Ратне игре

Ratne igre

17 jula 2015

KESIC djoko 43Piše: Đoko Kesić

Poslije brižljivo isplaniranog srebreničkog linča, kao i kolaža prethodnih poruka iz iste kuhinje, sasvim je izvjesno da SAD i Velika Britanija iz nekih svojih interesa guraju Balkan u novi rat. Kome to nije jasno – ili je naivan ili je glup!

Da li bi taj rat razriješio nacionalne i državne interese na ovim prostorima? Ne, nikako. Može li rat biti izbjegnut? Za to bi trebalo da Srbija prizna republiku Kosovo, da se odrekne RS i gurne je u unitarnu muslimansku BiH, da uđe u NATO, da šutne Rusiju u dupe da se to čuje do Londona, da prizna da smo genetski genocidni gadovi i da smo počinili sve zločine, da spalimo nedavno podignuti spomenik Gavrilu Principu u Beogradu! Da li bi to nahranilo aždaju? Ne vjerujem, mnoge zemlje iz okruženja tražile bi i da se štampa čitulja za Srbiju, kao što je štampana 1914. Nema ništa od toga, zaboravite i na čitulju.

Nisam sklon teorijama zavjere, ali apsolutno je mimo prakse britanskih i američkih službi da se priprema Vučićevog linča u Srebrenici dogodi bez njihovog rukopisa. Imperije ne podnose poraze, a propala rezolucija o Srebrenici u SB UN ozbiljan je britanski poraz. Ali, da li vjerujete da je Bakir Izetbegović sam i bez instrukcija gospodara rata sročio poruku Vučiću: „Možeš doći u Srebrenicu, ali ćuti.“ To je samo dio srebreničke histerije, osione politike u kojoj su i zločin i žrtve tek moneta u opasnim političkim igrama.

Uostalom, ta histerija počela je odmah poslije ruskog veta u SB UN. Istog dana usvojene su rezolucije u Kongresu SAD i Evropskom parlamentu, a kao odgovor na beogradsko oduševljenje ruskim „njet“ uslijedila je odluka Suda za „sportsku“ arbitražu u Lozani, kojom se dodjeljuje pobjeda reprezentaciji Albanije poslije isplanirane provokacije na fudbalskoj utakmici u Beogradu. U kolažu poniženja je i mađarski zid kojim Srbiju ograđuju od Evrope, pa i manijakalna akcija „Sedam hiljada“ u centru Beograda, kao i otimanje Kosova, za šta nas kancelarka Merkel tako bestidno hvali usred Beograda. Nije to kraj. Slijedi revizija Dejtonskog sporazuma!

Da li je sve pomenuto dovoljno premijeru Vučiću da ne koristi olako frazu kako Srbija u svojoj istoriji nije imala međunarodni ugled kao danas? O tom ugledu svjedoči i izručenje Kapetana Dragana Hrvatskoj. Vasiljković je državljanin Srbije, pa ako je Naser Orić izručen sudu u Sarajevu, zbog čega Vasiljković nije izručen Begradu?

(PressRS)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *