Proizvodnja mladih mrzitelja u Hrvatskoj

Tweet

Piše: Ladislav Tomičić

Ludilo diljem Hrvatske: Maturanti slave posljednji dan u školskim klupama! Ovo je jedan od naslova kojim su mediji popratili obilježavanje zadnjeg dana škole, koje su i ove godine upriličili mladići i djevojke na pragu Zavoda za zapošljavanje. To ludilo doživjeli smo izbliza, na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Iz Tesline ulice začule su se zviždaljke, kolona mladih s bocama alkohola u rukama hrlila je prema Trgu bana Jelačića. Znatiželjno smo ih promatrali, nadajući se da nam na glavu neće baciti brašno, kako je to već u Zagrebu red i običaj. Imali smo sreće, brašna ovaj put nije bilo.

Njihovo neartikulirano kričanje miješalo se s pjesmom: »Svega će biti, ali prijatelja neće, svega će biti, ali neće biti sreće…« Rezak zvuk zviždaljki tad je zaorio i s leđa i taman kad smo pomislili da smo u potpunom okruženju, jedna djevojčica iz kolone maturanata stade se histerično smijati i vikati: »Gle, to su neki prosvjedi.« Okrenusmo se i ugledasmo pedesetak radnica DTR-a, koje su naoružane zviždaljkama i megafonom krenule pred zgradu u kojoj se nalazi uprava njihovog poduzeća. Nema rada bez plaća, vikale su radnice. Učenici su im veselo dobacivali, zabavljalo ih je jer radnice pušu u zviždaljke, baš kao i oni.

Promatrajući reakciju maturanata razmišljali smo o njihovoj budućnosti u Hrvatskoj. Najbolji među njima završit će fakultete i naći posao s pristojnom plaćom. Najbolji od najboljih zapalit će vani, u potrazi za egzistencijom kakvu njihova izvrsnost zaslužuje. Svi ostali će završiti na Zavodu za zapošljavanje ili će naći poslove s plaćom jedva dostatnom za otplatu rate stambenog kredita. Spajat će prvi s prvim. Nerijetko će doći u priliku da se opet aktiviraju u kolonama, opet sa zviždaljkama i – megafonom. U tim kolonama vikat će: »Nema rada bez plaće!«, a neki novi klinci će im se smijati i dobacivati u prolazu.

U razmišljanju nas je prekinula pjesma koja je dala novi parametar za razmišljanje o sadašnjosti i budućnosti hrvatske mladosti što ovih dana izlazi iz školskih klupa. Iz grla nekolicine mladića, naime, zaorilo se: »Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana…« Potpisanom autoru to je upropastilo dan, gore nego što bi ga upropastila šaka brašna u kosu. Oh, na to smo potpuno zaboravili. Pred sobom, dakle, imamo još jednu generaciju odgojenu u duhu novog hrvatstva. Neće proći niti deset sekundi, a maturanti će ovo potvrditi uzvicima »Ubij pedera!«.

Povod za ove povike dobili su zapazivši štand na kojem katolička čeljad skuplja potpise za referendum o braku kao zajednici muškarca i žene. Poznati su vam već ti ljudi koji vole viriti u tuđe postelje i zgražati se nad onim što tamo vide. U tom trenutku napokon nam se zgadila norijada što kraj obespravljenih radnica prolazi sa smijehom i dobacivanjem, a kraj katolika-voajera s uzvicima podrške, koji glase – »Ubij pedera!«. Možda smo ipak nepravedni, možda je to manjina, koja nipošto ne govori o cijeloj jednoj generaciji zagrebačke mladosti. Nešto kasnije pogledat ćemo vijesti na internet portalima. Izvijestili su o grupicama maturanata koji su na Trgu bana Jelačića pjevali: »Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara…«.

Učenici Nadbiskupske klasične gimnazije, pak, nosili su majice s istaknutim slovom U i križem iznad njega. Na žalost, čini se da će i u ovoj generaciji maturanata manjina ipak biti na onoj strani kojoj se gadi taj primitivizam. Koliko li je samo takvih generacija izbacilo hrvatsko školstvo! Koliko li smo homofoba, nacionalista, šovinista i rasista proizveli od neovisnosti naovamo! Sudeći prema velikim nacionalističkim skupovima, nogometnim utakmicama i sličnim događanjima – proizveli smo ih dovoljno za izvoz. Dakako, civiliziranom svijetu takva roba ne treba. Oni će ostati s nama. Stupat će u korpusima istomišljenika, počesto gladni i željni svega. To ih neće obeshrabriti u uvjerenju da treba mrziti Srbe, crnce, homoseksualce, lezbijke… Najbolji među njima znat će kakve su tu svinjarije u pitanju.

Najbolji među njima bit će svjesni da žive u ludoj zemlji, gdje dobar dio stanovništva slavi nacističke sluge i koljače. Voljeli bi da smo u krivu, da su odvratne slike koje su se jučer mogle vidjeti u centru Zagreba samo izolirani incidenti. Voljeli bi, ali takav optimizam uistinu nemamo na čemu temeljiti. Pišemo o onom što smo vidjeli.

(Novi list – Zagreb)

Tweet