Путин наМИГнуо Србији! СВЕ О МИГОВИМА КОЈЕ СМО ДОБИЛИ ОД РУСИЈЕ И ДА ЛИ СМО САД ЗАИСТА ЈАКИ У ВАЗДУХУ!

Putin naMIGnuo Srbiji! SVE O MIGOVIMA KOJE SMO DOBILI OD RUSIJE I DA LI SMO SAD ZAISTA JAKI U VAZDUHU!

5 januara 2017

putin-mig-29-565

Čitava protekla nedelja u Srbiji bila je u znaku najveće nabavke modernog naoružanja još od vremena SFRJ. Dogovor o nabavci šest ruskih Migova-29, i uz to poklonjenih 30 tenkova T-72S i još toliko borbenih izviđačkih vozila BRDM-2, epilog je posete premijera Aleksandra Vučića Moskvi. Posle razgovora sa ruskim ministrom odbrane Sergejom Šojguom, stvar je bila jasna: za Srbiju je spreman ozbiljan paket naoružanja, u skladu sa željama i narudžbinama vojnih eksperata iz Beograda.

Međutim, istovremeno se, kao po komandi, pokrenuo davno naštimovani orkestar koji u celom poslu vidi nešto sporno, sumnjivo, pa i prevarno. Različiti analitičari, uglavnom neskriveni simpatizeri zapadne vojne alijanse, izneli su niz zamerki, ocenjujući čak da je reč o lošim i neispravnim avionima kojima je potrebna „popravka“ da bi uopšte leteli. U istom tonu je komentarisana i navodna cena migova, u iznosu od 180 do 230 miliona dolara, pa se postavljalo pitanje – zašto Srbija plaća toliko, ako su avioni dobijeni na poklon?

KOLIKO SU MIGOVI MODERNI?

Sva ova pitanja, iako prilično naivna da bi ih postavljali ozbiljni analitičari, mogu da stvore klimu nerazumevanja, pa čak i nepoverenja prema Moskvi, iako za to nema razloga. Pre svega, reč je zaista o poklonu, jer ovi avioni nisu novi, te se stoga ne mogu ni prodavati kao novi. Njima je svakako neophodan redovan remont, ali ove popravke su samo mali deo navedene sume. Najskuplja stavka u ovakvoj nabavci je modernizacija letačkih aparata kako bi oni bili dovedeni na jedan od najsavremenijih nivoa opremljenosti i taktičko-tehničkih mogućnosti. A to nema nikakve veze s time da li je jedan Mig-29 proizveden juče ili pre dvadeset godina. Tehnologija koja se na njega ugrađuje je ubedljivo najveća vrednost – ona često uopšte ne zavisi od novca već od stepena poverenja prema partneru kome se naoružanje isporučuje.

Da bi se ova problematika bolje razumela, treba znati da ruska Ratna avijacija, kao deo Vazdušno-kosmičkih snaga RF, sada zvanično ima više od 170.000 pripadnika. To je, recimo, znatno više ljudi nego što živi u jednom gradu veličine Kragujevca. Vojnovazdušne snage RF raspolažu sa preko 4.500 aviona i helikoptera, od čega je oko 4.000 u operativnoj upotrebi i raspoređeno na 70 avio-baza u Rusiji i inostranstvu, dok je ostatak u rezervi. Rusija koristi 34 tipa vojnih borbenih i transportnih aviona i osam tipova helikoptera, a u procesu ispitivanja i projektovanja nalazi se šest modela aviona i četiri helikoptera nove generacije.

Zato je srpskih šest migova samo kap u nepreglednom moru ruske letačke tehnike koja se, inače, u poslednje vreme ubrzano obnavlja. Ruske jedinice popunjavaju se velikom brzinom: samo u proteklih šest godina stiglo je oko 350 novih lovaca, 250 bombardera i skoro 500 helikoptera. Od toga, po 50 Migova-29 i najsavremenijih Su-35S. Tako postaje jasno da je u ovom trenutku upravo Mig-29 i dalje najpoželjnija borbena mašina ruskih pilota (danas imaju u funkciji oko 200 „dvadesetdevetki“), ako se izuzme moćni Su-35S, koji pripada generaciji 4++, što je bezmalo u rangu novog ruskog borbenog aviona Suhoj T-50. Ako posmatramo na ovaj način, onda je Mig-29 treći najbolji ruski lovac, odnosno drugi, ako ne računamo T-50, čija masovna serijska proizvodnja još nije počela.

Ali šta je zapravo današnji Mig-29 i da li je to onaj isti avion koji je Jugoslavija nabavila 1987. godine, kada je od SSSR-a kupljeno 16 komada – 14 jednoseda i dva dvoseda? Odgovor je – svakako da nije! Migovi koji se danas koriste u ruskoj armiji samo spolja nalikuju na obrasce koji su bili u upotrebi pre tri decenije. U svemu ostalom, to je potpuno novi, višekratno modernizovani avion, ako se uzmu u obzir njegovo naoružanje, motori, radari, elektronika, sistemi komunikacija i bezbednosti. U poređenju sa prvobitnim verzijama, na modernizovanim Migovima-29 praktično je duplirana nosivost borbenog tereta i tačka vešanja projektila, udvostručen resurs između dva remonta, uvedeni su superiorni radarski i nišanski sistemi i mogućnost upotrebe visokopreciznog oružja vazduh-zemlja, kao i satelitska komunikacija – bilo preko američkog GPS-a ili ruskog GLONASS-a. I još mnogo drugih, ranije nedostupnih mogućnosti…

Međutim, ako se izuzme poslednja i nedavno proizvedena modifikacija Mig-29 SMT, generalno se može reći da ruska ratna avijacija posle 35 godina napušta svoj omiljeni avion. Ne zato što su „dvadesetdevetke“ loše već zbog toga što su Moskvi potrebni još moćniji aparati. Ruski eksperti procenjuju da su Migovi-29 za njihove potrebe istrošeni, a da bi remont i modernizacija 200 aviona bila pogrešna investicija. U upotrebu već dolaze novi Migovi 35 (generacija 4++), koji su veoma slične spoljašnjosti kao „dvadesetdevetke“, zatim Suhoji-35S (4++) i T-50 (peta generacija). A to su već mašine potpuno nove generacije, sa kojima će Rusija dočekati bar 2040. godinu. Kako bi se ruska aktuelna vazduhoplovna filozofija do kraja razumela, treba se samo prisetiti da je reč o Vazdušno-kosmičkim snagama, odnosno da Moskva već radi na projektovanju i razvoju modela šeste generacije koji bi borbene operacije izvodili u svemiru. Jasno je da Migovi-29, koji modernizacijom mogu da se dovedu do generacije 4+, za rusku vojsku nemaju dugoročnu perspektivu u ovako ubrzanom razvoju ratne avijacije.

Zato za zemlje poput Srbije, koje nemaju ambicija i sredstava za vođenje interkontinentalnih ratova protiv satelita i hipersoničnih raketa, modernizovani Mig-29 postaje dostupno i još uvek veoma moderno i efikasno vojno sredstvo. Uz pomoć duboke modernizacije, Mig-29 moguće je pretvoriti u noćnu moru za potencijalne agresore, što najviše zavisi od toga koju klasu radara i raketa vazduh-vazduh koristi. Problem srpskih migova u ratu protiv NATO-a 1999. bio je upravo u zastarelim radarima i raketama, jer se nije na vreme pristupilo njihovoj modernizaciji. NATO avioni tada su bili u prilici da priđu našim pilotima veoma blizu, ispale raketu i odu, a da srpski migovi to i ne registruju. Protiv nove ruske tehnologije takve igre više neće biti moguće.

Sa deset osavremenjenih migova i uz podršku radarskih sistema nove generacije i moderni PVO na zemlji – i još sve to uvezano u jedinstven informativni „mozak“ – nebo nad Srbijom biće nemerljivo bolje branjeno nego pre 15 ili 20 godina. Tome svemu nedostajaće samo još sistemi zemlja-vazduh S-300 ili S-350, odnosno Antej-2500, pa da se postigne strateška dubina odbrane koja pokriva veliki deo Balkanskog poluostrva, ali je to za sada predmet nešto dalje budućnosti. Sa PVO baterijama Buk-M2, biće moguće postići sličan efekat, ali uz manje teritorijalno pokrivanje. I naravno, manju cenu. I finansijsku i političku.

NATO UGAO

Ne treba smetnuti s uma da nabavka savremene ratne tehnike iz NATO ugla – predstavlja zabadanje prsta u oko. Kako Srbija uopšte sme da poseduje neko sredstvo koje bi, čak i hipotetički, moglo da predstavlja opasnost po život i bezbednost pripadnika zapadne alijanse? To stvara potpuno novu realnost u ovom delu Evrope – jer pokazuje da Moskva stoji iza Beograda. Zato Zapad kao glavnu pretnju doživljava mogućnost da Srbija nastavi da vojno jača. Šta ako je šest, odnosno deset modernih migova, samo deo većeg plana naoružavanja? Poznato je da je Vladimir Putin Beogradu još 2010. nudio naoružanje, što je bilo upisano i u Spoljnopolitičkom programu Ministarstva inostranih poslova RF („Pečat“ br. 115). Tadašnja srpska vlada očigledno je procenila da ne preti nikakva opasnost i odbila ruske ponude vredne više milijardi dolara. Pokazalo se da je to bila pogrešna procena, jer su u poslednjih šest godina bezbednosni rizici znatno povećani – kako na Balkanu, tako i na Bliskom istoku, ali i na severu i istoku Evrope. Biti u mogućnosti za odbranu svojih granica više nije stvar procena i analiza već neophodnosti.

Neizostavno je pitanje političkog značaja takvog aranžmana, ako se zna da Amerikanci pre svega preko NATO-a vezuju zemlje Evrope za svoje interese. Naravno da ni Rusima ovi mehanizmi nisu nepoznati, ali je za Moskvu sada najvažnije da sačuva samostalnost prijateljskih zemalja poput Srbije. Vojna neutralnost Srbije dovoljna je garancija očuvanja prijateljskih odnosa, a isporuke naoružanja iz Rusije obezbeđuju politički balans između Istoka i Zapada. I istovremeno drže otvorenim vrata za buduću saradnju koja može po potrebi da bude uvećana. Upravo ovo poslednje nije po volji zapadnih centara, jer je sada načinjen prvi i najvažniji korak, gde neki budući razvoj situacije može Srbiji otvoriti i sasvim neočekivane mogućnosti. Drugim rečima, led je probijen.

A to mnogo nervira one koji su verovali da drže Srbiju čvrsto u šaci. Sada se pokazuje da je Beograd stvorio mnogo šire manevarske mogućnosti nego što je to ranije izgledalo, pa i sposobnost da bude praktično jedina prestonica na Balkanu koja može da vodi samostalniju politiku. To jeste rizična karta za Srbiju, ali može biti dobitna jer Beograd poručuje – onaj ko želi saradnju ipak mora više da se potrudi. Zato je 200 miliona dolara za modernizaciju deset migova zapravo mala cena, jer se time jačaju ne samo vojne već prvenstveno diplomatske pozicije Srbije. Nije tajna da je to prilično loša vest za Zapad, koji decenijama tipuje na Hrvatsku i Albaniju. Ali ni ovo više nisu ona Srbija i Rusija kao pre pet ili 15 godina.

A F16?

Kritičari nabavke ruskih aviona, pomenuti simpatizeri zapadne alijanse, sigurno se ne bi ovako bunili da je Srbija, kojim slučajem, odlučila da kupi američke avione F-16. Za ove „analitičare“ Migovi-29 su „prastare krntije“, ali zaboravljaju da je „kičma“ NATO avijacije, F-16 u službu stupio četiri godine pre „dvadesetdevetke“ (1978) i da je upravo to i dalje glavni lovac većine ratnih vazduhoplovstava NATO-a. Osim SAD, koje su decembra 2005. u službu uvele F-22 (nešto manje od 200 aviona) i Austrije, Britanije, Italije, Nemačke i Španije, koje raspolažu određenim brojem „jurofajter tajfuna“ (ukupno ih je nešto više od 400), niko u NATO nema moderniji avion od F-16. Takođe, podsetimo da je to avion koji je oboren i iznad Bosne 1995. i iznad Srbije 1999. i to sistemima „kub“ i „neva“ uvedenim u službu još šezdesetih godina prošlog veka.

(Bogdan Đurović / Pečat)

KOMENTARI



14 komentara

  1. jastreb says:

    Koji idiot moze da spomene Austriju u ovom tekstu kad je neutralna i nije u NATO-u

    • Rusofil says:

      Idiotu pročitaj pažljivo tekst pre komentara ako ne kapiras prvi put pročitaj i drugi i treći put...

  2. fantom says:

    Dobro je što je nabavljeno ili dobijeno ovih šest MIG-ova, jer svaka iole ozbiljna država, kako u komšiluku tako i u svijetu, treba da vodi računa o svojoj bezbjednosti koliko god to može i koliko joj dozvoljavaju njena ekonomska snaga i geopolitički položaj. Međutim, otkako su nabavljeni, u raznim medijima se digla tolika buka oko njih, kao da je nabavljeno šest interkontinentalnih balističkih raketa sa nuklearnim bojevim glavama na sebi. Ta buka se kreće u rasponu od uzbune i negodovanja sa strane onih kojima se to nikako ne sviđa, bilo da se osjećaju ugroženo ili da misle da to onemogućava neke njihove planove, pa do buke onih koji to predstavljaju kao sad smo se naoružali do zuba pa ćemo nekom "jebat' majku". I jedni i drugi uveliko pumpaju svoju stranu priče. Onaj ko želi da realno sagleda domete ove nabavke neka ima samo jednu činjenicu u vidu. Uzmimo da su ti migovi u isvrsnom stanju i da su tehnički i borbeno full-opremljeni, te da im ne treba nikakva dorada, ipak je tu riječ o šest aviona, a ne šest eskadrila aviona, što bi već bila itekako ozbiljna stvar. Oni su dobri za podizanje odbrambene defanzivne moći države i to je OK, ali ni u kom slučaju nisu dovoljni da bi zaista spriječili one koji eventualno imaju kakve neprijateljske planove spram Srbije da ih i zaista otpočnu vojno sprovoditi ako se na to odluče, niti su dovoljni da bi se uz pomoć njih nekom zaista "jebala mater". Zato bi običan čovjek i običan posmatrač čije se kože to itekako tiče, trebao ostati van uticaja buke koju proizvode bilo jedni ili drugi jer niti priča jednih niti priča drugih u stvarnosti ne drži vodu, a iz svoje glave će se otarasiti bar nekog mentalnog smeća kojim mu je ionako svakodnevno filuju.

  3. Zoran says:

    Koliko ja vidim idiot cita Niko nije spomenuo da je Austrija u NATO vec je navedena kao zemlja koja poseduje odredjeni tip aviona Pre nego pustis komentar procitaj tekst a nemoj preletati ili citati zadnji pasus

    • Mišo says:

      Svaka čast Zorane, na odgovoru tom says-u! Prvo pročitaj tekst, pa razmisli šta je suština pisanja istog, zatim dobro razmisli trebaš li se upuštati u komentar a da isti bude "potkovan" makar sviješću o napisanom ako već ne može sa bazičnim razlozima. Inače, slažem se sa autorom teksta oko razloga nabavke MIG-ova!A zapadni podrepaši ništa drugo i ne znaju nego li samo da ture nos u dupe trulim zapadnjacima pa da tako "namirisani" puštaju nam svoje komentare, kao da smo mi koji čitamo debili i prosti gutači napisanog. Nije to baš tako!

  4. cile mile says:

    Jaki u vazduhu, a na zemlji gladni i mizerni. Eh, Srbi, Srbi...

  5. Deda Brada says:

    Zorane pametnjakoviću, uradi ono što drugima preporučuješ - dobro pogledaj OVU rečenicu: "Osim SAD ... i AUSTRIJE, Britanije, Italije, Nemačke i Španije ... NIKO U NATO nema moderniji avion od F-16." Ili, ako iz ove glomazne rečenice izvučemo srž: "Osim ... AUSTRIJE NIKO U NATO nema moderniji avion od F-16." Dakle, očigledno je (osim slepcima i idiotima) da je Austrija u tekstu svrstana u države NATO-a.

    • jastreb says:

      bravo@Deda Neko moze pet puta procitat text ali mu to mnogo neznaci...

  6. Ivan Grozni says:

    deset Migova su jedino dovoljni da u slucaju potrebe kontrolisu nebo nad Srbijom u slucaju kindapovanja aviona,nelegalnog preleta i krsenja vazdusnog prostora Republike Srbije. Za odbranu od agresora Srbiji su potrebni odbrambeni sistemi kao Buk ili S300 koje ce Srbija pre ili kasnije morati da nabavi.Svi kriticari su zlonamerni ili ljudi sa zadatkom. Posle Daviniceve "reforme" i decimacije ljudstva i tehnike Srbija mora ponovo da nabavlja inzinjerisku,transportnu,desantnu i skoro svaku drugu opremu da bi bila koliko toliko osposobljena za izvrsenje zadataka. Zato treba nabavljati sve sto nam treba kao i razvijati namensku industriju ne osvtcuci se sta zlonamerni govore.

  7. opet ja says:

    MiG-29 u ruskom vazduhoplovstvu je najslabiji avion. Ispred njega su Su-27SM, Su-30M2, Su-30SM, Su-35S i PAKFA. MiG-29SMT se našao u upotrebi jer ih je vratio Alžir koji je uzeo Su-30. Međutim SMT verzija ima najnoviju tehnologiju izrade trupa od izuzetno lakih legura i kompozita i novu elektroniku. Mi ništa od toga ne dobijamo. MiG-35, najnovija verzija 29ke, još nije u upotrebi i pitanje je da li će ući u rusko vazduhoplovstvo zbog gore pomenutih Suhoja. Ono što mi dobijamo, sudeći po slikama, su najstarije mašine verzije 9-12. Posle njih su 9-13 koji imaju veću grbu u kojoj je elektronika za ometanje i nešto goriva. Nedavno je Sirija za svoje MiG-29 9-12 dobila elektroniku sa SMT modela i oni mogu da koriste R-77 rakete sa aktivnim navođenjem. Nadam se da ćemo proći makar kao Sirija. Što se tiče okruženja, Mađari imaju Gripene koji su odlični i samo SMT verzija može da im parira, a i Rumunija i Bugarska dobijaju poboljšane verzije F-16 koje koriste AIM-120C-4 ili C-5 aktivno radarski navođene rakete, kojima opet može da parira samo SMT verzija. Toliko o Vučićevoj "superiornosti". Možda samo prema Hrvatskoj koja ima MiG-21BIS kao najbolji avion.

  8. opet ja says:

    Još nešto. Od 10 aviona koje ćemo imati, 3 su dvoseda verzija UB koji nemaju radar. I Gripen i F-16 imaju dvosede verzije sa radarom potpuno borbeno upotrebljive isto kao jednosedi. Dakle od 10 aviona samo 7 su pravi lovački aparati. Inače u Ratu Etiopije i Eritreje etiopski Su-27 su obarali eritrejske MiG-29, nikad obratno. Jednostavno Su-27 i njegove varijante su mnogo potentniji aparati od MiG-29 i njegovih poboljšanja. U poslednje vreme Su-30 se svuda prodaje, a MiG ne. I to dovoljno govori o mogućnostima nabavljenih mašina i našoj "superiornosti".

  9. General VS says:

    Bravo za tekst odličan zanimljiv i lep za čitanje... Svaka čast

  10. Rusofil says:

    Bravo za autora teksta

  11. Wyatt Earp says:

    Nema svrhe...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *