Процес

Proces

15 septembra 2017

Piše: Čedomir Antić

Bravo sudinice Mugoša! Odlično tužioče Katniću! Dobri ste i vi, svedoci–neradnici ! Počeo je proces stoleća. Za nedelo koje se prividelo prestravljenom Đukanoviću i zastrašenom Dušku Markoviću. Znate li da smo mi Srbi tokom čitave naše istorije ikada pokušali državni udar a da je samo delo trebalo kasnije da se dokazuje na sudu?! Nažalost nismo uvek uspevali, ali da nismo uspeli ni da budemo u pokušaju primećeni… E, to nikada nije bilo. Možda su neke druge nacije, koje je izmislio Kardelj, imale takva iskustva… Mi nismo. Jadno je sudstvo koje je u ratu sa grupom penzionera iz Srbije, sa narodnim poslanicima, sa nacijom čijem jeziku i kulturi pripada apsolutna većina građana Crne Gore. Još je bedniji tužilac koji baulja i sapliće se pred javnošću sa predmetom kao da je na minskom polju. Ili mu se, ne daj Bože, stanje savesti prelilo na stanje svesti, pa ne može sebi da dođe…

Ja sam se nekako nadao da se domaće pravosuđe drži crnogorskog režima kao slepac za ćoravog. Očekivao sam ovu bahatost i udvoričko razmetanje nestručnošću, kukavičlukom, nesavesnošću i pristrasnošću… Međutim, ta institucionalna dementno-sadistička spremnost da jednog građanina Crne Gore, poslanika u skupštini, ponize tako što mu sa pet sedmica zakašnjenja zabrane da putuje u Srbiju…!? Dukljanoidi, ne otkrivajte položaje! Ne opravdavajte se tvrdnjom da je u zemlji pravda na odmoru kada sudinica ode da se brčka! A da predsednik suda, na radost vlasti, ne radi svoj posao. Ja sam mislio da u vrhu režima radi sve samo okato i zubato… Pa sprečili su državni udar u nameri! Znaju kako ko diše na hiljadu kilometara od dioklejskog Lenglija – sedišta Agencije za nacionalnu bezbjednost. A ne mogu da blagovremeno reše jedan zahtev za privremenim povraćajem putnih isprava. Kad smo već kod toga… Da li zna nesrećni Milo Đukanović da je adresa ANB-a „Bulevar revolucije br. 1“ u Podgorici!? Pa vi natovci slavite revoluciju koja je oborila demorkatiju, monarhe potomke kraljice Viktorije, ubijala bivše ministre, banove i arhimandrite po Crnoj Gori… A sudite jedan „državni udar“ u predumišljaju?! Umesto da ih nagradite. Pa ti bi Vas ljudi, optuženi poslanici i penzioneri, ne garantujem za Sinđelića i Jovanovića (oni mi nekako sumnjivo izgledaju, kao da su išli za Đukanovićem 1991 godine) pustili da pobegnete u Italiju, Britaniju, Emirate… Ovde se Milošević svojevoljno zadržao, a danas bi bio zamenik premijera, samo da Đukanovićevi gospodari nisu hteli da postane diplomatski i pravni presedan. Đukanović ne može biti ni diplomatski, ni pravni, a ni politički presedan. Njegov značaj na polju kriminalistike je toliki da onemogućava slavu na drugim poljima. Svi dobro znaju da je on za muzej, a ne za zatvor. Samo mogu da zamislim da su se ti, čijem je delu posvećen bulevar u kome stoluje opasni ANB (od koga siguran sam, ne drhte jedino kriminalci, međunarodni teroristi i izdajnici), davne 1942. ili 1945. dokopali recimo Mila Đukanovića. Oni su ubijali ljude sa kozom viška. Šta bi uradili sa vlasnikom sata koji vredi kao dva stana u Beogradu…? Ja ne mogu da zamislim, možda bi mogao veliki pisac horora Stiven King…

Ima li ova sudska farsa presedana? Rekao bih da nema. Knjaz Nikola jeste bio tiranin i operetski vladar, ali branio je krunu misleći da će upravo jednog dana on lično osloboditi i ujediniti Srpstvo. Našao je svog lažnog svedoka Nastića. A sâm se našao Austrougarskoj u času kada je otimala naše sestre Bosnu i Hercegovinu. Za čas, ne toliko dugo da propusti mesto među vitezovima koji su 1912. oslobodili Peć i Prizren, stari je knez popustio sebičnosti, vlastohleplju i pristiscima… Kako Duško i Milo da popuste? Pa oni ne bi bili na vlasti da nije slabosti. Kao proizvod lične bezobzirnosti i narodnih mana, oni ne mogu jedinog kralja Crne Gore da imitiraju čak ni u njegovom najgorem izdanju.

I dokle ovako…? Ruska Federacija, koja je odigrala ključnu ulogu u uspostavi nezavisnosti Crne Gore 2006. više ne podržava Đukanovića. Dolazak britanske ambasadorke u sedište Nove srpske demorkatije, pored portreta vožda Karađorđa, ispunio me je nadom u pravdu.

Marković i Đukanović imaju toliko iskustvo, ali zar se nisu malo raspitali o istoriji. Ima sila koje su svoju veličinu utemeljile na pravilu da „neprijatelje kupuju, a prijatelje izdaju“. Činjenica je da posle ulaska u NATO nikome više ne treba grupa balkanskih Norijega. A možda Đukanovićev režim ne pada zato što nema dovoljnu specifičnu težinu. On se održava na snazi povetarca, lebdeći… Zašto bi takav režim bio obaran? I može li biti državnog udara bez države? Takve vlasti SAD i Britanija mogu i da „zamene“. Rusija njima neutralnu vladu, recimo u Moldovi, a oni da dozvole demokratizaciju i Peti oktobar u Crnoj Gori. Eto, Peti oktobar recimo ne smatramo za „državni udar“ samo zato što su mu dali amin sa „pravog“ mesta. Đukanović je mislio da je imao udela u tome, ali bio je samo statista. Malo bolje obavešten od aktuelnog svedoka sa nezasluženim prezimenom.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *