ПРОГНОЗА НАМ ЈЕ СУМОРНА!

PROGNOZA NAM JE SUMORNA!

4 maja 2016

o-DEPRESSION-4356Piše: Milan Milenković

Srpski izbori su, posle nekoliko milenijuma ljudskog razmišljanja, posle bezbrojnih pogrešaka i pogodaka, konačno otkrili kolika je razlika između dobra i zla, između Boga i Đavola; precizno mereno, razlika je tačno 0,02%. Kad, recimo, imate 5,01% glasova, to je od Boga, to je, razume se, glas naroda (vox populi, vox Dei), a kad imate 4,99%, prešli ste u srce tame, s one strane narodne volje, pa, dakle, u skladu sa latinskom izrekom, u područje Lucifera.

Srbi nisu kao Latini; naše su poslovice obične, gotovo seljačke, te jedna od njih kaže: ko sa decom spava popišan se budi. Primenjena na srpski izborni proces, koji, koliko god da je predvidljiv pre, toliko je nepredvidljiv posle zatvaranja biračkih mesta, mogla bi da glasi: ko na pravila igre pristane nema pravo da na njih kuka. Ideja, toliko omiljena kod srpskih opozicionih političara koji čekaju red za čantru, da će sistem izmeniti tako što će se ugurati u njega, poražena je do koske. Cenzus je, pokazalo se svaki put, dogovorna, a ne izborna kategorija, tako da će ga preći samo oni čije dupe nije skupo, bez obzira da li je kupac strani, ili domaći.

Srpski patriotizam je u izbornoj noći pokazao svoje lepo, moderno, proameričko lice, kakvo desnici i priliči. Posle druženja sa američkim ambasadorima, cenzus mu dođe kao neka vrsta Unrinih paketa. Bonus poklon: podrška Srbiji tako naklonjenog NVO sektora i evrofundamentalista po vrstama. Ništa srpskom patriotizmu nije mrsko, samo da se dočepa 0,02%. Dojučerašnji neprijatelj, upropastitelj Srbije i srpskog naroda, danas je vrli saveznik. Svi veliki principi su pali pred 0,02%. Pali su zapravo mnogo ranije, ali ovih dana je to postalo vidljivo. Borba Demokratske stranke da njihovi najljući protivnici, patriote od zanata, pređu cenzus, ganutljiv je primer demokratičnosti i puzanja pred strancima, što bi DS mogao da ugura kao olimpijsku disciplinu i mazne zlato.

Kako god se postizborne igre završile, gledamo i gledaćemo krah ovlašćenih tumača srpskog patriotizma. Svi skupa, od SRS, preko Dveri i DSS, do Zavetnika i ostalih rodoljubivih saveza i blokova, pojačanih sa nekoliko ruskih stranaka, nisu skupili više od 15% glasova, odosno oko 8% ukupnog biračkog tela. Bruka. Svakog dvanaestog birača su ubedili da su oni patrioti i rodoljubi, što je prirodna posledica borbe za cenzus, a ne za ozbiljne društvene i sistemske promene.

Ovde se, iako ne vidljivo, bar ne na površini, pojavljuje nov problem za naše zapadne gospodare: 16 godina se mlitavo i umorno evroatlantsko biračko telo osvežava patriotama, odnosno konvertitima, koji trampe patriotizam za nešto u vladi i skupštini. Da se ne lažemo: evrofundamentalistička struja u Srbiji nikad nije bila dominantna, vazda se vrtela oko četvrtine biračkog tela i, da onaj rodoljubivi deo javnosti nisu varali Koštunica, Dačić i SNS, odavno bi se stvari ovde promenile. Tek uz transfuziju janičarkse krvi, evrooptimisti u Srbiji mogu da nastave svoje vampirsko postojanje. Reke birača su svoj glas davali strankama koje su se u rodoljublje klele da bi oni docnije tim glasovima nastavljali evroatlantske integracije. Sada je, međutim, bara omalila. Ovih 5% plus-minus 0,01% je poslednje što se od patriotskog biračkog tela može iskamčiti za nastavak integracija. U tome treba tražiti i razlog za čudnovat uspon Saše Radulovića i njegovog opskurnog pokreta Dosta je bilo: pošto je patriotsko pojilo presušilo, stvara se novi pseudo-ekspertski G17, koji bi trebalo da obezbedi trajanje neoliberalne dogme i dalje olupavanje srpske ekonomije i privrede. Klopka je jednostavna: Srbiju su upropastili rđavi liberali, a ne liberalna dogma, tako da ćete sada gledati liberalne poštenjačine na delu.

Šešelj je ispričana priča i biće dobar, kao i uvek, da svima okolo predstavlja najgore lice srpskog patriotizma, nalik onom iz holivudskih filmova, da preti Bulajićevim četnicima i motri da se u Srbiji slučajno ne pojavi neki autentični patriotizam. Ako Dveri i DSS uđu u skupštinu, kerber će im biti Šešelj, a ne Vučić.

stidAko bih morao da nagađam šta će se desiti, rekao bih da će DSS i Dveri ući u Skupštinu Srbije najviše zahvaljujući stranim ambasadorima, a ti ambasadori neće biti ni ruski ni kineski. Cena za takvu podršku će biti veoma visoka, toliko visoka da ćemo imati nove za početak prikrivene evrofundamentaliste.

Prognoza nam je sumorna: opadajuće osećanje života u Srba proizvodi i opadajuće razumevanje politike. Svako ko ubaci dve-tri vruće parole dobija šansu da postane političar i da računa na komadić vlasti i brdo privilegija i para. I baš oko tih privilegija i para se sklapaju svakojaki savezi između evropejaca i patriota, pri čemu oni prvi gutaju ove druge. Rđav ljudski materijal će nastaviti da zapljuskuje srpsku politiku i baš u tom i takvom materijalu treba tražiti razloge zašto se put odvija uvek u istom pravcu – od suverenizama ka evrointegracijama.

Prvi talas lažnog srpskog patriotizma, onaj koji su pokrenuli Drašković i Šešelj, nije, međutim, bio opterećen infantilnošću aktera i klerikalizmom, poput drugog talasa, od pojave Obraza do naših dana. Za Draškovića i Šešelja politika je bila (i jeste) biznis, ali nije sve; obojica bi mogla da žive i bez nje – Drašković bi prodavao knjige Šešelj bi predavao pravo. Novi talas patriotizma su pokrenuli neostvareni ljudi, koji u svojim strukama nisu značili ništa (zato su se vazda pozivali na podršku intelektualaca sa strane), koji nisu kroz ruke propustili mnogo para i žena. Upravo stoga im je politika postala ultimativna: kroz nju žele da dođu do svega do čega bez nje nisu mogli i umeli. Dok su im usta puna vere i pravoslavlja, pakt sa Đavolom im postaje slika uspešnosti u politici.

Bojim se da ne zažalimo jednog dana za Vučićem, kao što smo zažalili za Slobom.

* * *

Završen je veliki miting opozicije, održan povodom jedine izborne krađe u Srbiji na koju nije podnesen ni jedan formalni prigovor. Mini-DOS se okupio i rikao ispred RIKa. Protest se komotno mogao zvati i „Hej, alaj smo se skupili bećari“. Moć zapadnih ambasada je spojila prividno nespojivo. Vučićevo tvrdoglavo odbijanje da prizna cenzus koaliciji DSS-Dveri nateralo je strance da pre vremena demaskiraju patriotski blok i izvedu ga na binu sa Čedom, Borisom i Borkom.

Ipak, nije realno očekivati da se Vučić, koji je do sada entuzijastički ispunjavao sve želje i naloge stranaca, odupre baš na pitanju cenzus-patriota. Slutim da će poslednjim snagama popustiti i da će se novi DOS u skupštini popuniti patriotama sa neobično velikim koalicionim kapacitetom.

stid03Siguran znak da je patriotski blok prešao u ruke Zapada je to što je Blic, tako nenaklonjen svemu što je srpsko, izvestio o 10.000 prisutnih na protestu, dok je stvaran broj bio bar tri puta manji. Pristalice patriota na društvenim mrežama šenluče i seire i ne nađoh ni jednog, ama ni jednog, kome smeta što se patrioti druže sa onima koje su koliko juče zvali lopovima i upropastiteljima Srbije. Dveri i DSS su svojim zaokretima uspele da otresu i poslednje iz svoje strukture što je neki obraz imalo i sada su, poput KPJ posle 1948, popunjeni samo ljudskim materijalom koji može da podnese svaki zaokret generalne linije. Još jednom se pokazalo, kao što se uvek i pokaže, da ko mnogo morališe drugima sam morala nema. Uostalom, ljotićevska ideologija i nije mogla da rodi nešto drugačije od kolaboracije.

(Blog Milana Milenkovića)

KOMENTARI



13 komentara

  1. Aleksandar says:

    Odlična zapažanja sjajnog Milana Milenkovića, po mnogo čemu našeg vodećeg i najlucidnijeg analitičara. Govoreći o Dverima, on ističe da se ne može menjati sistem iznutra, tako što ćeš najpre ući u njega.Eventualnim ulaskom u skupštinu, Dveri postaju isto što i ostale stranke u velikoj igranci oko vlasti i podele vlasti. A zamišljene su i osnovane kao narodni pokret...

  2. kosovac says:

    Milan Milenković, Njega je Petar Luković nazvao Ljotićevac, a kada se zna ko ga je nazvao, nema potrebe da se Milenkoviću zabrani da on druge naziva „ljotićevci“. Ali Petar Luković ga nije nazvao Ljotićevac zbog kolaboracije, Luković je kolaborant prve klase u odnosu na Ljotića, pa nema smisla da Milenkoviću udeljuje kompliment. Petar Luković je dotičnog nazvao „ljotićevac“ zbog Ljotićevske ideologije. Milenković je na kraju članka pomenuo negativnu komponentu Ljotića – kolaboraciju, ali nas je uskratio odgovora u kakvom se odnosu nalazi sa Ljotićevskom ideologijom, da li je Petar Luković bio u pravu? Ovaj Milan Milenković priča zaista srpski, pravi Srbin, u pravom smislu te reči, do momenta kada se ofira sa pojmom Šešelj. Šta kaže, „on svima okolo predstavlja najgore lice srpskog patriotizma“. Milenković se vešto krije, krije, pa ipak na kraju izleti Soroševskom konstatacijom, primeni jaku reč na pogrešnom mestu i zasere svoj pokazani patriotizam. Kada bi tako nešto o Šešelju rekao Petar Luković, to bi bila normalna stvar, svi znamo ko je Petar Luković. Ali predstava Milana Milenkovića, pravog Srbina, ne liči i ne trpi ovakve soroševske izlete o Šešelju. Ako je hteo da kritikuje Šešelja, mogao je to da uradi normalnim rečnikom. Ovako ispada kao krava koju pomuzeš, a ona se ritne. Ili nedajbože da Milam Milenković nešto vrda, pa ne kaže sve što ima.

  3. Aleksandar says:

    Sve je veći broj ljudi koji su pročitali Šešelja. Žalosno je što to tako sporo ide. Ta nam sporost ne služi na čast.Šta god da je Milan Milenković rekao o tom klovnu i zlu za srpski narod, ja bih mogao još žešće, ali neću, jer je degutantno, i on ne zaslužuje reči. Ja sam moravski Srbin, nemam nikakve veze sa Sorošem i vrlo sam konzervativan.

    • kosovac says:

      Aleksandar, Dobro je što su neki ljudi posle 26 godina uspeli da pročitaju Šešelja, mogu samo da im čestitam, neću ja da se ljutim zbog toga. Samo nije mi jasno na koga si mislio kada si rekao da sporost u čitanju Šešelja „nama“ ne služi na čast. Nije da se pravim važan, ali ja sam Dveri pročitao posle 4 godina, pomoglo mi je to što su stupili u koaliciju sa DSS. Posle toga sam pojačano obratio pažnju na postupke i izjave, a kruna svega je bilo lamentiranje Boška Obradovića nad Đinđićem, to je bilo da srpskije nije moglo biti. Posle toga je usledio bratski zagrljaj Obradovića sa Čedom Jovanovićem i Borisom Tadićem – možda mi ne služi na čast što sam to primetio. A to što si Srbin Moravac nije dovoljan uslov da ne bude neko među vama i Soroševac. Čak znam puzdano da među vama ima i Šumadinskih Autonomaša, to je onaj Đorđević iz Kragujevca kod koga je američki ambasador Vilijam Montgomeri bio u poseti pa posle izjavio „od njega sam mnogo naučio“. Čak je taj šumadinski autonomaš zaslužio i da bude poslanik Dosmanlija kao predstavnik svoje stranke iz Kragujevca. Možda nisi razumeo, ali ništa ne reče o mom komentaru Luković-ljotićevac-Milenković Tvoje mišljenje da li je Milenković po ideologiji ljotićevac.

  4. dejan says:

    licno ne verujem uopste da vecini stanovnika srbije randicima koji sad rade i za 280 evra neki i za 320 evra ce biti bolje i kad mozda jednom srbija udje u evropu strani vlasnici daju joj plate jadne ulaskom u eu nece se plata radnicima povecati samo zato sto ce uci u eu za to je primer hrvatska koja je u eu a radnici mju plate 400 evra jad i beda i bugarska.S OVOM EKONOMIJOM SAD U SRBIJI SRBIJA NECE NIKAD ZAPOSLITI 23 % LJUDI BEDA I NISTA VISE. STO TO RADE BIRACI MISLIM NE ZNAJU N I SAMI OCITO

  5. Aleksandar says:

    I ja slično mislim o Dverima, ne vidim šta je sporno. A što se tiče Milenkovića, on je suviše inteligentan i kulturan i samosvojan da biste ga mogli svrstati uz bilo koju ideologiju.

    • kosovac says:

      Aleksandar, Kolega komentatoru, nisam ni u jednom momentu osporio Milenkovićevu inteligenciju. Ne znam odakle vam to da inteligentan čovek ne treba da ima nikakvu ideologiju. To je baš preporučljivo ako je inteligentan. Pa i da kažemo da nema ideologiju, ako je inteligentan, trebalo bi ako pročita tuđu ideologiju naprimer Ljotićevu, da pronađe pogrešne detalje takve ideologije pa da stavi na papir negativna pravila te ideologije da bi Milenkovićevi čitaoci mogli da razumeju i poprave neka saznanja o Ljotiću. Ali lično sumnjam da bi Milenković sem pisanja ovakvih pamfleta mogao kod Ljotićeve ideologije da pronađe neke kompromitujuće elemente a da se sam ne kompronituje. Zato što je Ljotićeva ideologija zasnovana na hrišćanstvu pravoslavnom, puna komunističkih komponenti, puna demokratskih komponenti, ima i fašističkih u tragovima koji se teško odvajaju. Naprimer, ovaj grafit koji se poziva na „rad“. Zašto da komunisti prisvoje pravo na „rad“ a ne daju da i ljotićevci to pravo uzurpiraju. Da ne zamaram više, izjavljujem da ne reklamiram Ljotića, poenta je da pokušavam da ulovim Milenkovića u nečasnim radnjama. Naravno inteligentnog Milenkovića, ne glupču.

  6. Pitagora says:

    Poštovani g. Kosovac, kažete: "Ljotićeva ideologija zasnovana na hrišćanstvu pravoslavnom, puna komunističkih komponenti, puna demokratskih komponenti, ima i fašističkih u tragovima koji se teško odvajaju." Pa šta vam to govori? Nije li to slika konfuzije? Ja ne smatram tog smederevskog advokata, Dimitrija Ljotića, tako fascinantnom ličnošću da se oko njega lome koplja, i da nam on služi kao tačka oslonca za prozivanje jednog vrsnog analitičara kao što je Milan Milenković.

    • kosovac says:

      Pitagora, Verovatno sam ja najviše kriv što je ova diskusija otišla pogrešnim pravcem, ispada da ja tog vrsnog analitičara optužujem da je ljotićevac, a onda ja počinjem da branim ljotićevce. Nije sada red da se prepucavamo oko te ljotićevske ideologije. Poenta je u tome da je taj Milenković napisao članak u kome odlično srbuje, čitam i potpuno se slažem sa takvim mišljenjem, odjednom nespojivo sa orijentacijom koju pokazuje, piše „Šešelj predstavlja najgore lice srpskog patriotizma“. Ta napisana glupost veoma odudara od utiska koji čitalac dobija čitanjem te analize. Ne branim da salonski patriotizam Milenkovića ima lepše lice. Ne znam kolega „Pitagora“ koliko ste u stanju da upoređujete nečiji način izražavanja, smatram da ja imam dosta dobar sluh, stečen čitanjem. Kao da je tu rečenicu Milenković prepisao iz nekog saopštenja Žena u Crnom, ja sam se na brzinu setio Soroša. Čim se Milenković izlajao, normalno je da je dobio aplauz od nekih slične političke orijentacije. Taj aplauz umanjuje vrednost Milenkovićevog pisanja i sve svodi na politički pamflet, a ambicije Milenkovića su veće. Tako sam se ja našao sa druge strane zato što kao da je meni sasuo u brk da ja imam najgore lice srpskog patriotizma. Ne podržavam Šešelja zato što sam fan, podržavam ga zato što on kao još neki artikulišu moje shvatanje patriotizma. Naprimer Aleksandar Pavić. Ne mora to da traje večito. Takvo moje shvatanje patriotizma se razlikuje od shvatanja Žena u Crnom, ja ću da se trudim da ostanem miran, a one mogu slobodno da upotrebe najružniju reč, neću se ljutiti biće to potvrda da sam u pravu. Sa Milenkovićem je druga priča. Evo moje kritike Milenkovića, evo mog neslaganja sa vama, ne vidim nikoga ko bi me ubedio da je „pročitao“ Šešelja, naprimer – slabo kritikuje Vučića – verovatno im je skala merača kritike pokazala nizak nivo. A Milenković na kraju članka ničim prouzrokovano ubacuje u igru poređenje sa Ljotićem i kolaboracijom. Tu zamalo da promašim temu pokušavajući da odvojim Ljotića ideologa od Ljotića saradnika okupatora. Ne znam da li si primetio, nešto su medijumi u zadnje vreme počeli često da spominju Ljotića. Meni je i to sumnjivo, kao da je dobijen nalog iz nekog centra.

  7. Pitagora says:

    Poštovani g. Kosovac, sve vam je sumnjivo, čak da su i mediji počeli mnogo da spominju pomenutog po nalogu iz nekog centra, samo vam Šešelj nije sumnjiv. To vam je ono, koga volim - volim, a koga ne volim... Ni ja nisam izuzetak, razume se. Među mnogobrojnim podelama i kategorizacijama ljudi, možda je najvažnija podela na dve vrste, vaspitane i nevaspitane. Šešelj pripada ovoj drugoj grupi, i posle toga, bar mene što se tiče, prestaje svaki razgovor. On - onakav, raskomoćen - da mi kaže da su dva i dva četiri, ja bih izmislio novu aritmetiku. Mnogo pozdrava.

    • kosovac says:

      Pitagora, Čekajte nemojte još da idete, samo nešto da Vam kažem: Pravite veliku grešku razvrstavajući ljude po vaspitanju. Veliki broj mislioca će Vas savetovati da se deljenje vrši: na čoveka, i nečoveka. To je pravo razvrstavanje. Vaspitanje je običan pičkin dim.

  8. Pitagora says:

    Vaspitanje je rezervisano za ljude, takođe kultura. Ostalo je za one druge.

  9. DUSKO says:

    SA OVIM LJUDIMA NA VLASTI OD 2000 GODINE DO DANAS AKO OVAKO NASTAVI SRBIJA NECE POSTOJATI KAO DRZAVA !!! KO TO NE VIDI ILI JE SLEP ILI JE GLUP !!! TO SE VIDI IZ AVIONA VEC SAD !!!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *