Radman mora otići

Tweet

Piše: Boris Pavelić

Goran Radman mora otići. Pao je na svim ispitima. Za najvažnijeg televizijskog urednika imenovao je vjenčanog kuma i šogora, čovjeka koji je krivotvorio profesionalni životopis, a tuđi životni rizik snimanja u okupiranome Kijevu pripisao samome sebi. Radman nije proveo nijednu reformu; štoviše, opozvao je uspjehe prethodnoga uredničkog tima. A jučer je i Povjerenstvo za sukob interesa presudilo da je Radman u sukobu interesa, jer je na položajima u čak tri tvrtke kojima, kao ravnatelj HRT-a, može pogodovati. Ako je odgovoran, podnijet će ostavku; ako nije, smijenit će ga Sabor.

Slučaj Gorana Radmana kao da zatvara jalovi jednogodišnji krug pokušaja poboljšanja javnoga servisa. Tko je odgovoran za to što HRT danas nije bitno dalje nego u lipnju prošle godine? Ako pak jest – ako naime priznajemo da su treći i četvrti program HTV-a napredak, a jesu – to nije zasluga Gorana Radmana, nego ljudi koji više nemaju ovlasti. Tko je, dakle, odgovoran? Političari u Saboru? Ali oni su omogućili okončanje višemjesečne upravljačke agonije. Oni su uspjeli s ekrana maknuti lica kojih se cijela nacija stidjela. Političari su, dakle, promijenili zakon, čak i po cijenu sukoba s EU, koja je tvrdila da političarima pruža prevelike ovlasti. Priznajući to, preuzeli su odgovornost. Istina je, dakle, suprotna od onoga što common sense uporno tvrdi: da političari izbjegavaju odgovornost. Ovaj put nije bilo tako: preuzimamo svaku odgovornost jer želimo poboljšati najvažniji medij u zemlji, jasno su kazali političari.

Pa tko je onda odgovoran za to što HRT danas vodi čovjek čiji koncept reformi nitko ne razumije i čiji angažman frapantno kasni, ali koji zato imenuje rodijake, a sam se prihvatio posla koji ne bi smio obavljati, jer je u sukobu interesa? Hoćemo li kriviti političare zato što su povjerovali kandidatu kojega je dio medija, naoko skromno, godinama predstavljao kao visokoprofesionalnoga, visokociviliziranog stručnjaka, jedinoga sposobnog da isuši protuprofesionalnu nacionalističku kaljužu odmila zvanu »katedrala hrvatskog duha«?

A kad tamo – Radman kao Kerum, kao što svi sad već znaju! Mit o zapadnjačkom biznismenu s osobnom Gatesovom preporukom učas je ispario na vrućini balkanoidnoga rodijaštva. No problem s Radmanom nije tek u tome što čovjek čini profesionalne pogreške: prava je teškoća u tome što Radman očito svjesno čini to što čini. Ne griješi ravnatelj nehotice: on dobre poslovne običaje krši s punom sviješću da mu nitko ne može ništa, jer on je, eto, dobio mandat.

Zato je manje važno ustanoviti tko je za što kriv – jer lako bi se moglo pokazati da je dobra namjera posljedovala lošim rezultatom – nego što prije ispraviti promašaj. Zato Radman mora otići: da se ne bi opet moglo reći kako se pogreške ne mogu ispravljati. Javnost ima pravo na dokaz da se pravila poštuju i da vrijede za sve. Pokazalo se da Goran Radman nije ono za što se izdavao – ok, neka radi nešto drugo. I to je sve.

(Novi list – Rijeka)

Tweet