Рат без граница и без краја

Rat bez granica i bez kraja

23 februara 2018

Piše: Predrag Ćeranić

Od napada na Kule bliznakinje na borbu protiv terorizma Sjedinjene Američke Države potrošile su milijarde dolara. Terorista, za šta su se smatrali borci Al Kaide, te 2001. godine, bilo je par stotina boraca. Uoči ruske intervencije u Siriji cijeni se da je na Bliskom istoku bilo oko 100 000 pripadnika različitih terorističkih grupacija. Islamska država, suočena sa dejstvom, najprije ruskih vazdušnih napada, a potom i kopnene intervencije ruskih i snaga Sirijske arapske armije, počela je da se urušava sve do konačnog sloma. Gdje su sada njeni preživjeli borci? Da li su privedeni, pod nadzorom, hoće li se nekome suditi, da li će se formirati neki sud kao što je to bio Haški tribunal za ratove vođene na području nekadašnje Jugoslavije?

Borci, pristigli iz niza evropskih i arapskih zemalja, napravili su haos na Bliskom istoku zauzimajući naftna polja za vodeće svjetske naftne kompanije. I površna analiza zbivanja na području Sirije i Iraka ukazuje da bi se i nakon sloma Islamske države, rat na Bliskom istoku mogao nastaviti. Razlog je jednostavan. Šiiti su u ekspanziji, Iran je napravio most do Libana, Asad je sa šiitima u koaliciji, te stoga, posmatrano iz zapadnoevropskih opservatorija za ljudska prava, on mora pasti. Rusija je sa Libanom napravila ugovor o vojnoj, ali i ekonomskoj saradnji, što je još jedna zemlja koja je stala pod ruski „kišobran“. Turska se takođe nametnula kao faktor na ovom prostoru, uplivom svog uticaja na Katar i Saudijsku Arabiju, što su prećutno dozvolili Moskva i Teheran.

A opet, kao glavne teme u geopolitičkoj diplomatiji, bar slušajući američkog državnog sekretara Tilersona, koji očito ima inicijativu, dominiraju Sjeverna Koreja, Baltik, raketni štit u Poljskoj. Da li je zaista tako ili će prije biti da se bacaju diplomatske „dimne bombe“ kako bi se odvratila pažnja od i dalje glavnog poprišta okršaja velikih sila, Bliskog istoka i Balkana? Nesporno, presijecanje koridora Teheran – Liban, Teheran – Sirija, Teheran – Persijski zaliv, ostaje prioritet za SAD i njihove saveznike.

Posmatrano sa distance, očito da je terorizam bio samo povod za stvaranje haosa u Siriji, Iraku, Libiji, Avganistanu, Jemenu, pa i Pakistanu. Po srijedi je rat za resurse, shodno doktrini Bžežinskog, koja je realizovana na ideju Volfovica, da se za cijepanje i raspad Iraka, Sirije, Libije, ali i Irana, iskoriste etničko-vjerski sukobi. Teško je zamisliti liniju sukoba, jer se Izrael nameće kao predvodnik u borbi sunita protiv šiita. Tako sve teorije o sukobu civilizacija padaju u vodu, pošto se radi o sukobu interesa i borbi za resurse. Jer, kako to da se sve zemlje koje su se borile protiv Islamske države proglašavaju za neprijateljske pa i terorističke (Rusija, Iran, Kina). Crne ili prljave operacije postale su uobičajen alat globalizma. Više nije nepoznanica ko je naoružavao Islamsku državu i u ime čijih interesa je ona stvorena. Rusima je to odavno poznato, znaju to i u Izraelu, zna i Njemačka, ali se ta tema prepušta diplomatiji. Moskva je „otvorila karte“ te je Lavrov u nekoliko navrata diplomatski ukazao na povezanost SAD sa Islamskom državom, upravo zbog nelogičnosti zbivanja na terenu sa izjavama koje su dolazile iz Bijele kuće.

Borba protiv terorizma brzo je ustupila mjesto borbi protiv Rusije i Kine. Moskva se optužuje da vodi ekspanzionističku politiku i debelo joj se zamjeraju savezi koje je uspostavila sa Sirijom, Egiptom, Libijom, a sada i Libanom. Kini se spočitava gradnja vještačkih ostrva, koja će poslužiti kao nosači aviona u Južnom kineskom moru, ali i ekonomsko prisustvo na Balkanu i vojno u Džibutiju. Doktrina America first u osnovi krije doktrinu načina opstanka krupnog kapitala, i rješavanje cikličnih ekonomskih kriza kroz vođenje cikličnih velikih ratova.

Mejnstrim mediju učestalim napisima o izglednosti „Trećeg“ (skraćenica za Treći svjetski rat) čine zloslutno predviđanje i prave medijsku pripremu za „Treći“. Snimaju se i filmovi o teroristima koji su se dokopali nuklearnih bojevih glava. Da li je to medijska priprema za napad Al Kaide na raketne silose sa nuklearnim glavama u Pakistanu i njihovu upotrebu za ciljeve u Rusiji i Iranu, za što, naravno, velike zapadne sile ne bi mogle biti odgovorne?

Kako se stvari odvijaju, godine koje dolaze biće godine velikih laži, podmetanja, prevara, prljavih operacija, sukoba i novih žarišta. Borci protiv terorizma biće proglašavani teroristima, a teroristi borcima za demokratiju. Narodi, žrtve fašističkog terora, nazivaće se fašistima. Pobjednici nad fašizmom, fašistima.

(Anfor)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *