Рат са мртвима у Црној Гори

Rat sa mrtvima u Crnoj Gori

31 marta 2017

03--Antic-Cedomir 243

Piše: Čedomir Antić

Videli ste veliku pobedu Severnoatlantskog saveza! Ona se odigrala na teritoriji Crne Gore. To je bila pobeda bez rata. Tačnije pobeda pre rata. Prema starokineskom teoretičaru rata Sun Cuu to je najpotrebnija i naslavnija pobeda („bez okrvavljenog mača“).

„Sile haosa i bezumlja“, da citiram političkog oca sadašnjeg crnogorskog režima, zaverile su se da destabilizuju mladu nezavisnu državu. Ta zavera bila je pre svega simbolička, ali imala je ona svoje praktične posledice. I naravno, reagovao je ministar odbrane Crne Gore, Predrag Bošković. Zapamtite to ime. Predrag Bošković, ministar u vladi koju vodi senka, uspeo je da pobedi u ime NATO-a, iako malena Crna Gora još uvek nije članica ovog saveza! Kakav uspeh… U ime senke, što vlada u ime običnog kriminalca balkanskih gabarita, spomenuti je Bošković pobedio mrtve.

Boškovićeva veličina, značaj, hrabrost i spremnost jasno su se pokazali kada je zabranio da na spomen obeležja naših, srpskih vitezova budu položeni venci. Koji to režimi ratuju sa mrtvima? Kakvi su to Hitleri i Staljini u 20. veku zabranjivali grob junacima i spomen pokojnima? Da je Milo Đukanović u Beogradu malo više učio pravu, a manje političku školu, dosetio bi se da evropska kultura počiva na desetak velikih dela, jedno od njih Sofoklovo govori i o odnosu prema mrtvima.

Pre desetak godina jedan moj poznanik išao je u ime udruženja veterana iz nedavnih ratova da razgovara sa menadžerom velikog trgovinskog lanca. Hteo je da zatraži određene povlastice prilikom zapošljavanja za veterane i njihove porodice. Menadžer po imenu Hans mu je na sasvim pristojnom srpskom rekao da uprava njegove kompanije ceni sve ugrožene grupe i da će pomoći u meri u kojoj im je moguće. Onda mu je dao svežanj od stotinak kartica koje omogućavaju najveći popust prilikom kupovine.

  • Podelite ove kartice Vašim ljudima… Oni su se borili za svoju zemlju, zaslužuju svako poštovanje. – rekao je jedan Nemac.

Kakvi ste ljudi Đukanoviću, Vujanoviću, Markoviću, Boškoviću, Sekuliću…? Da li ste uopšte ljudi? Kakva je to vaša vlast ako je njena cena da se ovoliko ozverujete i ponižavate? Prvi poznati Boško u našoj istoriji bio je Boško Jugović. Istoričari kažu da nije postojao. Narodno nadahnuće navodno je podstakao jedan zetski vlastelin srpskih despota po imenu Boško Juga. Da ga nisu povezali sa Kosovskom bitkom ne bi se očuvalo ime, kao što se nisu očuvala ni imena Borovina, Milten, Stracimir, Branivoj… Ne bi svoje prezime imali Boškovići iz Novog Pazara od kojih je potekao veliki dubrovački, danas i hrvatski, naučnik Ruđer Bošković. Ne bi, bez sumnje, bilo ni Predragovih Boškovića. Ako su već Đukanovićevi saučesnici prodali veru za večeru, srpstvo za vlast, i čast za NATO, zašto onda i dalje drže imena i prezimena naših mučenika i vitezova. Narod Kosančića, Toplica, Jugovića, Hrebeljanovića, Vukovića… To je narod onih što su stali protiv kukavičkog Severnoatlanstvog saveza koji je gušio srpsku državu Krajinu a stvarao etnički čisto šiptarsko Kosovo. To je narod onih četrnaestoro staraca i dece koju su bombe NATO-a ubile na teritoriji Crne Gore. Da su vam Bošnjaci dozvolili imali bi danas praznik posvećen Petru Drugom Petroviću Njegošu. A upravo on, naš neumrli vladika Rade, kaže: „Bog vas kleo pogani izrodi!“ Promenite zato prezimena i imena da vas zaboravimo. Eno vam Hašima Tačija i njegovi stari su karijeru potražili odričući se svog naroda, a dobar vam je i Adem Jašari onaj lepotan, metroseksualac i junak koji se skrivao iza dece.

Posle svega, najugledini lokator u istoriji NATO-a, Milo Đukanović, ne dozvoljava spomen na nevine žrtve i na junake koji su pali za državu koju je isti Đukanović stvarao i za čijeg je autokratskog predsednika glasao samo godinu i po ranije.

U Srbiji se ove godine, po prvi put na dan napada NATO-a na našu zemlju, povela reč o mogućem ulasku otadžbine u Severnoatlantski savez. Natoidne organizacije su istraživale mišljenje javnosti. Uprkos dve decenije investicija i potkupljivanja dela najuticajnijih i najbogatijih građana Srbije, za ulazak u NATO je 11% građana, nije opredeljeno 5% a protiv je 84%. Dakle, uprkos tome što vođstva velike većine manjina žele da za njihovim maticama i Srbija stupi u NATO, uprkos činjenici da LDP i slične otpadničke organizacije imaju bar 6 – 7 procenata glasova podrške, u Srbiji je više građana protiv NATO-a nego što ima Srba. Razlog tome je zločinačka i nepoštena politika NATO-a  tokom proteklih decenija. Oprostila bi Srbija bombardovanje, kada bi stupanje u NATO donelo sigurnost građanima. Slobodu makar preostalim Srbima na KiM, u Crnoj Gori ili Srpskoj. Međutim, iz Brisela se prema nama ponašaju kao da smo neko divlje pleme. Pozivaju nas da pomognemo dalje obespravljivanje Srpstva, da se odreknemo naših zakona, običaja i identiteta… Zauzvrat će nekoliko stotina naših političara dobiti visoke plate, a narod će, navodno, živeti bolje jer će strani investitori pohrliti za NATO bazama… Predivno, možda nam daju i da osvojimo, okupiramo i opljačkamo neku zemlju… Rusiju, na primer… Još samo da promenimo imena i prezimena.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *