Referendum za nove izbore?

Referendum za nove izbore?

12 juna 2013

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Ako dođe do ustavne krize zbog referenduma na inicijativu udruge ‘U ime obitelji’, hoće li onda tu ustavnu krizu opet rješavati Ustavni sud, koji ju je na neki način i zakuhao nakon što je srušio zdravstveni odgoj, pa su konzervativno-klerikalne udruge odlučile silom referenduma mijenjati Ustav, da bi ušla odredba o braku kao ‘zajednici žene i muškarca’? Ako Milanovićeva Vlada ustraje na tome da svim pravnim sredstvima onemogući održavanje desnog referenduma, da li će tada Ustavni sud srušiti takvu odluku lijeve i ‘libertarijanske’ Vlade jer će ocijeniti da je upravo ona nedemokratska i protuustavna? Što je uopće ustavno – osim same promjene Ustava i činjenice da zakon omogućava da se Ustav mijenja i referendumom? Razumije li se u toj priči više išta?

Činjenica je da se u Hrvatskoj trenutno vodi pravi ustavno-pravni rat koji je sklizak teren za obje strane, i za konzervativnu desnicu i za Milanovićevu ljevicu, a jedna od najpolitiziranijih karika u tom lancu je sam Ustavni sud, koji sad već dosta otvoreno vodi i rat protiv Jovanovićevog MZOS-a.

S jedne strane, udruga U ime obitelji tjera mak na konac, kako bi se umanjila svaka šansa da se i homoseksualcima omogući sklapanje braka u Hrvatskoj. Njihovih 710.000 potpisa je velika sila i teško je ignorirati toliku snagu. Doduše, i HDZ itekako dobro znaju čemu služi ovaj referendum.

S druge strane, premijer Zoran Milanović odlučio je da nipošto neće dopustiti izmjenu Ustava na ovaj način. Kad je shvatio da neće dobiti dvotrećinsku podršku u Saboru da i sam izmijeni Ustav, okrenuo se ideji da mijenja Zakon o referendumu na isti način. Silom svoje većine.

Ustavni stručnjaci pritom tvrde – svaki svoje. Jedan upozorava da je zakonom nedopustivo ograničavati Ustav (mada je baš u Sloveniji recimo takva odredba na snazi), a drugi suprotno, da Vlada treba osluškivati i puls građana i ako njih 710.000 želi izmjenu Ustava, da im to treba i dopustiti, te da bi odbijanje referenduma bilo pravno nedopustivo.

No, što ako u Vladi i u saborskoj većini smatraju da je još više nedopustivo da se u Ustavu onemogući potencijalna šansa da i Hrvatska u neko dogledno vrijeme postane moderna država sa legaliziranim istospolnim brakovima, kao što je već većina Europe? Ima li saborska većina, čiji legitimitet nije upitan, pravo rigorozno odlučivati i o takvim pitanjima, snagom svoje sile broja ruku? Ako Vlada može donositi odluke o porezima, koje se tiču svakog građanina, njegove plaće, imovine, nekretnina i dakle života u cjelini, i nitko to ne dovodi u pitanje, smije li onda jednako striktno odlučivati i o ovome? U čemu je uopće problem?

Naravno, u proceduri. A kao što je Ustavni sud na kraju srušio ne jedan nego dva postupka ministra Željka Jovanovića u samo dva tjedna, može li srušiti i svaku sljedeću odluku Vlade? Hoće li tada morati odstupiti Vlada, ako dođe do ustavne krize i zablokira se cijeli sustav, ili Ustavni sud? Podsjećanja radi, mandat sudaca Ustavnog suda traje osam godina, a članova Vlade četiri.

Dakle, vladajuća većina može što želi. Sve dok to netko ne sruši.

Sklisko, za Zorana Milanovića i stabilnost njegove Vlade. Pogotovo jer je ovih 710.000 glasova dovoljno da i na narednim parlamentarnim izborima onemogući ostanak SDP-a na vlasti.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *