RATKO DMITROVIĆ: Rađa li se u Hrvatskoj novi antifašizam, po uzoru na onaj koji je zagovarao Stipe Šuvar, i ko su sada njegovi nosioci

RATKO DMITROVIĆ: Rađa li se u Hrvatskoj novi antifašizam, po uzoru na onaj koji je zagovarao Stipe Šuvar, i ko su sada njegovi nosioci

3 januara 2015

Ratko-DmitrovicPiše: Ratko Dmitrović

Poslednjih meseci u Hrvatskoj je nekoliko pojedinaca, iz kruga mlađe hrvatske inteligencije, javno izašlo sa stavovima koji su pre samo desetak godina u toj državi bili nezamislivi i opasni po život, a njihova suština počiva na izvornom antifašizmu i, što je posebno važno, istini.

DNEVNOPOLITIČKA NEOPHODNOST

Kako vreme odmiče, a odmiče brzo, odnosi Srbije i Hrvatske ulaze u kolotečinu koja vodi ka davno zacrtanom cilju: nestanku Srba iz Hrvatske. I godina iza nas, 2014, donela je nove dokaze za iznetu tvrdnju. Tih dokaza je najviše u sferi javne politike Hrvatske gde Srbe više i ne spominju, osim kad neko proceni da je rezervna guma s antisrpskim nabojem malo popustila. E, onda se to dopumpa, uglanca stara, poznata retorika, ali sada sa žaokama okrenutim samo prema Srbiji. Srbi u samoj Hrvatskoj nikoga više ne interesuju. Čak ni kao ostatak ostataka „remetilačkog faktora“.

Za ovu tvrdnju nema boljeg primera od slučaja Šešelj – Milanović. Predsednik vlade Hrvatske Zoran Milanović odbio je, znate već, da prisustvuje nedavno održanom Samitu šefova država i vlada Centralne i Jugoistočne Evrope, s premijerom Kine kao gostom, zato što se, kazao je Milanović, Vučić i Nikolić nisu ogradili od izjava Vojislava Šešelja datih po povratku u Srbiju. Naivno, budalasto, smešno… bili su komentari trezvenih ljudi, čak i u Hrvatskoj. Da li je tako?

Događaj je za nama, ne vredi trošiti reči i prostor, ali zbog gorespomenutih odnosa, nekih konstanti na koje Srbi stalno i uporno zaboravljaju, mora se reći sledeće: Milanović, ubeđen sam, nije sam od sebe doneo odluku o nedolasku u Beograd, on je operisan od šovinizma, to smo davno registrovali, ali dani koje živimo uvod su u izbore za predsednika Hrvatske na kojima se Ivo Josipović, Milanovićev čovek, kandidat SDP-a, bori za drugi mandat. Neko je iz Josipovićevog štaba zaključio da bi bilo korisno malčice zaigrati i na nacionalističku kartu – ta je uvek na vrhu srpsko-hrvatskog špila – i tako smo dobili odluku da Milanović ne ide u Beograd. Onaj ko je nagovorio Milanovića na ovakav potez pripada drugoj školi mišljenja hrvatske politike. Taj neko možda i jeste član SDP-a, ali nije na liniji hrvatske levice, koju samozvano predvodi Milanović, a svakako ne one koju je za života i do poslednjeg dana života predstavljao Stipe Šuvar, a danas nastavljaju neki mladi hrvatski intelektualci, o kojima ćemo kasnije u ovom tekstu napisati reč više.

Inicijativa novog uzburkavanja odnosa između Srbije i Hrvatske došla je iz kuhinje istih onih koji su srpsko pitanje u Hrvatskoj još od kraja osamdesetih eksploatisali u meri dovoljnoj da se izazove sukob sa JNA, koji su ga sve ove godine izvlačili na sto kad god im je trebalo i koji su baš ovih dana, znajući da će neko od njihovih u taboru SDP-a (a takvih je priličan broj) inerciju preneti u Milanovićeve uši, debelo je obrazložiti kao trenutnu, dnevnopolitičku neophodnost i dovesti Milanovića da se oglasi i otkaže odlazak u Beograd. Inače, Milanović je poznat kao čovek brzoplet u odlučivanju.

BRANA JE POČELA DA PUCA

Površnim posmatranjem dolazi se do zaključka da je hrvatski premijer nedolaskom u Beograd najviše štete naneo sopstvenoj vladi, da ne kažem Hrvatskoj. Nije tako. Hrvatska na spomenutom samitu ionako ne bi dobila bogzna šta, s obzirom da je ranije dogovorena brza pruga Beograd – Budimpešta, u izvedbi Kineza, izbacila Hrvatsku s puta Solun – Beograd – Beč, preusmeravajući se na pravac preko Mađarske. Time je, realno gledajući, Hrvatska na ovoj trasi postala slepo crevo, skupa sa Slovenijom. Drugo nešto krije u sebi opasnost.

Velika halabuka podignuta u Zagrebu nakon Šešeljevih izjava imala je samo jedan cilj: da uvede verbalni delikt za Srbiju, u odnosu na Hrvatsku, odnosno da se uspostavi praksa koja bi podrazumevala obaveznu reakciju vlade Srbije na svaku izjavu nekog od građana Srbije a koja se ne dopada službenom Zagrebu. Nikolić i Vučić nisu se, bogu hvala, upecali na tu udicu. Ali, da vidimo šta se krije iza naslova teksta koji čitate. Da li se nešto menja i šta se menja u percepciji dela, delova ili delića hrvatske intelektualne javnosti prema hrvatskoj novijoj istoriji i srpsko-hrvatskim odnosima u njoj?

Godinama je u toj državi vladalo unisono mišljenje u svim delovima društva: u politici, kod pozicije i opozicije, u intelektualnoj eliti, institucijama naučnog, kulturnog, čak i sportskog predznaka, kad je reč o uzrocima rata devedesetih, o agresoru i žrtvi. Tek pre nekoliko godina ta debela, armirana brana počela je da popušta i puca. Prvi je istinu izgovorio, verovatno se sećate, Igor Mandić, navlačeći na sebe bes celokupnog hrvatskog društva. Onda je neočekivano, na užas svojih saboraca iz ranih devedesetih, nedavno preminuli Josip Boljkovac, prvi ministar policije u osamostaljenoj, hadezeovskoj Hrvatskoj, rekao da Jugoslavija nije izvršila agresiju na Hrvatsku, već da je Hrvatska izvršila agresiju na Jugoslaviju. Boljkovac je to napisao i objavio u knjizi „Istina mora van“, koju ćete u Hrvatskoj, iako je objavljena uz solidnu promociju, teško naći u slobodnoj prodaji.

Ova dvojica Hrvata, Mandić i Boljkovac, ohrabrila su jedan deo mislećih ljudi u Hrvatskoj da javno iznesu istine za koje se, sve do početka dvehiljaditih, u Zagrebu i van njega gubio posao a dobijala etiketa izdajnika hrvatske stvari, jugonostalgičara, Jugoslovena, orjunaša.

PRST U OKO VEĆINSKOJ HRVATSKOJ

Te prve istine, izvan Mandićeve i Boljkovčeve priče, odnosile su se na konstataciju da je rat u Hrvatskoj ipak imao sva obeležja građanskog rata – što potpuno ruši temelj oficijelnog, državnog, doskora neupitnog stava da je savremena Hrvatska rođena u domovinskom, odbrambenom ratu, a ako je neki rat građanski, onda znači da ne može biti priče o agresiji sa strane. Podrazumevala se priča o tome da Srbi vekovima tlače Hrvate, da bi Hrvati i ranije imali svoju državu da nije Srba i slično.

U godini za nama prvi je Tvrtko Jakovina, vodeći hrvatski istoričar, redovni profesor Zagrebačkog univerziteta, sasuo lavor hladne vode u zajapureno lice hrvatskog nacionalizma, a taj nacionalizam uvek je „oplemenjen“ mržnjom prema Srbima. Jakovina je bio krajnje otvoren i jasan, kazao je da Hrvati bez Srba ne bi imali državu, odnosno da je Srbija 1918. godine spasla Hrvate kao narod. Bez te srpske dobre volje da spasava „bratske narode“, stvarajući državu Južnih Slovena, iako su joj velike sile još 1915. godine nudile mogućnost stvaranja velike Srbije – sa zapadnom granicom na liniji Split – Centralna Bosna – Gradiška – Mađarska – danas bi Hrvatska bila provincija u sastavu Mađarske, i to mala oblast koja bi obuhvatala Zagreb i Hrvatsko Zagorje, kazao je Jakovina. Spomenuo je još nešto što do tada u Hrvatskoj čovek njegovog ugleda i društvene pozicije nije smeo ni da zausti: Srbe katolike. Taj njegov izlazak u javnost delovao je šokantno, ali se dogodilo očekivano. U nemogućnosti da se s Tvrtkovim argumentima polemiše, suprotna strana, ubedljivo većinska, primenila je princip ignorisanja.

Nekako u isto vreme, svoj pogled na raspad Jugoslavije, ponašanje Hrvatske u tom raspadu, ulogu Srbije i Srba, obnovu ustaštva, vraćanje duha NDH, izneo je još jedan istoričar, Hrvoje Klasić, takođe profesor Zagrebačkog univerziteta, sa Katedre za istoriju na Filozofskom fakultetu. Da ne prepričavam šta čovek sve govori i piše, reći ću da svaku njegovu tvrdnju mogu da potpišem ili, još otvorenije, da se stavovi profesora Klasića tek u nijansama razlikuju od onoga što o navedenim temama već godinama, decenijama piše moja malenkost. Klasić u Zagrebu ima velikih neugodnosti; ne prođe ni sedam dana a da ga neko na ulici ili u restoranu, kafiću ne napadne i optuži za srbovanje, mada je to s njegovim imenom poprilično besmisleno.

Koliko ovaj čovek iznošenjem istina gura prst u oko većinskoj Hrvatskoj, govori podatak da je smogao hrabrost i u jednoj televizijskoj emisiji rekao da se Hrvati potpuno neosnovano diče pesmom „U boj, u boj za narod svoj“, jer to nije njihova, već srpska pesma, i da je njen autor Zmaj Jova Jovanović. Potom je, da ne bi bilo zabune, izvadio knjigu stihova čika Jove Zmaja, na ćirilici, i pročitao spomenutu pesmu, inače veoma omiljenu u neoustaškim krugovima.

KORAK DALjE OD ŠUVARA

Klasić i Jakovina pripadaju sloju hrvatske inteligencije srednjih godina, još nisu napunili pedeset, vrlo su cenjeni u stručnim, nacionalno neostrašćenim naučnim krugovima, ali ne pokazuju nameru da se politički angažuju, bez obzira što sve češće daju izjave i intervjue političkog karaktera. Razlikuju se po tome od njih druga dvojica, po godinama i stavovima veoma bliski Jakovini i Klasiću, a zovu se Mate Kapović i Dragan Markovina. Prvi je lingvista, predaje na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a drugi istoričar, koji je nedavno dobio otkaz na fakultetu u Splitu. Cela Hrvatska zna da je taj otkaz kazna Markovini zbog njegovih političkih stavova, posebno zbog jednog nastupa u Lici, jula ove godine.

Kapović je s grupom istomišljenika letos osnovao pokret koji je nazvao „Radnička fronta“ i ima nameru da kao nezavisna politička lista izađe na sledeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Po onome što izjavljuju, kako gledaju na kapitalizam, sadašnje hrvatsko društvo i hrvatsku državu uopšte, ovi momci iz „Radničke fronte“ u potpunosti nastavljaju ono što je sa svojom „Seljačko-radničkom partijom“ pokušavao pokojni Stipe Šuvar. Čak su otišli korak dalje u odnosu na „poslednjeg hrvatskog komunistu“, pa ne isključuju mogućnost da se stvari u Hrvatskoj izmene revolucionarnim sredstvima, ako drugačije ne bude moglo.

Markovina je takođe „šuvarovac“ u političkom, a čini se i ljudskom smislu. Ima vrlo radikalne antifašističke stavove, hrabar je, pojave i događaje (istorijske i savremene) naziva pravim imenom a u kojoj meri je spreman da se otvoreno bori protiv fašizma, pokazao je u julu ove godine, došavši u Srb, gde su Srbi i stariji Hrvati obeležavali nekada značajan datum, Dan ustanka naroda i narodnosti Hrvatske. Dolaskom Tuđmana na vlast, Srb i njegov datum ukinuti su a palica predata Prvom partizanskom odredu, koji je 1941. godine delovao u okolini Siska. Sve oko tih datuma je problematično, ali nije tema ovoga puta. Dakle, Markovina ne samo da je došao u Srb već se javio da govori, izašao za mikrofon i često prekidan aplauzima okupljenih, pozvao svoje sunarodnike, Hrvate, da zaštite Srbe u Hrvatskoj, iznoseći još nekoliko stavova koji su ga, rekoh, koštali posla u Splitu.

Mogu li ovi mladi ljudi da učine nešto kako bi u Hrvatskoj izvorna antifašistička, antiustaška ideja oživela i dobila društveno značajnu verifikaciju? Još je rano za potvrdan odgovor, ali ohrabruje činjenica da su goreizneti stavovi pre desetak godina u Hrvatskoj bili nezamislivi kao javna reč.

(Pečat)

KOMENTARI



12 komentara

  1. Vasilije says:

    Ništa i niko neće pobediti hrvatski(ustaski) primitivizam

  2. Za Srbiju says:

    Ništa oni neće promeniti, a još manje oživeti srbske žrtve. Srbsko pitanje je u hrvatskoj završeno. Sistematski i za sva vremena.

  3. Lela says:

    Svaka cast malom broju PRAVIH i ISTINITIH Hrvata,kao ljudskim velicinama ! Medjutim nastavak 1941.u godini 1991. jasno i nedvosmisleno govori,kakva je Hrvatska,tj. vecina njenog naroda !!!!!! To znaju i sadasnji politicari Hrvatske,koji su na vlasti u Hrvatskoj,jer su se radi ostanka na vlasti, priklonili toj ustaskoj vecini,jer ne osudjuju,a pogotovo ne sprijecavaju njihova djelovanja. Znaci,da je utopija,da ta drzava krene nekim drugim pravcem,a da nije na putu fasizma,pa cak i kad ne bude niti jedan Srbin/Srpkinja u toj drzavi. Nikakve izjave PRAVE ISTINE iz minulog zla,bilo da dolaze iz Hrvatske ili iz svijeta,od onih,koji su bili zaduzeni,da se Srbima dogodi u Hrvatskoj,to sto im se dogodilo, nista ne vrijedi,jer je - PREKASNO. Trebalo je to - PRIJE nego STO je POCELO zlo !!!!!!! Neka se Srbi ne zavaravaju ( po tko zna koji put ),da su im Hrvati i svijet prijatelji,jer se i dan danas dokazuje,da je to obmana i podmuklost,a cemu podljezu na zalost i oni,koji danas predstavljaju Srbiju i njen narod.

  4. Zapadnjak says:

    Srbi u Hrvatskoj se i ne zavaravaju,egzistiraju,životare krijući imena i birajući ili ne odlazeći u lokale gdje bi mogli doći u bilo kakav konflikt sa novoosviještenim Hrvatima.Znajući iz predhodnih iskustava da im pomoč neće dolaziti ni od koga,pokušavaju učiniti sami nešto,međutim,Srbske vođe u Hrvatskoj nisu previše niti hrabre niti pak voljne da svom narodu obezbijede miran i dostojanstven život.Tko će onda pomoči ljudima koji su za Hrvatsku stolječima lili krv,znoj i suze?Jedina prava pomoć može im biti pružena od upravo tih ljudi,Hrvata,poput Markovine,Kapovića,Mandića,Klasića,Jakovine i još nekolicine ljudi koji su spoznali istinu,spoznali su ipovijest odlučili iznijeti na vidjelo upravo onakvu kakva jest,jer,budućnost,ako je bude,neće priznavati nekakve greške do ludila ostrašćenih proustaških kreatura,povijest je samo jedna i ona se ne može falsificirati,to je dakako velika zabluda i služi ovoj bulumenti kriminalaca koji bi držali u šaci sve građane Hrvatske,ne samo Srbe,jer im trebaju poslušnici i roblje koje će na ovom mikroskopski malom komadiću zemlje raditi zanjih,umirati za njih,biti ponižavani u svim mogućim oblicima.Možda,kažem možda se naziru bolji dani,možda svijetlost građanske svijetiljke rađa napokon društvo socijalne pravde i jednakosti,što i je cilj svih nas u Hrvatskoj.

  5. nikola says:

    1954 g imao sam nepunih 16 g zivio u Zagrebu.Otac i strc zapoceli razgovor o ratu i ustastvu i zlu koje je nanjeto Srbima u Liki.Slusam ih mimo njihove volje i upitam caca sta je to ustastvo.Rastumacise oni meni da je to zlo izazvano ratom i Pavelicem i da je 1946 g kao kada nasa baba Milka na ognjistu navecer zapreta ugarke sa pepelom da bi mogla ujuto potpaliti vatru to ustastvo ZAPRETENO.Ujutro razgrne pepel mane limom metne par klipa na zar i vatra plane.Bojim se sine da ce kad tad doci neko razgrnuti pepel kojim je ustastvo zapreteno i da ce buknuti gore nego 1941g.1990g sjetio sam se te oceve price i zakljucio a zivio sam u ljepoj njihovoj nekada mojoj.1971 dunuo je povjetrac Savka i Mika ali ga Tito zaustavio.1990 duno je jaci vjetar TUDMJAN i fasizam je planuo da bi se 1995 u OLUJU pretvorio i Srbe protjerao.

  6. Lela says:

    Cijenjeni Zapadnjak ! Slazem se ja u velikom dijelu i sa Vasim komentarom. Ali je odlicna i ISTINITA prica i nikole o zaru i pepelu ! Taj zar je obnovljena MRZNJA iz 1941. a nastavila se 1991.i kulminirala 1995.prema narodu,koji je stvorio Hrvatsku kao drzavu - oslobodio je i od Turaka,od Austrougara,od Njemaca. Imali NAJVECE zrtve od svih naroda tog prostora,a njihov kralj se odrekao Londonskog ugovora,kojim je Srbija ,da ga je prihvatila mogla je imati ili cak i ne manje zrtava svoga naroda ! Glupa je prica i Hrvata i drugih,da Srbija zeli stvoriti veliku Srbiju. Navedeno neprihvacanje tog ugovora,stvaranje drzave SHS,te svih Jugoslavija, POBIJAJU u potpunosti tu pricu,tj. takvo misljenje. Srbija je svoju drzavnost UTOPILA u drzavu SHS,kao i u sve Jugoslavije,zbog zajednistva sa drugim narodima,koji su im slicni i pomogla na taj nacin stvaranje i drzava tim drugim narodima,a eto svjedoci smo,kako im je to VRACENO !!!!!! Narodu,koji je vise volio sve te druge narode,a najmanje dobro zelio i cinio svom narodu,vraceno je od ,, brace '' ubijanjem,sakacenjem i protjerivanjem !!!!! Kad je osjetio,da ce mu se dogoditi zlo po drugi put ( 1991. ),naravno,da nije sjedio skrstenih ruku,a onda je u svojoj vlastitoj zemlji proglasen - agresorom i genocidnim narodom. U Hagu pripadnici tog naroda, osudjeni su na kaznu od 1 000 godina. Halo - na 10 ( DESET ) stoljeca,a na takve kazne ni prave ubice ( fasisti ) nisu osudjeni,kao ni Hrvati i Bosnjaci !!!!!! Gavrila Principa,jer je Srbin, ta srpska ,, braca '' proglasavaju TERORISTOM,a donio slobodu ,, braci '' uz nevidjene zrtve vlastitog naroda !!!!!!!! Da je pripadao bilo kojem drugom narodu,ali ne srpskom, bio bi - Heroj ! CAST malom broju Hrvata,koji su ostali i ostajali, PRAVI LJUDI i u NAJGORA ZLA vremena,ali na zalost,vecina je vrlo losa i to su i dokazali i 1991. i 1995.a da ne spominjem 1941. !!!!!!

  7. Paštrović says:

    Svaka čast svakom hrabrom Hrvatu, odnosno ustaši, ali se ništa promijeniti neće dokle god Hrvati budu POZORNO stajali ispod ustaške zastave. Isto tako se ništa neće promijeniti niti u srbskim glavama, dok god im 100% konačno ne zasmeta ustaški barjak, a koji je sama personifikacija ustaškog krvološtva. Dakle, protiv postojanja hrvatske države nemam baš nešto naročito protiv, jer su je sanjali i dosanjali, ali imam ogromno protiv ustaškog nekažnjenog zvjerstva... barem kada su Srbi u pitanju. Ustaštvo nije njihova sramota, nego je to srbska sramota! A živo je i ždravo, i ništa mu ne fali! Mi Srbi stojimo "postojano", kao zombirani, i aplaudiramo. "Za Srbiju"... mislim da si rekao suvu, gorku i žalosnu istinu. No... 'ajde da čujemo što je Vojo "reka'" na skupštini Vlade RSK u izgnanstvu...

  8. Paštrović says:

    EVO GA: Prvih par minuta tona NEMA!?... a poslije ga ima. https://www.youtube.com/watch?v=Qw-K9nB-nEM

  9. Srbijanska licemjernost nema kraja says:

    Šaka terorista započela ,dobila sada plače,izgleda da je i 3% PREVIŠE !

  10. silvije says:

    Možete vi pričati što god hoćete, ali "ustaše" nisu marširali po Srbiji kao što su "četnici" po Hrvatskoj. Hrvatske granate nisu padale po srbijanskim gradovima. U Srbiju nisu dolazili hrvatski političari i govorili kako je ovo hrvatska zemlja i ako neko kaže suprotno imate ga ubiti k'o kera i sl. Zakuhali ste sa barikadama po cestama ili kako to u Hrvatskoj kažu sa "balvan revolucijom" usred turističke sezone. Kad je došla policija uvesti red počeli ste pucati po njima i masakrirati ih kopali im oči i sjekli uši i noseve... Znam neke Srbe koji su otišli iz Hrvatske odmah na početku svega "na par tjedana dok se situacija ne smiri" očekujući kako će JNA zauzeti hrvatske gradove i kako će se oni poslije vratiti kao osloboditelji a kad je tih "par tjedana" preraslo u par godina i sad već par desetljeća sad je sr**e, sad su Hrvati ustaše a oni srpska nejač. Što ste zakuhali sad kusajte. (Ni Hrvati nisu bolji nemojte me krivo shvatiti, ali eto...) Balkanski idioti koji su dopustili da im nacionalizam pomuti razum (ako ga je ikada i bilo)

  11. Lela says:

    silvije ! Prije nego,sto je rat u Hrvatskoj i poceo,Srbi su gubili posao,vrijedjani i maltretirani. Sve nepokretnosti ( kuce,lokali i sl. ) hrvatskih Srba i firmi iz Srbije su paljene,a prije toga sve odnijeto !!!! Da Vam nabrojim i to mogu,a vidjela svojim ocima ! U sredinama,gdje je zivjelo vise Srba, sami su se organizirali,jer su prepoznali vrijeme,koje je vec u Hrvatskoj bilo za vrijeme 2. svjetskog rata ! Rat na prostorima ex Yu je osmisljen i sproveden od Amera i njihovih satelita,a nasli izvrsioce u narodu te zemlje,a prethodno ih dobro platili,da bi poveli kampanju MRZNJE prema ISKLJUCIVO SAMO JEDNOM NARODU - Srbima,a koji su stoljecima bili stanovnici u toj zemlji i koji su bili NAJVECE ZRTVE u ratovima,a Srbi su svim narodima ex Yu donosili SLOBODU i STVARALI im DRZAVE !!!!!!!!! Na svakom skupu HDZ ( a vjerujem i SDA ),spominjali su se ISKLJUCIVO SAMO - Srbi i komunisti i sve negativno pricalo i pisalo o njima ! Ne zamjenjujte teze o KRIVICI,cija je,jer ona NIJE - SRPSKA !!!!!! U prilog tome su i rijeci J. Boljkovca,a i puno stranaca,sudionika i ucesnika tih dogadjanja. Samo,kasno su izisli sa ISTINOM. Sutjeli su onda,kad su TREBALI i MORALI PROGOVORITI i - zaustaviti zlo !!!!!! Posla je vecina Hrvata za Tudjmanom,ocem domovine - ciji izgled je izgled jednog PSIHOPATE i sami Hrvati vide,koliko ,, srece i boljeg '' zivota im je donio !!!! Kazu,imamo NEOVISNU Hrvatsku ! Zar je ona to u sastavu EU ?

  12. Anderlecht says:

    ''Možete vi pričati što god hoćete, ali “ustaše” nisu marširali po Srbiji što su “četnici” po Hrvatskoj. Hrvatske granate nisu padale po srbijanskim gradovima.'' Silvije, nije postojala nikakva Hrvatska kao što ti pričaš. Hrvatska je priznata 1992. Nisu srpski borci i JNA išli po Hrvatskoj 1991 nego po tada postojećoj zemlji koja se zvala SFRJ. To je bio rat savezne države protiv separatističkih federalnih republika (Slovenije i Hrvatske) i njihovih paravojnih formacija. Srpski borci koji su bili uz JNA su samo vršili Ustavnu dužnost čuvanja integriteta postojeće zemlje Jugoslavije. Što se tiče tvrdnje da ustaše nisu išle po Srbiji - nije im cilj bio, naravno, etnički očistiti SR Srbiju od Srba već srpske etničke prostore unutar SR Hrvatske počistiti od Srba. Cilj je ostvaren u Oluji 1995. To je bilo najveće etničko čiščenje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. ''Znam neke Srbe koji su otišli iz Hrvatske odmah na početku svega “na par tjedana dok se situacija ne smiri” očekujući kako će JNA zauzeti hrvatske gradove i kako će se oni poslije vratiti kao osloboditelji a kad je tih “par tjedana” preraslo u par godina i sad već par desetljeća sad je sr**e, sad su Hrvati ustaše a oni srpska nejač. Što ste zakuhali sad kusajte. '' Ovo je dostojno ludnice. Srbi, oko 200 hiljada, iz SR Hrvatske, su počevši od 5 mjeseca 1990 (pobjeda HDZ) do 1992 bježali iz Hrvatske. Srbi su maltretirani, premlaćivani, kuće su im u zrak dizane, gubili su radna mjesta, ukratko-ako si bio Srbin od 5 mjeseca 1990 tvoj život je bio u opasnosti. Dio Srba je pobijen. U Sisku je ubijeno preko 600 srpskih civila a tamo rata, u tom gradu, nije ni bilo.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *