od svega toga čudesno odvratio.

Kao što je, naime, mnogima poznato, Darinko Kosor bio je u Zagrebu zadnji predsjednik Gradske konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Stvar je opće kulture da je SSOH bila organizacija komunističke mladeži i rasadnik kadrova iz koga je počinjao uspon u partijskoj nomenklaturi.

Tko bi očekivao da će antikomunist i antiudbaš Karamarko sklopiti savez s jednim predsjednikom SSOH iz zadnje faze raspada komunizma i početka tranzicije?

No dogodilo se jer život piše romane. Ne zna se tko je kome prvi prišao, komunist antikomunistu, ili obratno. Ali to zapravo nije ni važno jer ovakve se priče zapravo odvijaju u kupleraju, a tamo ionako nema ideologije.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *