Размишљања старог бунџије

Razmišljanja starog bundžije

11 aprila 2017

vladimir-dimitrijevic-4t

Piše: Vladimir Dimitrijević

Od 9. marta 1991. godine i studentskih okupljanja 1992, preko jesenje – zimskih „događanja naroda“ 1996/ 1997. i 5. oktobra 2000, do dverjanskih „porodičnih šetnji“ i protesta protiv predaje Kosova i Metohije u Briselu, koju su izveli Vučić i Dačić, učestvovao sam na svim demonstracijama protiv izdaja i prevara učinjenih na račun srbskog naroda u poslednjih trideset godina.

SRCE I RAZUM

Od 9. marta 1991. godine i studentskih okupljanja 1992, preko jesenje – zimskih „događanja naroda“ 1996/ 1997. i 5. oktobra 2000, do dverjanskih „porodičnih šetnji“ i protesta protiv predaje Kosova i Metohije u Briselu, koju su izveli Vučić i Dačić, učestvovao sam na svim demonstracijama protiv izdaja i prevara učinjenih na račun srbskog naroda u poslednjih trideset godina.

I zato ne mogu a da sa pažnjom ne posmatram mlade ljude koji izlaze na ulice naših gradova da bi, posle farse od predsedničkih izbora 2017. godine, pokazali svoje nezadovoljstvo. Mladi traže smenu Maje Gojković zbog raspuštanja Skupštine u toku predizborne utakmice; smenu članova RIK-a zbog nepoštovanja odluka Ustavnog suda o glasanju na KiM; smenu članova REM-a zbog neuvažavanja žalbi opozicije na sramno stanje u medijima; utvrđivanje ispravnog biračkog spiska i nove parlamentarne izbore ako se ovi zahtevi na ispune. Sve liči na martovske zahteve 1991, kada smo tražili oslobađanje RTS-a i istinsku demokratizaciju Srbije. Srce mi je, dakle, na strani studenata, ali razum me upućuje na razmišljanje.

A zašto?

Zato što pamtim.

ŠTA PAMTIM?

Pamtim 1991, kada smo iz svojih studentskih domova krenuli da oslobađamo uhapšene 9. marta, i da se ne smirimo dok režim ne napravi suštinske ustupke opoziciji, uz stvaranje demokratske atmosfere u kojoj bi izbori bili istinska volja naroda, a ne farsa. Bili smo opkoljeni od strane specijalaca kod Terazijske česme, i odoleli smo. A onda je došao glumac Branimir Lečić, mahao plišanim mecom i govorio „tika-taka“ ( kao, vlasti je odzvonilo ), napravio „plišanu revoluciju“ i od nas budale. Ne samo on, ali je on bio glasnogovornik tog „plišanog“ smirivanja, koje je sav protest svelo ni na šta.

Sećam se kako je, u te dane, jedan student hrabro kritikovao Slobodana Miloševića, neposredno mu se obraćajući na tribini na koju je šef SPS-a došao da bi se suočio sa mladima. I taj student, avaj, beše Dragan Đilas, potonji „žuti car“ Beograda. I čitao sam, u knjizi Nikole Miloševića, „Politički spomenar od Broza do DOS-a“, kako je Dragoljub Mićunović sa studentima otišao na razgovor sa Slobom, pa je, kad su proširili listu zahteva, dotični rekao Mićunoviću:“Mićune, nismo se ovako dogovorili“.

Pamtim i kad smo se zatvarali na fakultetima, i kad su Filološki i Filozofski fakultet 1992. bili stubovi slobode u ondašnjoj Srbiji. Tada su nas, na RTS-u, optuživali da jedemo hranu namenjenu pacijentima bolnica (a nama je narod iz svih krajeva Srbije donosio hranu, verujući u mladost kao budućnost svoje zemlje). I onda dođe DEPOS, pa se posvađaše, pa se podeliše, i od uspeha studentskog protesta ne bi ništa.

Ko ne pamti krađu lokalnih izbora 1996/1997, kada je SPS Nišlija Mile Ilić priznao da su krali, i objasnio kako, i kada smo, danima i mesecima, na ulicama branili izbornu volju građana, sve sa pištaljkama, šerpama i loncima, i kada je donet „lex specialis“ da se pokradeno vrati? A onda se raspade Koalicija „Zajedno“, jer se saznalo da se Zoran Đinđić usred protesta viđao sa Miloševićem, istim onim Miloševićem kome će Vuk Drašković (a Đinđić i Drašković su bili stubovi koalicije) kasnije postati partner u Vladi Republike Srbije. Tada se pojavio i „srbski patriota“ Čedomir Jovanović koji je, u studentskom protestu koji je išao nezavisno od okupljanja pristalica Koalicije „Zajedno“, nosio ikonu Svetog Save i vikao „Pomaže Bog“, iako nije bio kršten. Svi znamo gde je ovaj veliki „svetosavac“ kasnije okončao.

Da i ne govorim o 5. oktobru 2000. godine, kada je narod iskreno ustao u odbranu slobode i pravde, a dobio DOS-manlije, Đelića, Dinkića i drugosrbijance na vlasti, pri čemu je OTPOR bio udarna pesnica Imperije, maskiran u nezadovoljne mlade ljude. Već i vrapci na grani znaju kakva je uloga zapadne Imperije u rušenju Miloševića, o čemu je pisao Tim Maršal (1)

Kad smo se bunili protiv Miloševića, mi nismo ustajali u ime drugosrbijanstva i kukavičkog bežanja od nacionalnih interesa, nego u ime patriotizma, nezadovoljnog gubitkom Srbske Krajine, ustupcima u Dejtonu, porazima na Kosovu i Metohiji, i u ime demokratije, koje nije bilo dovoljno. Ali, proteste su vodili oni koji su hteli da nas potčine Vašingtonu i Briselu. A mi to nismo znali. Ili smo mislili:“Ma ne mogu oni to, nas je više!“

Ali, mogli su. Iza njih je stajala Imperija.

ARAPSKO PROLEĆE, POROŠENKO I OPREZ, OPREZ

Naravno da sada znamo sve i o tobožnjem spontanom „arapskom proleću“, koje je Bliskom Istoku donelo pokolje i rat u Siriji koji i danas traje; znamo i o krvavom prevratu na Ukrajini, koji je počeo kao socijalni protest u Kijevu, a završio pucanjem snajperista u masu ( snajperisti su bili strani agenti ) i dovođenjem nacista iz „Desnog sektora“ da smene Janukoviča i montiraju na vlasti NATO Porošenka. Gledamo i šta se dešava u Makedoniji, gde je opozicioni kandidat dobio ogromnu podršku Soroša da bi rušio vlast koja ne pristaje da Arbanasima da status nacionalne manjine. Sve se to zna, i pamti.

Mladi danas imaju pravo na pobunu protiv jednog sistema koji ih vodi u propast. (2) Ali, mladi danas moraju biti više nego oprezni, da im opet ne prodaju rog za sveću, jer se jasno vidi da se strategije nasilnih svrgavanja režima, koje su dobro razrađene u zapadnim laboratorijama, nude i na našem terenu. Pažljivo čitajmo prvi deo uputstvo anonimnih savetodavaca za izvođenje protesta, za koje se ne zna ko su, šta su i kakve su im namere. Dok donji, fotografisani papir diše duhom našeg jezika, gornji, tehničko – „robotski“ deo deluje kao prevod sa jezika Imperije.(3) I mladi ne treba da dozvole da ih stari partijaši vode starim partijaškim putevima. Jer, time je njihov protest unapred osuđen na neuspeh.

POTREBAN IM JE NOVI KOŠTUNICA

Peti oktobar 2000. je iskoristio, kako rekoh, opravdani gnev naroda protiv režima, da bi u Srbiju na vlast doveo poslušnike NATO Imperije. Treba se setiti da Demokratska opozicija Srbije nikad ne bi dobila narodno poverenje da na čelo iste nije stao jedan rodoljub, dr Vojislav Koštunica. On je upotrebljen kao „mamac“, a zatim su i Koštunica i DSS uklonjeni s vlasti, jer se više nisu uklapali u vašingtonsko – briselsku „agendu“. Tako su Nikolić i Vučić iskoristili opravdane proteste Dveri protiv Tadićeve izborne krađe 2012, za koju se Nikolić kleo da će je „ispitati“, a onda su, čim su naprednjaci dograbili vlast, Dveri uklonjene sa obzorja medijske stvarnosti u Srbiji, i priča o krađi izbora pala je u vodu.

Danas je sasvim moguće da Imperija sprema novi petooktobarski scenario. I da će pokušati da upotrebe studente, ali i neke druge, da bi, posle svog čoveka Aleksandra Vučića, opet na vlast doveli nekog svog čoveka, koji će nastaviti da razara Srbiju.

JEDAN CITAT, NAMERNO LATINICOM

Pred same izbore, na blogu novinara Predraga Popovića intervju je dao Amir Bislimi, donedavni poslovni direktor Demokratske stranke, i svakako upućen čovek. Tom prilikom je rekao:“ Na Tviteru sam, doduše podugačko, napisao šta i kako opozicija treba da uradi ako hoće da pobedi Vučića. To je jedina formula, odgovorno tvrdim. Dakle, svi pravi opozicionari (DS, DJB, Jeremić i Obradović) treba da sednu za sto i naprave dogovor u tri tačke. 1. Zajedničko delovanje, pravljenje novog „Saveza za promene“ na čijem čelu bi bio nekompromitovani, ugledni nestranački čovek, na primer Nikola Kojo, Dragan Velikić ili akademik Teodorović. 2. Bojkot parlamenta i protestne šetnje sve dok se ne omoguće fer i demokratski uslovi za održavanje izbora. 3. Internacionalizacija problema, što podrazumeva mirne proteste i čak kampovanje ispred ambasada SAD, Nemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije. Zatim odlazak petočlane delegacije u Vašington, Njujork, Berlin, Brisel, Pariz i Rim, kako bi upoznali poslanike i određene birokrate, kao i najuticajnije medije u tim državama, sa stanjem u Srbiji. Novi „Savez za promene“ imao bi samo jedan zadatak, a to je rušenje Vučićevog režima i stvaranje uslova za fer i demokratske izbore. Programske i ideološke razlike ne bi se uzimale u obzir, jer, kad se sruši Vučićev režim i stvore demokratski uslovi za izbore, svaka stranka može da nastupa kako hoće i sa kim hoće, u skladu sa svojim programom. Ovo je jedina formula i jedino rešenje, sve ostalo je utopija i gubljenje vremena.“(4)

Ako Srbiju treba da vode likovi kakav je sramni srbofob Nikola Kojo, ili drugosrbijanski bard Dragan Velikić ( da i ne govorimo o Saši Jankoviću, obožavatelju NATO „narativa“ o Srebrenici ), onda moramo dobro razmisliti zašto bi jednom novom „Savezu za promene“ bio potreban neki novi Koštunica, tipa Boška Obradovića.

A O VUČIĆU DA I NE GOVORIMO

Što se Vučića tiče, on je odmah pristao na parlamentarne izbore, jer jedino to zna da radi – da pravi izbore u koloniji zvanoj Srbija. I rekao je da će izbori biti u julu, kada su glasači opozicije na odmorima, a penzioneri i lumpenproleteri na svojim mestima, jer nemaju para za odmor. I opet će biti: pola glasača ne glasa, a od polovine izašlih pola glasa za Vučića ( to je četvrtina biračkog tela, odani mu penzioneri i poslom ucenjeni ljudi.)

Neće biti nikakve „demokratizacije“ u medijima, niti kontrole biračkih spiskova, niti smene odanih „vučićevaca“ na vlasti. Vučiću se može, jer ima garancije stranog faktora da će ostati na svom mestu, dok sve ne izda i ne proda.

Da li ćemo se tada osvestiti, ostaje da se vidi.

Ali nemojmo zaboraviti: Vučića i SNS je napravio Boris Tadić, sa svojim bliskim saradnikom Mikijem Rakićem, a drugosrbijanci su hvalili „pokajanog šešeljevca“ ( sa izbornih plakata 2017. znanog kao „AV, AV, AV, 6-6-6“ ) kad god je izdao neki srbski interes.

Sada vidimo plodove ovog frankenštajnovskog poduhvata. To im ne možemo oprostiti tako lako.

Dužnost je svakog rodoljuba da ovo ima na umu kad izlazi na ulicu.

UPUTNICE (Internetu pristupljeno 8. aprila 2017)

1.www.nspm.rs/hronika/tim-marsal-rusenje-milosevica-amerikanci-nemci-i-britanci-platili-60-miliona-dolara-u-briselu-predlagano-cak-i-ubistvo-predsednika-srj.html 2.www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/vesti/statistika-ne-laze-mladima-u-srbiji-preti-siromastvo/.

3. sigurno.org

4. predragpopovic.wordpress.com/2017/03/30/intervju-amir-bislimi-opozicija-je-slaba-i-ucenjena-pobedice-vucic/

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *