Пристајемо на све, „али под нашим условима“

Pristajemo na sve, „ali pod našim uslovima“

8 septembra 2015

Marino M Vucinic 325467Piše: Marinko M. Vučinić

                                                                                                               Pristajemo na sve, ali pod našim uslovima

                                                                                                                                                               Aleksandar Baljak

Bez obzira na to što se mastilo još nije ni osušilo na potpisanim sporazumima Beograda i Prištine, predsednik Vlade Srbije i direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju euforično su proglasili još jednu u nizu „velikih istorijskih i diplomatskih pobeda“. Nisu izostale ni čestitke srpskom narodu na ovom izuzetnom uspehu. One su posebno upućene onom delu naroda koji još uvek živi i uprkos svemu opstaje u našoj južnoj pokrajini, a oni će i „uživati“ sve blagodeti koje će doneti ovi parafirani sporazumi, posebno onaj koji se odnosi na formiranje Zajednice srpskih opština.

Međutim, kada se pročitaju tekstovi ovih sporazuma, jasno je da nikakvom trijumfalizmu nema mesta, naprotiv. Neodoljivo se nameće utisak da je ova predstava za naše medije i javnost veoma ličila na obraćanje Slobodana Miloševića nakon potpisivanja Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu, kada su naša kapitulacija i povlačenje vojske sa Kosova i Metohije proglašavani za veliku i neviđenu vojnu pobedu i još značajniji i dalekosežniji diplomatski uspeh. A dobro znamo da je nakon te pobede usledilo najteže vreme na Kosovu i Metohije, kada je došlo do provale nasilja, progona i etničkog čišćenja Srba, bez obzira na to što su tada već bile prisutne vojne snage NATO i međunarodne zajednice.

To je za Srbe bilo vreme kada su ponovo živi zavideli mrtvima. Zato je sasvim logično da se mora biti veoma oprezan kada se radi o izlivima trijumfalizma kojima se služi vladajući režim, nastojeći da u našoj javnosti održi iluziju o velikoj diplomatskoj pobedi i povoljnom rešavanju položaja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. A u našoj političkoj istoriji se veoma često dešavalo da su naše velike istorijske pobede brzo pretvarane u gorke i dalekosežne poraze.

Da moramo zadržati ozbiljnu dozu opreza, svedoče i reči iz kabineta glavnog evropskog pregovarača Federike Mogerini da su utvrđeni „opšti principi i glavni elementi Zajednice srpskih opština“, i to bez navođenja detalja, ali uz davanje maglovitih i neodređenih stavova o kakvim se realnim i efektivnim nadležnostima i ovlašćenjima radi. Za nas je važno da li se u ovakvom nizu neodređenosti o karakteru ZSO krije samo namera da se što više umiri i anestezira naša javnost, ali i otvori prostor za dodatna tumačenja pomoću kojih se samo razgrađuju najjasniji dogovori.

Za sve ove godine naučili smo da prepoznamo matricu koju primenjuju Albanci i predstavnici međunarodne zajednice. Činjenica koju priznaju i najgorljiviji zagovornici epohalnosti ovog sporazuma je da tek predstoji velika i, po svemu sudeći, neizvesna borba za izradu statuta ZSO i da on tek treba da jasno pokaže šta je suština ovih parafiranih sporazuma i ZSO. Predstavnici Albanaca su već nagovestili da će „Ustavni sud“ tzv. države Kosova raspravljati o ustavnosti ovih sporazuma.

Naš Ustavni sud je potpuno izolovan od ovog procesa i svoju poslušničku ulogu je sveo na donošenje stava o političkom karakteru prethodno potpisanog sporazuma u Briselu. To je bio očiti primer potčinjenosti suda zahtevima izvršne vlasti. Verovatno će naš Ustavni sud, i kada su ovi novi sporazumi u pitanju, slediti istu praksu prećutkivanja i služenja trenutnim političkim interesima.

I „Skupština Kosova“ će raspravljati o ovim sporazumima, ali je zato naša skupština na zasluženom letnjem odmoru, dok predstavnici izvršne vlasti donose odluke presudne za život i opstanak našeg naroda na Kosovu i Metohiji.

Da li će naša skupština raspravljati o glavnim elementima ovog sporazuma, što je i glavni zadatak zakonodavne vlasti, ostaje otvoreno pitanje. Verovatno će zavisiti od političke odluke i biraće se momenat kada to najviše odgovara izvršnoj vlasti. Zato se našoj javnosti mora dati jasan odgovor kakva je priroda odnosa koji će biti uspostavljeni formiranjem Zajednice srpskih opština, koja će delovati u okvirima zakonodavstva tzv. kosovske države.

Ono što je do sada obelodanjeno kazuje da je dogovor o ZSO samo na nivou političke deklaracije koja daje povod za različita tumačenja. Nameće se utisak da se radi o rešenju koje ZSO profiliše tako da se ona može odrediti kao nešto više od nevladine organizacije, a ne može se govoriti o uspostavljanju teritorijalne autonomije ili posebnog entiteta. Dosadašnje pravne i politikološke analize već su ukazale da Zajednica srpskih opština, ovako kako je u sporazumu predstavljena, nema izvršna ovlašćenja, već ima samo nadzornu ulogu, koja ne može da zameni odsustvo precizno određenih ovlašćenja i nadležnosti. Svaki do sada potpisani sporazum samo je albanskoj pregovaračkoj strani donosio još jedan element državnosti.

Paradoks je tim veći jer što je Kosovo bliže ostvarivanju pune državne suverenosti, to je zaklinjanje naših državnih funkcionera da neće nikada priznati samoproklamovanu državu Kosovo izraženije. Ovu poziciju najbolje je ocrtao Aleksandar Baljak aforizmom: „Pristajemo na sve, ali pod našim uslovima“. A upravo je priznanje nezavisnosti Kosova glavni uslov za nastavak i okončanje naših pregovora o priključenju Evropskoj uniji.

O tome jasno svedoči i izneti stav nemačke kancelarke Angele Merkel u Beču kada je potvrdila da ni ona ne zna tačan datum otvaranja nekog od pregovaračkih poglavlja, ali je zato jasno stavila do znanja da naš napredak zavisi pre svega od normalizacije odnosa Prištine i Beograda i definitivnog demontiranja i uklanjanja svih elemenata suverenosti i državnosti Srbije na Kosovu i Metohiji. Zato i nije potrebno postavljanje novih uslova jer su oni od EU i SAD precizno i odlučno postavljeni – integracija srpske manjinske zajednice u kosovski državni sistem i potpuno povlačenje srpskih državnih institucija.

Ovoj vlasti je očajnički potrebno otvaranje nekog poglavlja u pregovaračkom procesu i zato je spremna na sve veće ustupke jer bez nastavka procesa pregovaranja njihova koncepcija spoljne politike i državnički kapacitet premijera Srbije, kao lidera u očuvanju i razvijanju regionalne stabilnosti, dolaze u pitanje. Za nas je mnogo važnije kolika je cena ovih državničkih ambicija i želje da se bude glavni faktor regionalne stabilnosti.

Sada je već očigledno da žrtvovanje srpskih nacionalnih i državnih interesa ne samo na Kosovu i Metohiji ne može da bude zalog za megalomanske poduhvate vladajuće političke oligarhije i njihovog neprikosnovenog vođe, koji će učiniti sve da sebe prikaže kao jedinog validnog i pouzdanog sagovornika i poslušnog saradnika na evropskom putu Srbije.

I ovaj sporazum je deo ovako vođene politike i, ma koliko ga predstavnici vladajuće koalicije predstavljali kao veliku diplomatsku i državničku pobedu, on je u suštini samo još jedan korak u ispunjavanju uslova koje je postavila Nemačka i Evropska unija.

O  tome svedoči i stav predstavnika Skupštine AP Kosova, koji nigde ne može da se čuje u našoj javnosti jer oni nisu deo onih provladinih političkih snaga spremnih da demonstriraju političko jedinstvo u spovođenju parafiranih sporazuma: „Međutim, predsednik Vlade, gospodin Aleksandar Vučić, i njegovi istomišljenici ne žele da kažu istinu javnosti: da će se Asocijacija-zajednica opština formirati na zakonima nezavisne države Kosovo kao deo državnog uređenja, da je priznata vlast u Prištini kao jedina legalna i centralna vlast, da ZSO neće imati izvršna ovlašćenja, da su to ovlašćenja opština o kojima oni govore, da se ni u čemu neće razlikovati od asocijacija opština koje čini većinsko albamnsko stanovništvo, da se institucije Republike Srbije (prosveta, zdravstvo, Telekom, EPS) ukidaju i zamenjuju institucijama nezavisne države Kosovo, a koje će navodno funkcionisati preko ZSO, da je ustavno pravni poredak Srbije zamenjen pravnim poretkom nezavisne države Kosovo i da su priznali nezavisnost Kosova i Metohije.“

Bojim se da će ovo viđenje sporazuma o formiranju Zajednice srpskih opština uspeti da prodre u javnost tek kada naša „velika istorijska i diplomatska pobeda“ bude pretvorena u poraz, što i ne bi bilo prvi put da se suočavamo sa naknadnom, ali zakasnelom i bolnom istinom.

(NSPM)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *