RATKO DMITROVIĆ: Nije se u Briselu dogodilo ništa strašno, samo je Srbija, nadajmo se, povukla svoju crvenu liniju

RATKO DMITROVIĆ: Nije se u Briselu dogodilo ništa strašno, samo je Srbija, nadajmo se, povukla svoju crvenu liniju

3 aprila 2013

PregovoriPiše: Ratko Dmitrović

Predstava je završena. Što bi rekao pesnik; odlazi cirkus iz našeg malog grada. Dobro, Brisel nije baš mali grad ali nije ni veliki, 150 hiljada stanovnika. Manji od Kragujevca. Prespavao sam u toj varoši, ima tome više godina, i mislim da Brisel i nije za drugo nego da se u njemu prespava, pa put pod noge. Sve je nekako hladno, otuđeno, ukočeno. U deset naveče nemaš gde da večeraš. Ime grada dolazi od kovanice staroholandskog  i može se prevesti kao „kuća u močvari“. Pa vi vidite…što bi rekao Zoki Radmilović.

U toj močvari, u utorak veče, okončana je vremenski prilično razvučena, loše režirana američko-nemačko-šiptarska predstava u kojoj se pojavljivao i jedan Srbin. Dačić. U poslednjem činu režiser je tražio da se u predstavu ubaci još jedan Srbin, Aleksandar Vučić. Ubačen je i tako se okončalo. Ona Eštonova, stajna tačka predstave, skupila je papire i saopštila da se komad više neće igrati. Dakle, dogodilo se ono što smo najavili pre nekoliko dana.

Nije u Briselu bilo pregovora već lomljenja kičme Srbiji u nameri da Beograd i formalno prizna nezavisnost Kosova i Metohije, da  se složi sa njegovom okupacijom, opravda agresiju NATO, da kaže: Vi ste bili u pravu, dobro je što ste nas bombardovali, i evo prihvatamo „realnost na terenu“, okrećemo se budućnosti a Srbe na Severu prepuštamo dobroj volji Šiptara.

Koliko je arogancija Amerikanaca u ovoj priči velika, po Srbiju ponižavajuća, savršeno oslikava istup Viktorije Nuland, portparola Stejt Departmenta; ona je za vreme sastanka u Briselu, negde iza podne, saopštila da će Priština odlučiti koji i kakav oblik autonomije treba da postoji za Srbe na Severu Kosova i Metohije a na srpskoj delegaciji je da u to ubede svoje sunarodnike na Severu. Vrlo jasno; Šiptari odlučuju, njihova je prva i poslednja. I zašto bi u takvoj situaciji Hašim Tači, u celoj priči gotovo nebitan, pristao na ponude iz Beograda koje „ nisu u okvirima ustava države Kosovo“?

Amerikanci su i ovog puta jasno rekli Srbima i Srbiji: Vaš Ustav ne važi; vi ste na Balkanu narod i država drugog reda; mi stvaramo veliku Albaniju i ne preostaje vam drugo nego da tom cilju dobrovoljno priložite komad vaše zemlje koji  se zove Kosovo i Metohija.

Ako nije tako…kako je? Ako ovo nije brutalno ponižavanje Srbije i Srba…šta je?

Često imam problem sa nekim Srbima, među kojima su i moji poznanici i prijatelji, zbog  insistiranja na jasnim i preciznim formulacijama. U svemu. Politici posebno. Na primer, mislim da je Skupština Srbije, onog dana kad su Šiptari u Prištini proglasili nezavisnost, morala da donese rezoluciju u kojoj se taj akt odbija a prostor Kosova i Metojhije proglašava privremeno okupiranim teritorijem. Niko ne može da me ubedi da bi Srbiji to štetilo. Naprotiv, čvrsto verujem da bi danas sve bilo drugačije, možda i bitno drugačije i prilično bolje po Srbiju da je tako urađeno. Pa zar  Kosovo nije okupirano?

Dalje, ne razumem snishodljivo držanje službenog Beograda u celoj ovoj priči. Srbija se ponaša kao da su Srbi oteli Kosovo od Albanije pa sada treba da ga vrate. Kakvu bi to štetu imali da kažemo gore spomenuto: Nemci i Amerikanci traže od Beograda da se složi sa otimanjem Kosova.

Službeni Beograd, ne znam da li ste primetili, uopšte ne koristi termine „otimanje Kosova“, „okupirano Kosovo“, „samoproglašena nezavisnost“…Zbog čega?

Šta mislite kako bi se osećali Tači, Haradinaj, Čeku… da  im službeni Beograd s vremena na vreme poruči: Kosovo je deo Srbije, uzeli ste ga snagom oružja, ono je okupirano i biće tako dok se ne stvore okolnosti, za deset, trideset, pedeset godina, da ga vratimo. Na ovaj ili onaj način.

Koja se država na svetu mirno odrekla svog teritorija? Ili, koja se država na svetu dobrovoljno saglasila sa otimanjem svog teritorija?

Uostalom, zar neko zaista misli da će Amerikanci zauvek ostati na Kosovu, u bazi Bondstil. Kad poslednji američki vojnik napusti Kosovo, a napustiće ga (pre toga, nema sumnje, otići će i nemački vojnik) Šiptari ostaju sami sa sobom. I sa Srbima. E, zbog tog  trenutka, šta god on doneo, niko nikada u Beogradu ne sme da pristane ili potpiše  „faktičko stanje na terenu“. Ono dole je okupacija a ne stanje.

A Datum, reći će neki? A država, odgovoriće drugi? Ništa Srbiji neće doneti datum početka pregovora o članstvu u EU, taman da ga dobije sutra ujutro. Na Nikoliću, Vučiću i Dačiću je obaveza da od Srbije naprave sigurno i prijatno mesto za život; da stvore klimu u kojoj se poštuju zakoni, u kojoj se rad nagrađuje a lopovluk kažnjava; da sednu sa dokazano uspešnim i pametnim ljudima, iz raznih oblasti, i naprave planove delovanja države u sledeće dve, četiri, osam godina. Sa praćenjem realizovanog, nagrađivanjem uspeha i eliminacijom iz priče neuspešnih.

A, Kosovo? Rekoh, to je privremeno okupiran teritorij, konflikt koji se može zamrznuti ili rešavati ali ne sa onima koji su ga stvorili. Oni ne traže rešenje već pretvaranje okupacije u trajno pravno stanje. Dakle,vratiti priču, ako je ikako moguće, na nivo Ujedinjenih nacija. Znam, Srbija je prihvatila da Evropa arbitrira ali Filip Riker nije iz Evrope. Ako mogu Amerikanci da budu deo rešenja zbog čega to ne bi mogli da budu Rusi i Kinezi, na primer. Deluje naivno? Hajde da pokušamo, mnogo toga je u istoriji, i našoj i svetskoj, na početku delovalo naivno.

KOMENTARI



8 komentara

  1. Pingback: Nije se u Briselu dogodilo ništa strašno, samo je Srbija, nadajmo se, povukla svoju crvenu liniju | BigRadio

  2. Gale says:

    Vucic kaze ne mozemo da prihvatimo kako Taci kaze, a moramo da nesto prihvatimo jer cemo da pocrkamo od gladi. Prvo nesto kaze pa posle par sekundi to demantuje.

  3. Dragan DeSPOt says:

    Ceo tekst je tipicna prepiska tadasnjih ''prodovaca LAZI'' iz vremena pregovora iz Rambujea, a slobodno mogu reci i kad se junacki odbijao plan Z4.Epilog svega ili vaseg ''kurcenja'' je ponajgore gubitak Srba i proterivanje sa vekovnih ognjista i potonje bobardovanje i sramni ''kumanovski sporazum''.

  4. zmaj says:

    Ovaj tekst je toliko primitivan i ratnohuskacki ,a i sta ocekivati dobro od autora ovog teksta kad on za brisel kaze da je varos to je normalnom coveku ne smesno vec glupo, uzalud je potrosen papir za ovo pisanije, vise vredi papir od teksta.

  5. PEKEZ BORO says:

    BRAVO DMITROVIĆU ! SVAKA TI JE ZLATNA ! ŽIVA ISTINA !

  6. Caliope says:

    Da li je moguce da jos uvek noze neko na ovaj nacin da pise. Ovo je klasican ratnohuskacki tekst.

  7. Miloš says:

    Hm...uz dužno poštovanje ali me ponekad zaista iznenađujete g.Dmitroviću.Za mene ste inače jedan od naših najboljih novinara i patriotski opredeljenih delatnika.Pa sve je ovo po mom skromnom mišljenju samo jedna bedna i jadna predstava za narod u režiji Tome, Vučića i Dačića ali prvenstveno Vučića koji drži sve poluge vlasti u svojim rukama.Evo vidim da se "primio" čak i uvaženi Željko Cvijanović.Barem sudeći po njegovom najnovijem tekstu sa sajta Standarda.Pa Vučić je već pristao na sve i poodavno prešao sve crvene linije i prelomio u glavi oko pitanja Kosmeta.Sada samo malo "kuva žabu". Kao fora posvađao se sa Tačijem i ponudio ostavku Dačiću.Ma dajte molim vas.Pa ne pregovara on tamo sa Tačijem.Čak ni sa Eštonovom i ostalim briselskim birokratama nego sa Amerikancima i Nemcima.Sve je to samo medijski spin za javno mnjenje.Dobro je sve to opisala Vesna Pešić (koju inače organski ne podnosim) u svom tekstu na Peščaniku.Dobro je primetila da Vučić sada ne zna kako Srbima (koje kako je to autorka odlično primetila ionako baš mnogo i nije briga za Kosmet i sunarodnike sa Kosmeta) da saopšti svoje naredne drastične poteze.

  8. Petar says:

    Još jedan odličan tekst a za ove koji sa zadatakom dolaze i ostavljaju potpuno nebulozne komentare tipa ''ratno huškanje'' šta reći osim sramota i ajde bježite. Ti komentari jasno pokazuju da je Dmitrović u pravu jer znamo mi šta ''ratno huškanje'' znači i kada se ono poteže od strane ovih na zadatku.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *