Programirana istina dr. Miroslava Tuđmana

Programirana istina dr. Miroslava Tuđmana

3 juna 2013

klancir_djurdjicaPiše: Đurđica Klancir

Jeste li zapazili onaj osmijeh koji je zatitrao na licu Miroslava Tuđmana, na večer, u Dnevniku 3, kada je gotovo pobjedonosno poentirao, nakon priloga sarajevske televizije u kojem je izvještaj o presudi šestorici iz Herceg-Bosne, popraćen arhivskom snimkom iz nekog od bosanskih logora?

‘Želi se sugerirati da je to logor koji su osnivali Hrvati, a vidi se ćirilični natpis… Očito dezinformacija!’ rekao je Miroslav Tuđman, i zatitrao je taj čuveni osmijeh. Onaj tuđmanovski. Kao da je na trenutak u studio HTV-a navratio on osobno, dr. Franjo Tuđman.

Naprosto mu ne možemo uteći. Evo ga opet, iskače diljem Hrvatske kao brončana prikaza, mnogi novopečeni političari ga vole spominjati, a onda je došao ponovno i u sudskoj presudi, i u prigodnom medijskom vihoru.

Uzalud Karamarko zaziva retuđmanizaciju. Ne mora se uopće truditi. Evo mu Hrvatske televizije, bila je na dan presude besprijekorno tuđmanizirana. Tek u te kasne sate, u vrijeme Dnevnika 3, Hrvatska televizija pustila je tračak iskaza o zločinima, u ranijem centralnom Dnevniku, izvjestitelj iz Haaga hrvatskoj je javnosti samo poručio da je bilo teško slušati u sudnici detalje o teškim zločinima – pa su valjda nadležni zaključili da bi bilo najbolje da se to ne dijeli sa širokim auditorijem.

U Dnevniku 3 pušten je fragment iz čitanja optužnice o tome da je jedna od žrtava morala lizati krv s poda, jer su je tražili da ukloni balijsku krv s hrvatskog tla. Ni u tom Dnevniku, niti u ranijem, ne spominju se logori, ni ‘Dretelj’, niti ‘Heliodrom’, ni rušenje mosta u Mostaru, niti zarobljenici koje se gonilo na prvu crtu bojišnice kao živi zid… Samo u izvještaju sarajevske televizije, koji je prikazan kao ‘reakcije iz susjedstva’ spominju se logori, a potkrijepljeni su kratkom arhivskom snimkom.

Ali taj problem rješava Miroslav Tuđman osobno. ‘Očito falsifikat, vidjeli ste ćirilicu…’, kaže Tuđman.

Ali što je bilo s drugim logorima, bez ćirilice? S logorima u kojima se komandiralo na besprijekornom hrvatskom, a natpisi su bili na kvalitetnoj latinici? Mogao je, primjerice, pitati voditelj. Ali nije.

On je tek iskoristio priliku da istakne da je g. Miroslav Tuđman upravo na taj dan promovirao svoju knjigu ‘Programiranje istine’, pa su se upustili u finu analizu presude. Šteta. Voditelj je imao pred sobom Tuđmana osobno.

Najmoćniji hrvatski medij imao je povijesnu priliku suočiti najširu hrvatsku javnost sa zločinima o kojima je aktivno lažno izvještavao devedesetih. Bila je to jedinstvena prilika za čistilište, za preispitivanje. Za prekapanje po arhivima, za izvlačenje Smiljka Šagolja, Dijane Čuljak i ostalih koji su svjedočili progonu i tvrdili pred kamerama da su logori ‘ako ne udoban, onda barem siguran smještaj’.

Zašto se nije prokopalo po arhivima i pronašlo prave snimke pravih logora? Onda bi se možda uglednog profesora Miroslava Tuđmana moralo ipak pitati: jeste li znali za ove logore? Kao sin i blizak suradnik prvog predsjednika i kasnije ravnatelj HIS-a, tajne policije, sigurno ste znali za osnivanje ovih logora? Je li predsjednik Tuđman znao za to? I Šušak? Jesu li znali?

Znali su čitatelji tadašnjih više ili manje tiražnih novina. Ali gledatelji Hrvatske televizije, ta najšira hrvatska javnost, to tada očito nije smjela znati. Onda je voditelj Dnevnika možda mogao pitati profesora Tuđmana kako mu se iz ove perspektive čini to ‘programiranje istine’ HTV-a o hrvatsko-bošnjačkom ratu. Mogao ga je pitati je li točno da su djelatnici vojno-obavještajnih službi aktivno sudjelovali u kreiranju TV-programa. Da se televizijski ekran nesmiljeno koristio za ratovanje. Kao da nisu prošla dva puna desetljeća.

‘Zločini su se dogodili, ali – kome su adresirani?’ predložio je Miroslav Tuđman smjer promišljanja presude, a to je smjer koji, izgleda, ovdje svima odgovara. Nije tome daleko ni stav premijera Zorana Milanovića. Zločini su se dogodili u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, ali nemojmo ih, zaboga, konkretizirati, to je tako mračno! – i još uvijek ne znamo tko ih je počinio. To je smjer aktualne hrvatske politike na dan kada je Haag donio presude, to je smjer koji vrlo aktivno najširoj hrvatskoj javnosti nudi Hrvatska televizija.

Zašto se zločini nisu procesuirali na vrijeme, pita voditelj Dnevnika 3, a Miroslav Tuđman odgovara da u BiH tada nije funkcionirao pravni sustav, a kasnije je embargo na procesuiranje zločina u BiH imao međunarodni sud. Izostalo je ono tako banalno pitanje: a zašto je do takvih kompleksnih i očito planiranih zločina dolazilo i zašto svi oni koji su znali za njih nisu prekinuli taj ciklus zla, makar barem u nekoj nižoj fazi?

Kako to da Miroslav Tuđman, koji je u završnoj fazi vladavine svog oca Franje Tuđmana bio šef krovne obavještajne službe, dan danas ne zna kome adresirati ove zločine ako su se oni ‘ipak dogodili’? Sav napredak koji je ostvaren u ovih 20 godina jest to golo priznanje da su se ‘zločini dogodili’.

Kao da je netko na HTV-u zaključio da nikakva pretjerana konkretizacija tih zločina nije poželjna. Nek ostanu tako neodređeni, imaginarni zločini. Hrvatska televizija kao da svjesno pristaje ostati jedan od krakova aktivnog tuđmanovskog programiranja istine. Optužnicu valja kontekstualizirati, upozoravaju mnogi pravnici i analitičari.

(Tportal.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *